ŽELJKO VELA: Ruske glavobolje

Svatko od nas je vjerojatno barem jednom bio na tulumu gdje je najlošije raspoložena osoba – domaćin. Znate ono: glazba postaje sve glasnija, čaše se brže prazne, razgovori sve opušteniji, osmjesi širi… a vlasniku stana je već puna kapa i najradije bi nas sve izbacio kroz prozor? E, baš tako se ovih dana osjećaju čelnici Ruskog nogometnog saveza. Kup konfederacija ulazi u najzanimljiviju fazu, a oni su već bivši i najradije bi da se ovo malo preostalih utakmica odigra negdje drugdje, a da se njih ostavi na miru, s njihovom glavoboljom i mamurlukom. A od bolova puca glava jer obavezali su se dogodine organizirati još veći i sjajniji tulum, baš ono „događaj sezone“, a izgleda da će na njega doći u poderanoj haljini.

Kada je prošlog ljeta Stanislav Čerčesov preuzeo reprezentaciju, javno i jasno postavljen mu je cilj: na „domaćem“ SP-u treba ući u polufinale. Krenemo li od te točke još dvije godine unazad, prisjetit ćemo se brojnih amplituda ruske reprezentacije i događaja koji su nakratko rasplamsavali maštu pa završavali bolnim prizemljenjima. Capellova Rusija autoritativno je projahala kvalifikacijama za SP 2014, osvojivši grupu ispred Portugala. Rusi su bili uvjereni „to je sad to“, bacili velikom talijanskom strategu novi ugovor pred noge i imenovali ga komandantom „zbornaje“ sve do iza Mundijala kojeg organiziraju. No, na brazilskom suncu čarolija je nestala. Rusi su zapeli u grupi, iza Belgije i Alžira, a problemi su se nastavili i u sljedećim kvalifikacijama za Euro, pa je suradnja s Capellom razvrgnuta već nakon godinu dana od potpisivanja novog ugovora. Uzde je preuzeo Leonid Slutski, čovjek koji izvrsno poznaje domaće prilike. Uspješno je dovršio kvalifikacije, ali je doživio potpuni krah u Francuskoj, izgubivši u grupi od Walesa i Slovačke. Ruska javnost jednostavno ne može i ne želi prihvatiti da su Baleov Wales i Hamšikova Slovačka kompletnije momčadi. Slutski je zamijenjen Čerčesovim, uz već opisani „target“ koji novi šef mora zadovoljiti.

Nogomet je lijep baš zato što je nepredvidljiv. No, nakon odgledanog ruskog nastupa na Kupu konfederacija, plasman u polufinale SP-a doima se kao pravo čudo. Čerčesov se vrlo očito oslonio na iskusne igrače, nadajući se da generacija na odlasku može u sebi pronaći još jedan dobar turnir. No, Akinfeev će se prije umiroviti nego izliječiti sklonost teškim kiksevima, Žirkov bi htio, ali više ne može, što rezultira pojačanom nervozom. Samedov i Glušakov ne mogu pokrpati sve rupe kroz koje curi. Rusija izgleda kao tipična radna momčad za koju nije čudno što je na 63. mjestu na FIFA rankinga i teško ih i efekt domaćinstva može gurnuti među četiri.

Prije nekoliko tjedana Vladimir Putin javno je kritizirao ruski nogomet ocjenjujući kako je za loše rezultate nacionalne momčadi kriv preveliki broj stranaca u klubovima. Usudio bih se reći da je to samo djelomično točno (Vladimire, oprosti). Mislim da je još veći problem manjak internacionalnog iskustva ruskih reprezentativaca. Svi pozvani na ovaj turnir igraju u Rusiji, golema većina nikada nije ni okusila inozemstvo. Uljuljkani u sigurnost i astronomske plaće ruske Premier lige (jer bogati ugovori za strance multiplicirali su i prihode za najbolje Ruse) ti su momci poprilično izgubili motivaciju i želju za napredovanjem. Osim toga, drugi sustavi igre poprilična su im nepoznanica, teško se snalaze protiv njih, ili jednostavno kazano, nisu više dovoljno gladni. Motivacija će za SP sigurno biti povećana, ali da je u motivaciji sve i ja bih trčao 100 metara ispod 10 sekundi. A ne trčim.

Nažalost, niti bliža ruska perspektiva ne izgleda bajno. Reprezentacija do 21 godine se već 2 desetljeća ne može plasirati nigdje. Zapravo, u tom razdoblju bili su samo na EP 2013. i izgubili sve tri utakmice u skupini. Poprilično više svjetla nudi U-19 momčad koja je prije dvije godine igrala u finalu Eura, a u uzrastu do 17 godina isti ti momci bili su prvaci Europe. Ali, SP je dogodine, a ovo su mladići koje treba čekati. U reprezentativni krug ozbiljnije se plasirao samo Aleksandr Golovin. Rekli smo već da se Čerčesov oslonio na iskusne i teško je vjerovati da bi „berba 1996“ mogla odmah ravnopravno u borbu s prekaljenim vukovima svjetskog nogometa. No, držeći ih u frižideru, Rusija gubi budućnost i mislim da bi bilo bolje da sudbinu nacije ozbiljnije povjeri njima nego nemotiviranim, papirnatim zvijezdama.

Neuspjeh na Kupu konfederacija sigurno će izazvati neke potrese jer otvorenih je pitanja mnogo. Ovaj eksperiment nije uspio. Izbornik se vjerojatno neće mijenjati, ali vjerojatno će njegova vizija na reviziju. Možda će i već spominjani „najdraži navijač“ morati lupiti šakom o stol i poslati Čerčesovu „upute za upotrebu“ reprezentacije. Godinu dana prije najvećeg svjetskog nogometnog tuluma, domaćin ima tešku migrenu i strah da će, nakon što gosti odu, tepih biti izgoren od cigareta, zidovi išarani grafitima, a najljepša djevuška na zabavi otputovat će s nekim drugim, a da domaćina nije ozbiljnije ni pogledala.

(Foto: Action Images)