T. NičotaOvo im je škola: Dinamu jesenski naslov ne znači puno ako nije naučio lekcije!
.webp.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 21.12.25. | 08:50
Turbulentnih šest mjeseci na Dinamovoj klupi Mario Kovačević okončao je pobjedama u HNL-u i prvi prošao kroz cilj na pola puta. No, i on i svi u Dinamu morat će na proljeće napraviti puno više, jer naslov prvaka jest - ultimatum
Mario Kovačević dočekao je kraj polusezone kao Dinamov trener, nakon utakmice i pobjede nad Lokomotivom (2-0) vjerojatno je i on malo odahnuo. Dinamo je jesenski prvak, što u kontekstu klupskih ciljeva i očekivanja ne znači puno, pogotovo ako na zimsku stanku ode sa samo bodom ispred Hajduka. Ali, kao neki argument da 'nije sve tako sivo', kao odskočna daska za bolje i kvalitetnije proljeće, kao psihološka injekcija, to apsolutno može biti.
Premda se u Dinamu često ništa ne može definitivno predvidjeti, šok poput lanjskoga, kad je Nenad Bjelica odjednom i iznenada postao bivši baš između Božića i Nove godine, ove godine nije realan. Kovačević ima veliku podršku Zvonimira Bobana, koji ga nije dirao niti kad je bilo realno, nakon onog poraza u Puli. Pričalo se tada da Boban razmišlja o smjeni trenera, da je ta opcija vrlo 'vruća', međutim, Boban je ipak stao iza Kovačevića i dao mu još jednu priliku.
Iako momčad na kraju jeseni nije ispunila sve ciljeve, jer, trebalo je u završnici osvojiti više bodova i u HNL-u, ali i u Europskoj ligi, gdje je Dinamo počeo 'klipsati' i izgledao početnički te je ugrozio izglede za prolaz u drugi krug, ipak su igre i pobjede u samo završnici polusezone, ali i činjenica da su se tenzije i kaos u svlačionici malo splasnuli, vratili mir i pozitivu u Maksimir. No, sve će to malo značiti ako Dinamo, trener Kovačević, Boban i igrač nisu naučili lekcije, koje su prošli u zadnjih pola godine. I Boban i Kovačević pa i igrači reći će 'svjesni smo svojih grešaka'. Ovo im je bila škola, a proljetni dio sezone, zapravo, već i zimska stanka, pokazat će jesu li naučili te lekcije.
LEKCIJA 1: MOMČAD SE CRTA NA TERENU!
Još na pripremama napisali smo upravo tu rečenicu, momčad se crta na terenu, a ne u uredu. Jer, bilo je neprirodno da se udarnih 11 znalo već prvog dana priprema, da je Zvonimir Boban, praktički, skicirao Mariju Kovačeviću kako bi to trebalo izgledati i da igrači koji su došli trebaju krenuti kao starteri. Naravno, sami igrači bili su odmah svjesni te činjenice, osjetili su tko jest, tko nije u prvom planu, iako još nisu odradili niti prvi trening. I tu je krenula nervoza, prva nezadovoljstva, što je kasnije i eskaliralo i utjecalo na rezultate, formu, odnose u svlačionici. U međuvremenu se ta starta postava stubokom promijenila, neki sigurni 'starteri' poput Vidovića, Villara ili Ljubičića izgubili su zajamčene kredite, teren je ipak donio neke druge zaključke.
LEKCIJA 2: NIJE DOVOLJNO 14-15 IGRAČA!
U startu je Mario Kovačević bio tvrd glede rotacija u momčadi, mijenjao je samo kad je bilo nužno, a ne iz pragmatičnih i logičnih razloga. Njegova rečenica da će najviše računati na 14-15 igrača, da nema razloga za umor, da rotacije nisu nužne, barem u toj fazi sezone. Kasnije se pokazalo da su bile potrebne, Kovačević je na kraju koristio veliki broj igrača, doduše, neke samo u simboličnoj minutaži. Ali, da je ranije počeo s tim rotacijama, možda bi još nekoga dobio na višoj razini, za ozbiljniju minutažu, a rasteretio neke druge igrače. Jer, moralo se računati s nekim ozljedama i trebalo je imati spremne alternative, a Dinamo ih, recimo, za Valinčića na desnom beku nije imao, bila je to čista improvizacija. Da se ranije o tome razmišljalo, više rotiralo...
LEKCIJA 3: VIŠE POVJERENJA, HRABROSTI I IDEJE!
Dinamo je jesenski naslov potvrdio s Franom Topićem i Nikom Galešićem (desni bek) u prvih 11, s klupe je umjesto Mišića kao prva zamjena ušao Marko Soldo, a to su igrači, kojima se od početka sezone nije vjerovalo, koji su bili potpuno u drugom ili trećem planu. Kao i Hoxha, ponajbolji igrač Dinamove jeseni. Svi oni su dokaz da Kovačević mora imati više povjerenja u kvalitetu, koju ima u svlačionici, možda nisu svi oni za najvišu nogometnu scenu, ali za HNL razinu sigurno jesu, mogu biti od koristi. Hoxha je, u ovom društvu, bio jedini Kovačevićev 'pravi izum', iznenađenje za Derbi na Poljudu, gdje je krenula njegova renesansa. Ostali su upadali u momčad igrom slučaja, iz nužde, pitanje je bismo li ikad vidjeli Topića, Galešića i Soldu, kao i mladog Mikića, da su zdravi Valinčić i Lisica, da Bennacer i Bakrar nisu na Afričkom Kupu nacija? To je potvrda da Kovačević mora imati više povjerenja, hrabrosti i ideje u sastavljanju momčadi, da ima širinu koja može dosta donijeti.
LEKCIJA 4: BOLJA KOMUNIKACIJA!
Jedan od najvećih problema Dinama bio je, ili je još uvijek, loša komunikacija. Interna i eksterna. Puno pokvarenog telefona, Kovačevićeve poruke, koje nisu bile jasno artikulirane, a i njegov odnos s igračima patio je zbog toga. Kad se na to nadoveže Zvonimir Boban sa svojim idejama, postavkama i promišljanjima, razgovorima s igračima, nije teško ući u kaos. Dinamov se trener nije u svemu tome najbolje snašao pa se nezadovoljstvo gomilalo i prijetilo da rasturi svlačionicu. Situacija sad jest bolja, ali mora biti još puno bolja. Pobjede donose poboljšanja, utječu na odnose, no i Kovačević i svi u klubu moraju na tome stalno raditi. Jer, dođe li nova kriza...
LEKCIJA 5: IMA MLADIH I MORAJU IGRATI!
Vjerujemo da u Maksimiru shvaćaju ovaj problem, da su svjesni da klub živi od proizvodnje i da Dinamovi mladi igrači moraju dobiti šansu. Cardoso Varela jest rušio rekorde, ali on nije pravi primjer Dinamove Akademije, od igrača koje je 'napravio' Dinamo, priliku je, i to igrom slučaja iz nužde, dobio samo Noa Mikić. Iako Premier League International Cup nije neko službeno mjerilo, činjenica da su juniori tamo upisali tri pobjede u tri utakmice, protiv starijih od sebe, kazuje da ima u toj momčad još onih koji zaslužuju dobiti neku priliku, treba im pokazati da se s njima računa. Neoprostivo je, recimo, da Leon Jakirović nije dobio niti minutu među seniorima, na vrata kucaju i Zebić, Patrik Horvat, Šunta, Radoš, Ćutuk... Dinamo i Kovačević moraju biti fleksibilniji, opet hrabriji po tom pitanju, jer domaći, mladi igrači, dugoročno, nemaju alternativu!
LEKCIJA 5: DOSELEKCIJA BEZ PRAVA NA GREŠKU. OPREZ, FINANCIJE!
Kao što je najavio Kovačević, a na neki način potvrdio i Boban, na zimu slijedi doselekcija u momčadi. Zna se da bi trebao doći Dominik Livaković, traži se još jedan desni bek, priča se o napadaču, a logično je da će u toj priči biti i odlazaka. Kako će ta priča izgledati za mjesec ili mjesec i pol dana, sad se može samo nagađati, radit će se neke projekcije, sigurno. Međutim, za razliku od ljeta, Dinamo nema pravo na 'divljanje', na toliko pogrešaka. Niti financijski nema prostora za akrobacije, jer novac je trenutno u Dinamu vrlo škakljivo pitanje, koje bi moglo postati još škakljivije. U toj doselekciji treba sve dobro odvagati, pronaći prava rješenja i logične, ali ne skupe poteze. Ničime se ne smije ugroziti najveći cilj, osvajanje naslova prvaka! Valjda su i iz ljetnog mercata, neviđenog u novijoj povijesti kluba, nešto također naučili.
