Boban Englezima: „Da se nisam vratio u Dinamo, bila bi to izdaja svake osobne vrijednosti“
.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 23.12.25. | 10:27
Predsjednik Dinama i legendarni nogometaš dao je veliki intervju za Guardian, u kojem je razgovarao o povratku u klub, raskolu u Uefi s Čeferinom, a kritizirao je i nagradu koju je Fifa dodijelila Trumpu
Nema Zvonimira Bobana pretjerano često u hrvatskim medijima. Izuzev dva intervjua, predsjednik Dinama puno je češći gost u Italiji i drugdje te više vjeruje inozemstvu. U Zagreb je došao novinar Guardiana, koji je s njim napravio opsežan intervju na temu brojnih nogometnih aktualnosti.
S obzirom na to da je Boban bio i u Uefi i u Fifi, jasno je kako ima mišljenje koje se u svijetu cijeni. Europsku krovnu nogometnu organizaciju napustio je prije gotovo dvije godine i od tada postoji osjećaj da Boban, tvrdoglav i duboko principijelan. Nick Ames s Bobanom je razgovarao nakon 1-3 poraza od Betisa.
„Kažu da je Isus bio dobar čovjek“, rekao je Boban.
„Bolji od bilo koga od nas, to je jasno, zar ne? Razapeli su ga, pa tko smo mi da nas ne razapnu u svakodnevnom životu?“
Rečenica je tipična za Bobana: retorička sila koja se vratila prije šest mjeseci, isprva kao izvršni direktor prije nego što je postao predsjednik putem prvih potpuno demokratskih izbora za Dinamo u rujnu, kako bi preoblikovala klub kojim je bio kapetan s 19 godina prije nego što je prije 34 godine otišao u Milan.
„Cijeli sam život proglašavao ljubav prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema svojoj zemlji“, kaže.
„Hoćete li onda, u trenutku kada vam daju priliku, reći: 'Ne, imam 57 godina, zapravo ću sjediti i odmarati se na otoku, promatrati more i loviti ribu'? Da to nisam učinio, bila bi to izdaja svake vrijednosti za koju sam živio.“
Boban je bio utjecajan, iako ponekad frustriran, glas bivšeg igrača među birokratima. Dakle, ima li žaljenja zbog odlaska iz Uefe?
„Samo mi je žao zbog osobnog odnosa s Aleksanderom, žao mi je što se ovo dogodilo.“
Od tada nisu razgovarali.
„Imali smo vrlo lijep odnos u ovih nekoliko godina, a i s obitelji. Ali učinio sam što sam morao i vrlo dobro sam to objasnio. On je odabrao svoj put, to je to, i želim mu samo najbolje. Ali ne žalim ni za čim, nimalo. Razmišljao sam dva mjeseca prije nego što sam to učinio. Nisam reagirao kao dijete, kao razmaženo dijete. Puno sam razmišljao. Uzeo sam si vremena i ostavio vremena i drugima da razmisle. Svatko će živjeti sa svojim odlukama i svojim posljedicama: i ja, a i drugi.“
Vjeruje da bi još uvijek bio u UEFA-i da se nije otvorio taj jaz. No, bilo bi neautentično potiskivati svoje pritužbe, baš kao što je to učinio kada je u ožujku 2020., devet mjeseci nakon početka mandata glavnog nogometnog direktora Milana, kritizirao njihovo vlasništvo u intervjuu koji je efektivno prisilio na njegov otkaz.
Postavlja se pitanje kako bi reagirao da je još uvijek bio u Fifi, gdje je bio zamjenik glavnog tajnika između 2016. i 2019. prije nego što se pridružio Milanu. Boban je djelovao uz Giannija Infantina kako bi transformirao ono što je, tijekom tog mandata, kako je rekao, prethodno bila „uplašena i izgubljena organizacija“. Čvrsto stoji iza njihovog rada, upuštajući se u opsežnu obranu VAR projekta za koji je bio temeljan. Mnoge analize, smatra, zanemaruju ulogu VAR-a u otežavanju korupcije ishoda utakmice.
„Integritet i transparentnost nogometa sada su potpuno drugačiji“, rekao je.
Slijedi brzinski prikaz brojki i statistika, uspoređujući vrijeme izgubljeno kroz VAR intervencije sa sedam i pol minuta po utakmici koje se izgube samo zbog ubacivanja rukom sa strane. Sigurno bi tada odustao da je Infantino izveo bilo koji od trikova koji su definirali posljednje godine u Fifi. Boban rijetko koči kada govori o „nagradi za mir“ za Donalda Trumpa kojom je Infantino oteo ždrijeb Svjetskog prvenstva.
„Nepoštovanje i neodgovorno“, kaže o postupcima svog bivšeg šefa.
„Nisam to mogao gledati. Iznenadio sam se što je počeo razmišljati na ovaj način, previše politički, opsjednut političarima i svim tim pričama. Na početku nije bilo ovako. Sve se vrtjelo oko nogometa i nogometaša. Morali smo vratiti Fifu u tom smjeru i to smo radili. Kasnije je počelo ići drugačijim putem. Gianni je oduvijek bio odgovoran i vrlo odgovoran, ali nije svjestan što sada radi sebi i Fifi. Misli da će učiniti najbolje, a radi potpuno suprotno. Ne bi trebala biti politička organizacija, ali sada kada to radite, sramotno je. Ništa od ovoga ne može poreći sve dobre stvari koje je učinio, i to ne zato što sam ja bio tamo. Ali s druge strane, to pokazuje da je put izgubljen. Barem je tako sve predstavljeno s ovim smiješnim djelom. I žao mi je zbog toga. Žao mi je zbog Fife, žao mi je zbog njega, žao mi je zbog nogometa.“
U trenutku intervjua, u klupske prostorije ušao je i Capellas, a potegnulo je to raspravu i o nogometnoj školi.
„Željeli bismo imati jednu od najboljih nogometnih škola u Europi i vjerujem da ćemo je za nekoliko godina imati“, kaže Boban.
„Da svi znaju da, ako razmišljaju o dovođenju igrača iz Dinama, to je obrazovani igrač.“
Misli da Dinamo može postati vjerodostojna stanica za mlade iz većih liga koji trebaju usavršiti svoju konkurentsku prednost. Dvadesetogodišnji Sergi Domínguez – „jedan od najboljih mladih braniča na svijetu, ako ne i najbolji“ – stigao je iz Barcelone tijekom predsezone, što je značajan uspjeh u toj vezi. Dani Olmo je jednom prošao sličan put. Očekuje se da će Cardoso Varela, bivši krilni igrač Porta koji je upravo napunio 17 godina, sljedeći put zamijeniti Zagreb za Camp Nou.
Bobanovo uvjerenje je hipnotičko. Ali mogu li takve metode biti dovoljne da momčadi poput Dinama postanu konkurentne u sportu čija je elita odvojena i nestaje na horizontu?
„Vjerujem da ćemo s vremenom to moći učiniti“, kaže, navodeći Atalantu kao model kluba vođenog pametnim odlukama.
Neće kritizirati nabujale nove formate europskih natjecanja, za koje vjeruje da ih je UEFA dobro izvela. Mnogi unutar krugova moći priznali bi da je Boban, u jednom od svojih najupornijih sukoba s izvršnim odborom, nagovorio novu Ligu prvaka da se smanji format grupnog natjecanja s 10 utakmica na sadašnjih osam.
Slično tome, Boban je bio jedan od glavnih zagovornika Svjetskog klupskog prvenstva dok je bio u Fifi, ali se zalagao za turnir ograničen na 24 sudionika koji se igraju tijekom 18 dana, s grupama od tri momčadi i utakmicama u nokaut fazi koje bi se izravno rješavale 11-ercima ako bi rezultat bio neriješen. Upušta se u dugu osudu njegovog sadašnjeg oblika.
„Trideset dvije momčadi i 30 dana, ubijate igrače“, zaključuje.
Bez Uefe razgovor nije mogao prći. Čeferin bi se mogao kandidirati bez protukandidata za svoj sljedeći mandat u UEFA-i 2027. godine, a čak i u uglavnom stabilnoj političkoj klimi, Boban bi imao podupiratelje. Ne bi li bio u iskušenju da pokuša?
„Ne, ne. Znam, znam. Ima ljudi, puno njih, često me zovu. Ali ovo je bila prva prava stanica u mom nogometnom životu i bit će posljednja. I to je ona koju najviše volim, najviše poštujem. To je emocija koju ne mogu nigdje drugdje ponijeti. Pa što drugo može biti? Što više?“
Mnogo prije nego što je FIFA pozvala, Boban je završio studij povijesti, postao novinar, razvio poslovne interese.
„Možda su me tadašnji događaji u bivšoj Jugoslaviji potaknuli na studiranje“, kaže.
Što je naučio?
„Da se ljudi ne mijenjaju puno. Ono što se mijenja je naša okolina, oblici i materijali. Stari Grci živjeli su iste sumnje, probleme i strahove kao i mi danas.“
I ništa nikada nije moglo promijeniti Bobana.
„Možeš pročitati milijun knjiga ili dobiti milijun diploma, ali ja sam nogometaš u duši“, kaže.
Ponekad uzme par kopački i putuje na terene akademije s Capellasom. Nema puno hrskavice u koljenima, ali pridružit će se igračima do 14 ili 15 godina; pokušaj života s igračima do 17 godina pokazao se kao korak predaleko.
„Ono što sada vide ne može ih previše inspirirati“, kaže.
„Nikad ne branim, uvijek sam šaljivdžija. Ali otkad sam imao četiri ili pet godina, mislio sam da ako imam jednu misiju na ovom svijetu, to je igrati nogomet. I najboljim dijelom svog srca, još uvijek sam to dijete“, zaključio je u razgovoru za Guardian.
