'Nepostojeća' utakmica u brazilskoj prašumi: Miki Rapaić 'zarolao' Didu, Hrvatska ostala neporažena protiv prvaka svijeta i budućih osvajača Mundijala

Ako zavirite u službenu statistiku međusobnih omjera Brazila i Hrvatske, vidjet ćete da je Brazil slavio u tri navrata, dva puta na Svjetskim prvenstvima (u Berlinu 2006. 1:0 i u Sao Paolu 2014. 3:1) i jednom u prijateljskoj utakmici na Anfieldu (2:0), u generalki pred Rusiju 2018. u kojoj je Hrvatska na kraju ostvarila bolji rezultat od Seleçaa koji je ispao u četvrtfinalu od Belgije (1:2).

Jedini put Hrvatska je ostala neporažena u prijateljskoj utakmici 2005. na Poljudu, kada je Niko Kranjčar doveo izabranike Zlatka Kranjčara u vodstvo, a pobjedu Hrvatske protiv peterostrukog svjetskog prvaka spriječio je Ricardinho krasno izvedenim slobodnim udarcem pred kraj prvog dijela.

U SJENI A REPREZENTACIJE I OSTALIH NATJECANJA, U23 REPREZENTACIJA ZAPUTILA SE U AMAZONU...

Međutim, manje je poznato da Vatreni imaju još jedan remi protiv najnogometnije reprezentacije svijeta. U jeku priprema A selekcije za prvo hrvatsko veliko natjecanje, Euro 1996., hrvatska U23 generacija otputovala je u Brazil i 23. svibnja 1996. okušala snage s olimpijskom U23 generacijom aktualnog prvaka svijeta koja se pripremala za Olimpijski turnir u Atlanti, a na kojem je, na koncu, završila brončana svladavši Portugal u utakmici za treće mjesto s 5:0. U polufinalu je U23 Seleçao, kojeg je predvodio Ronaldo Nazario Da Lima, tada pod nadimkom Ronaldinho, izgubio od olimpijskog pobjednika Nigerije 3:4, u jednoj od najuzbudljivijih utakmica u povijesti Olimpijskih igara…

Kao i prije utakmice protiv Maroka, odlučili smo se zaputiti u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu kako bismo saznali više informacija o toj 'neslužbenoj' utakmici Hrvatske i Brazila, budući da na bespućima interneta o njoj ima vrlo malo informacija.

No, za razliku od Kupa kralja Hassana, koji je bio prilično detaljno popraćen u ondašnjem Večernjem listu i Sportskim novostima, o utakmici U23 reprezentacija Hrvatske i Brazila našli smo – gotovo ništa.

Zbog Maroka ‘96. posvađalo se ‘pola reprezentacije’, Ćiri se prijetilo otkazom, a Štimac prebijanjem djelatnika HNS-a, da bi ‘europski Brazil’ na kraju osvojio jaki turnir

Međutim, nakon početnog 'šoka', i listanja tadašnjih dnevnih zdanja, bilo nam je i jasno zašto. Utakmica u Manausu igrala se 10-ak dana nakon što je Dinamo, tadašnja Croatia, potvrdila svoju drugu titulu prvaka države s pet bodova ispred Hajduka. Igrala se tjedan dana nakon što je Croatia svladala Varteks s 1:0 u uzvratu Kupa (ukupno 3:0 za Purgere), i tako stigla do prve duple krune u povijesti, zatim, dva dana nakon što je Miroslav Ćiro Blažević okupio Vatrene u Istri na prvim pripremama za veliko natjecanje i dan nakon što je Juventus u finalu Lige prvaka u Rimu, nakon boljeg raspucavanja jedanaesteraca, svladao Ajax i stigao do druge titule prvaka Europe.

U to vrijeme hrvatski vaterpolisti i rukometaši pripremali su se za Olimpijske turnire u Atlanti, Mladost 127 i Cibalia borili su se za ulazak u 1.HNL, završavale su se europske nogometne lige, Goran Ivanišević pripremao se za Roland Garros, Chicago Bullsi igrali su Konferencijsko finale protiv Orlando Magica....

Uz sve to, Hajduk je tada dovodio novog trenera (Iku Buljana)...

...a u Dinamu se uvelike pričalo o odlasku Zlatka Kranjčara, osvajača duple krune, kojeg je naposljetku zamijenio Otto Barić.

„Odlazim kao pobjednik. Visoko uzdignuta čela. Bio sam pun entuzijazma, osvojio sam dvostruku krunu. Čovjeku koji će me naslijediti želim puno sreće i uspjeha i nadam se da će postići barem isto što i ja“, rekao je među dinamovcima omiljeni Cico Kranjčar tjedan dana nakon što je utakmica u Manausu već odigrana.

U dva najveća hrvatska kluba bilo je prilično zanimljivo i kod kreiranja igračke križaljke za iduću sezonu iako prethodna praktički nije ni završila. Na Poljud je trebao stići Joško Popović iz Zagreba, Nenad Pralija prelazio je u Espanyol, Milan Rapaić bio je na meti Lazia i Fiorentine (na kraju je završio u Perugi), a na naslovnici Sportskih novosti odjeknula je 'bomba' – Aljoša Asanović prelazi u Croatiju!

Taj transfer se nikada nije ostvario, Asanović je ubrzo potpisao za Derby County, no, zbog svih silnih događanja u svijetu domaćeg i stranog sporta (ne samo nogometa), prilično je jasno zašto je dvoboj između U23 reprezentacija Hrvatske i Brazila u srcu Amazone bio prilično zapostavljen, gotovo pa i nepostojeći…

Drugi razlog je dakako nedostupnost informacija. Danas bi takva utakmica sigurno bila prenošena preko neke od komercijalnih ili satelitskih televizija, u najgorem slučaju putem YouTubea (na kojeg su golovi s utakmice i snimka iste naknadno uploadani, vidite pri dnu teksta). Tada je bilo teško doći do konkretnih i točnih informacija što potvrđuju šturi i ne u potpunosti točni izvještaji s tog dvoboja (o čemu ćemo također malo kasnije).

SELEKCIJA HNL-A NA PRVAKE SVIJETA IZ 2002.

U23 Vatreni su do Brazila putovali preko Frankfurta, a inicijalni popis igrača, koje je odabrao izbornik mlade reprezentacije Martin Novoselac glasio je:

Vedran Runje (Hajduk), Željko Pavlović (Zagreb), Danijel Štefulj (Dinamo), Grgica Kovač (Bordeaux/Varteks), Jozo Gašpar (Dinamo), Zoran Mamić (Dinamo), Ivan Jurić (Hajduk), Mario Čižmek (Zagreb), Tomislav Rukavina (Dinamo), Silvio Marić (Dinamo), Milan Rapaić (Hajduk), Davor Vugrinec (Varteks), Stjepan Tomas (Hrvatski dragovoljac), Jurica Vučko (Hajduk), Mario Cvitanović (Dinamo), Domagoj Kosić (Hrvatski Dragovoljac), Ivo Milić (Zagreb) i Ante Čović, tadašnji igrač njemačkog Nürnberga koji je bio ozlijeđen te su se u kontekstu njegove zamjene komentirali hajdukovac Igor Tudor i Varteksovac Mario Ivanković.

Zbog ozljede je otpao hajdukovac Vik Lalić, a ubrzo i Dinamov veznjak Zoran Mamić te Zagrebov vratar Željko Pavlović kojeg je zamijenio treći 'dragovoljac' Vladimir Vasilj koji je tek stupio na nogometnu scenu Lijepe naše, a u Brazil su na kraju otputovali i Srđan Mladinić iz Dinama te Marijan Kovačević rodom iz Hamburga koji je tada igrao za matični HSV.

U konkurenciju za tu utakmicu bili su i Mario Tokić (Dinamo), Ivan Bulat (Šibenik), Boris Živković (Marsonia/Hrvatski dragovoljac), Dario Smoje (Rijeka), Hari Vukas (Segesta), no otpali su zbog klupskih obaveza.

„Budući da je posrijedi nešto stariji uzrast (momci rođeni poslije 1. siječnja 1973.) te da imamo pravo i na trojicu rutinera. Selektor se, eto, opredijelio za Pavlovića, Kovača i Mamića (Pavlović i Mamić otpali zbog ozljeda, op.a.), nema dvojbe da je naša momčad zaista jaka. Dovoljno da se kvalitetno suprotstavi nasljednicima svjetskih prvaka? Nadamo se!", pisalo je u SN-u nekoliko dana prije utakmice.

Uz U23 reprezentaciju u Brazil su otputovali Fredi Fiorentini, Stjepan Čordaš, dr. Saša Janković i Tomica Vrbnjak. Bilo je i određenih problema s vizama, a očekivano, stvar je spasio tehniko Zorislav Srebrić…

Pred putovanje u Brazil kratku najavu utakmicu Antonu Samovojski iz Sportskih novosti dao je Mario Čižmek, mladi igrač Zagreba koji je svoje mjesto u U23 reprezentaciji izborio sjajnom predstavom za U21 momčad protiv vršnjaka iz Engleske.

„Samo sam se potajno nadao da bih mogao uskočiti u brazilsku ekspediciju. Brazil ću, dakle, vidjeti. Hoću li zaigrati? Možda. Ipak je ovo momčad do 23. No, dobijem li pet minuta. bit ću presretan. Vidio sam imena s kojima će nam se Brazil sučeliti. Aldari, Roberto Carlos, Juninho. I gušt i čast bit će sudariti se s takvim igračima“.

Novoselac i njegov stručni stožer na kraju su u Manaus poveli sastav:

Runje, Vasilj, Štefulj, Ivanković, Mladinić, G. Kovač, I. Jurić, Čižmek, T. Rukavina, S. Marić, Rapaić, Vugrinec, Tomas, Vučko, M. Cvitanović, I. Milić, Kosić i Kovačević.

„Eto, zbog više sile ne putujemo kompletni“, kratko je rekao U21 i U23 izbornik Novoselac i nastavio: „Ipak, očekujemo dobar nastup i dobar rezultat. Ovi mlađi moraju se nametnuti u momčadi koja će se natjecati u idućem ciklusu kvalifikacija za EP (U21 Euro, op.a.), a stariji i za A-reprezentaciju“.

MEANWHILE IN CROATIA…

Prije nego što se osvrnemo na nastup u Manausu, vratimo se malo događajima u Lijepoj našoj u drugoj polovici svibnja 1996. U taboru A reprezentacije bilo je vrlo interesantno, pripreme za Euro 1996. započele su 2:0 pobjedom nad Rijekom (zabili su Bokšić i Vlaović, a nakon toga Vatreni su putovali na britansko i irsko otočje i odmjerili snage s reprezentacijama Irske i Engleske), a Miroslav Blažević prije utakmice je iz kadra reprezentacije izbacio je Ivicu Mornara koji je u tri ujutro uhvaćen u hotelskom baru.

„Ne patim ni od kakve sentimentalnosti, ne zanimaju me Mornarove isprike da se u bar spustio zbog toga što je bio gladan, pa je išo kupiti sendvič! Kakav sendvič!? Ako je baš tako mogao ga je naručiti iz sobe, bio bi uredno poslužen. Ovako se poslužio vrlo ružnom gestom i za njega su vrata reprezentacije Hrvatske do daljnjega zatvorena“, govorio je u svojem stilu Ćiro.

'Aferu sendvič' idući je dan komentirao i sam Mornar…

„Pogriješio sam, ali nisam mislio da će me oplesti tako drastično. Stvarno sam došao na trenutak, uzeo sendvič i pokupio se u sobu. Žao mi je. Kriv sam samo ja. Šefu ništa ne zamjeram, postupio je kako je morao, normalno“.

Davor Šuker se u to vrijeme nije nalazio s Vatrenima u Poreču. U zadnjoj utakmici prvenstva Španjolske i svojoj posljednjoj u dresu Seville zabio je hattrick, a već se tada znalo da će od iduće sezone nositi dres Real Madrida. U razgovoru za SN izjavio je kako je najbolji hrvatski nogometaš da bi se dan kasnije – demantirao!

„Imponira što sam napokon potpisao za jedan klub najveće klase, to mi je oduvijek bio cilj. Nadam se da ću s Real Madridom postati prvak Španjolske i Europe (uspio je, op.a.). Da, sjećam se jednogodišnjeg druženja s Diegom Maradonom, koga i danas tretiram najboljim nogometašem svijeta, kao što sam ja najbolji u Hrvatskoj!“

No, SN idući dan objavljuju…

„Nažalost, u četvrtak smo se suočili s energičnim prosvjedom ponajvažnijeg reprezentativca Davora Šukera, koga je zasmetao ogromni naslov 'Ja sam najbolji igrač Hrvatske. On smatra da nije tako rekao, tj da nije rekao to. Činjenica je da zaista nije rekao tako, tj. – šalio se. U cilju smirivanja atmosfere i eventualnih zategnutosti, i Šuker, i Boban, i Blažević, zamolili su malo pojašnjenje koje, eto, rado serviramo“.

Tih dana u novinama je izašao i zanimljivi razgovor s aktualnim izbornikom Hrvatske, a tada 30-godišnjim igračem Varteksa Zlatkom Dalićem, ali i naslov koji bi danas, vjerujemo, bilo gotovo pa i nemoguće objaviti budući da bi se brojni navijači Dinama, Rijeke, Osijeka i drugih hrvatskih klubova zbog istoga prilično uzrujali: „Alibaba i 22 Hajduka kreću na Englesku“

AKTUALNI SVJETSKI PRVAK DOČEKAO NAS JE S ČETVORKOM KOJA ĆE 2002. PONOVNO BITI NA KROVU SVIJETA, DVA HAJDUKOVCA DONIJELA HRVATSKOJ REMI

No, ako bi danas bilo kontroverzno napisati da "ALIBABA I 26 HAJDUKA u petak žele preko Brazila izboriti polufinale Svjetskog prvenstva", pošteno je napisati da su tog 23. svibnja 1996. dva hajdukovca Hrvatskoj donijela remi protiv brazilske olimpijske reprezentacije. Milan Rapaić zabio je sjajan pogodak za vodstvo Vatrenih, a igračem utakmice, potpuno zasluženo, proglašen je hrvatski vratar Vedran Runje.

Iako je Brazil dominirao posjedom lopte, Hrvatska je dobro parirala domaćinima. Marin Novoselac na teren je poslao formaciju s tri ofenzivca (Vugrinec, Marić i Rapaić), a Vugrinec je prvi i zaprijetio legendarnom Didi. Vrlo aktivan po desnoj strani bio je Tomislav Rukavina, a dobru igru Hrvatske u 36. minuti okrunio je Milan Rapaić. Tadašnji klupski suigrač Ivan Jurić proigrao ga je sjajnom loptom koja je probila cijelu obranu Brazila, Rapaić, koji je tog ljeta pojačao Perugiju, izšao je sam na Didu, šmekerski ga 'zarolao' i poslao loptu u praznu mrežu. Hrvatska je povela 1:0!

Brazil je stisnuo. Počelo je sjevati pred vratima Vedrana Runjea koji je bio sjajan i zabilježio je nekoliko 'nesvakidašnjih' obrana, Zujo Mladinić spavašavo je s crte... sve do druge minute sudačke nadoknade, kada je Savio, tada igrač Flamenga, a kasnije prvotimac Real Madrida, pobjegao hrvatskoj obrani i matirao hrvatskog vratara za 1:1.

U nastavku utakmice vladala je potpuna opsada hrvatskih vratiju, Brazilci su pogodili dvije stative, sjevalo je kraj gola, preko gola a i sam Runje je bio perfektan te je na kraju zasluženo zaradio titulu igrača utakmice. Koliko su U23 Vatreni odigrali borbeno i požrtvovno, dokazuju za jednu prijateljsku utakmicu prilično veliki broj žutih kartona - njih četiri!

U Sportskim novostima izašao je prilično šturi izvještaj s utakmice kojeg je zapravo objavila HINA-a uz karikaturu Mikija Rapajića, a koju je nacrtao pokojni karikaturist Rudi Stipković Stip.

„Mlada hrvatska reprezentacija iznenadila je brazilske nogometaše izborivši remi u utakmici koja je odigrana u sklopu priprema Brazilaca za Olimpijske igre u Atlanti. Hrvatska je povela zgoditkom Milana Rapajića u 35. minuti susreta kada je prevalio cijelu obranu suparnika i matirao brazilskog vratara (Didu, op.a.). Desetak minuta poslije toga Brazilci su izjednačili pogotkom Savija, ali zasluge pripadaju i Juninhu koji je uputio sjajan centaršut. Za igrača utakmice proglašen je vratar hrvatske reprezentacije Vedran Runje“...

...dok Večernji list donosi tek nešto opširniji izvještaj.

„Olimpijski nogometni reprezentativci postigli su uspjeh u dalekom Brazilu. Na prepunom Gradskom stadionu u Manausu pred 43.825 vatrenih navijača obojenih u žuto, naši su mladići igrali neodlučeno (1:1) i tako, kao rijetko koja reprezentacija, pokazali aktualnom svjetskom prvaku gdje se na Starom kontinentu igra odličan nogomet.

"Domaćin je bio bolji, imao je inicijativu. No, prema riječima Fredija Fiorentinija, vođe puta, naši su mladići kvalitetno uzvraćali. Poveli smo pogotkom Milana Rapaića u 32. i dobro namučili žute. Hrvatski mladi igrači postigli su izvrstan rezultat, a to je dodatni poticaj našim najboljim reprezentativcima da u Poreču 'bruse' formu za Englesku. Reprezentativno proljeće (ljeto) počelo je prekasno. Za momčad domaćina igrali su mali virtuoz Juninho (iz Middlesbrougha), Rivaldo (potpisao za Parmu), dakle svi osim Bebeta i Romarija, čak i Savio, najbolji igrač brazilskog prvenstva u protekloj sezoni. Naš vratar Davor Runje proglašen je najboljim igračem utakmice.“

Ako ste pozorno čitali, mogli ste vidjeti nekoliko pogrešaka, recimo, gol Rapaića pao je u 36. minuti, mladi Rivaldo je tada potpisao za Deportivo iz La Coruñe, ne Parmu, golman se, dakako, zvao Vedran, a ne Davor Runje, a, zanimljivo, nitko (ni SN ni VL) nije spomenuo da u kadru U23 Selecaa nije bilo tada 19-godišnjeg golgetera PSV-a, koji će u narednom desetljeću zaluditi nogometni svijet, Ronalda Luis Nazaria da Lime.

Protiv Hrvatske su se tog 23. svibnja 1996. sučelila čak četvorica prvaka svijeta – Dida, Roberto Carlos, Rivaldo, Juninho Paulista i Luizao, u momčadi je bio srebrni iz 1998. Aldair te igrači koji su u narednim godinama nosili dres A selekcije Seleçaa (Flavio Conceicao, Savio, Ze Elias). Brazilce je s klupe vodio srebrni Mario Zagalo.

Ako je ta HNL selekcija Hrvatske 1996. mogla zaustaviti superjaki Brazil, aktualnog svjetskog prvaka (bez doduše svoja tri tada najjača napadača – Ronalda, Romarija i Bebeta), onda ne vidimo zašto to ne bi mogla i ova, jedna od najjačih generacija u povijesti hrvatskog nogometa. Tada nas je spasila majstorija Rapaića, bravurozne obrane Runjea i požrtvovna igra U23 Vatrenih (četiri žuta kartona).

Možda je to recept i za Brazil 2022. - gol Marka Livaje, Dominik Livaković igrač utakmice i dosta žutih kartona koji se brišu za polufinale...

Prijateljska utakmica, 23. svibnja 1996.

Brazil U23 - Hrvatska U23 1:1

Stadion: Olimpijski stadion u Manausu, Brazil

Gledatelja: 43.825

Strijelci: 0:1 Rapaić (36.), 1:1 Savio (45.+2)

Žuri kartoni: Rukavina, Jurić, Čižmek, Marić

Brazil: Dida - Lopes, Amaral (od 75. Beto), Aldair, R. Carlos - Ze Elias, Flavio Conceicao (od 78. Marcelinho Paulista), Juninho Paulista - Rivaldo, Luizao, Savio

Hrvatska: Runje - Štefulj (od 69. Tomas), G. Kovač, Mladinić - T. Rukavina (od 63. Vučko), Čižmek (od 88. Milić), I. Jurić, M. Cvitanović - Vugrinec, Marić, Rapaić (od 80. Ivanković)

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+