Zbog Maroka ‘96. posvađalo se ‘pola reprezentacije’, Ćiri se prijetilo otkazom, a Štimac prebijanjem djelatnika HNS-a, da bi ‘europski Brazil’ na kraju osvojio jaki turnir

Svoj šesti nastup na Svjetskim prvenstvima hrvatska nogometna reprezentacija otvorit će protiv reprezentacije Maroka. Nakon Nigerije 2018., Hrvatska će drugi put otvoriti Mundial s jednom afričkom reprezentacijom. Po dva puta Vatreni su Svjetsko prvenstvo otvarali s južnoameričkom reprezentacijom (oba puta Brazil 2006. i 2014.) te po dva puta sa sjevernoameričkom, točnije srednjoameričkom reprezentacijom (Jamajka 1998., Meksiko 2002.).

Dvoboj protiv Maroka bit će osmi put da se Hrvatska susreće s jednom afričkom reprezentacijom te treći put u službenoj utakmici. U dva prethodna slučaja, oba u sklopu svjetskih prvenstava, Vatreni su upisali pobjede. Na Mundialu 2014. u Brazilu izabranici Nike Kovača svladali su Kamerun s 4:0, a četiri godine kasnije Hrvatska je pohod na svjetsko srebro otvorila 2:0 pobjedom nad Nigerijom. 

U pet prijateljskih utakmica, Hrvatska je upisala dvije 2:1 pobjede, protiv Malija 2014. i Senegala 2018. u sklopu priprema za predstojeća Svjetska prvenstva, dva 2:2 remija, protiv Egipta i Maroka te jedan 1:2 poraz, protiv Tunisa, u lipnju 2019. u Varaždinu. 

Danas se, pak, prisjećamo prve utakmice Hrvatske protiv jedne afričke reprezentacije, ujedno i jedine utakmice koju su Vatreni kroz svoju povijest odigrali protiv reprezentacije Maroka.

HNS ‘PREVARIO’ MAROKANCE, OBEĆAO IM NAJJAČU MOMČAD ZA 250 TISUĆA DOLARA, A STIGLI BEZ NAJVEĆIH ZVJEZDA

U kasno proljeće 1996. Hrvatska je opčinila nogometnu Europu sa svojim kvadratičastom dresovima, ali i rezultatima i igrom na svojem prvom velikom natjecanju u povijesti. Vatreni su na krilima spektakularnog Davora Šukera s 3:0 u međusobnom okršaju praktički izbacili Dansku s turnira, a onda su junački, a neki će reći i nepošteno izgubili od kasnijeg europskog prvaka Njemačke u četvrtfinalu s 1:2. 

Predstavljamo sve dresove na Svjetskom prvenstvu: Hrvatski kvadratići najprepoznatljiviji, ističu se nizozemski, argentinski, portugalski i urugvajski

Lee Beskeen/Action Images

Nakon ljetne stanke, Vatreni su djelomično uspješno otvorili svoj marš na broncu 1998. U Bologni je u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo pao ‘domaćin’, reprezentacija Bosna i Hercegovine (4:1) koja zbog ratnog stanja tada nije smjela igrati u vlastitoj državi, a mjesec dana kasnije uslijedio je neuvjerljivi 1:1 remi na Maksimiru protiv reprezentacije Grčke. 

Prije nastavka kvalifikacija u ožujku i travnju 1997. (Danska i Slovenija na Poljudu), HNS je prihvatio poziv Marokanskog nogometnog saveza i odlučio sudjelovati na vrlo jakom Kupu kralja Hassana na kojem su, osim domaćina i Ćirinih izabranika, sudjelovali europski viceprvaci Česi te olimpijski pobjednici iz Atlante te prvaci Afrike iz 1994., reprezentacija Nigerije. 

Atmosfera u Hrvatskom nogometnom savezu tada je bila vrlo ugodna, Hrvatska se na lijepi način predstavila na europskoj smotri, kvalifikacije za Francusku 1998. otvorene su relativno uspješno, a Hrvatska je tada razmišljala o zajedničkoj kandidaturi Eura 2004. s Austrijom (prvenstvo je na kraju pripalo Portugalu). 

“Ta nam je turneja vrlo bitna da vidimo koliko smo trenutno jaki. Meni da možda malo osvježim reprezentaciju jer mi se čini da je potreban novi poticaj. No, ne odlučujem ja već dionici predstave, dakle igrači”, rekao je nekoliko dana prije putovanja u Maroko Miroslav Ćiro Blažević, a već tada se znalo da će prvi poziv za nacionalnu vrstu dobiti Niko Kovač, 25-godišnji Berlinčanin koji je u to vrijeme sjajno igrao za Bayer iz Leverkusena. “To je igrač kojeg kolega Srebrić i ja drugo pratimo. Zorko je bio i na licu mjesta, u Njemačkoj. Ja sam jučer dva i pol sata gledao kasetu. Riječ je o odličnom igraču”, rekao je Ćiro na konferenciji za medije pred sjednicu izvršnog odbora HNS-a.

Osim Kovača, za reprezentaciju je na tom turniru trebao debitirati Robert Špehar, a pretpozive su dobili Dubravko Pavličić, Nenad Pralija, Igor Pamić, Alen Peternac i stanoviti Petar Šimunić, 19-godišnji igrač tadašnje Croatie Melbourne za kojeg su navodno bili zainteresirani Milan i Panathinaikos. Posrijedi je tipfeler. Riječ je, dakako, o Joeu Šimuniću koji je u doba Maroka 1996. imao 19 godina i igrao je za Croatia Melborune.

Inicijalni popis Vatrenih pred putovanje u Casablancu bio je sljedeći: Dražen Ladić, Tonći Gabrić, Igor Štimac, Slaven Bilić, Nikola Jerkan, Dario Šimić, Nikola Jurčević, Robert Jarni, Zvonimir Soldo, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Aljoša Asanović, Zoran Mamić, Niko Kovač, Josip Špehar, Davor Šuker, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, a upitan je bio Alen Bokšić koji je na dan utakmice protiv Maroka trebao igrati utakmicu Serie A za svoj Juventus protiv Udinesea. Fabio Capello, tadašnji trener Stare dame, nije naravno puštao rasnog golgetera na reprezentativno okupljanje izvan FIFA-inog termina, iako je Ćiro ‘galamio’ da mu je Bokšić neophodan i da će osobno uvjeriti Don Fabia da ga pust na turnir na sjeveru Afrike. Capello, dakako, nije popustio te je Bokšić otpao za srazove u Casablanci, a na dan utakmice protiv Maroka zabio je prvi gol u 3:1 pobjedi Juventusa kod Udinesea.  

No, uz Bokšića ubrzo su krenuli i ostali izostanci. Slaven Bilić otkazao je zbog bolesti, a Zvonimir Boban zbog ozljede koju je zadobio na prvenstvenoj utakmici s Udineseom. Ćiro je tvrdio da ga je nazvao Silvio Berlusconi osobno i zamolio da poštedi hrvatskog kapetana za ovaj susret. Upitan je bio i Mario Stanić kojeg na turneju nije puštala tada iznimno jaka talijanska Parma.

“Ne i ne. Ne dolazi u obzir, neću ni čuti. Meni je taj Maroko možda i presudan, radi se o životu ili smrt”, rekao je u svojem stilu Ćiro. “Mario Stanić mora u Casablancu. I ići će. Tu sam kategoričan. Nije hrvatska selekcija tkogod. Ako nekome nije sveta, neka bira. Uvjeren sam da Stanić ni bilo koji moj igrač, među one koji bi birajući između reprezentacije i kluba izabrali klub”, rekao je Ćiro za domaće medije, no Marija Stanića na kraju ipak nije bilo u avionu za Afriku. 

A onda je stigao i ‘najbolniji otkaz’. Davor Šuker bio je junak El Clasica odigranog za vikend prije turnira u Casablanci. Real je pogocima Šukera i Predraga Mijatovića s 2:0 svladao Barcelonu na Santiago Bernabeuu pred ispunjenim tadašnjim kapacitetom od 106 tisuća gledatelja. “Šuker je pobijedio Ronalda”, vrištali su naslovi hrvatskih dnevnih listova toga doba, hrvatska devetka zabila je prvi pogodak na utakmici i izjednačila se s brazilskom na 13 postignutih pogodaka u prvenstvu. 

“Direktore, moram Vam priopćiti lošu vijest. Ne mogu u Maroko!”, rekao je Šuker Zorislavu Srebriću u telefonskom razgovoru.

Šukeru se, naime, na El Clasicu upalio aduktor i zatražio je od HNS-a da preskoči reprezentativno okupljanje. “Nemoj mi to učiniti, k’o Boga te molim”, zavapio je Srebrić. “Nažalost, bojim se da ću morati. U ponedjeljak ću još jednom na pregled, ali mi se čini da od osiguranja idući tjedan neće biti ništa”. Srebrić i Ćiro nagovarali su Šukera da se priključi reprezentaciji, ta Marokanci su inzistirali na najjačem sastavu Hrvatske, a sada je nakon ‘pola prve momčadi’ otpao i njen najpoznatiji eksponat. 

“Branimo ugled stečen na Europskom prvenstvu, moramo opravdati 250 tisuća dolara, a nismo u punom sastavu. Domaćini su razočarani. Kažu da bi sa Šukerom sigurno ispunili stadion od 80 tisuća mjesta, ovako će ih biti samo 60 tisuća”, rekao je Ćiro.  

Spominjalo se da bi Maroko dogovorenih 250 tisuća dolara mogao ‘skresati’, no tu priču završio je tadašnji glasnogovornik HNS-a Darko Tironi.

“Unatoč nekompletnosti hrvatske selekcije, organizator turnira nije najavio mogućnost kresanja svote koja je dogovorena za nastup u Casablanci”. 

Cijela priča s izostancima nije najbolje sjela ni HNS-u, a to je potvrdio i Vinko Brnadić, dopredsjednik istoga u razgovoru za Sportske Novosti. 

“Maroko je odavno utvrđen kalendarom kao važna stanica u kvalifikacijama za SP. Posao kao i svaki drugi, koji ne trpi opuštenost. U svojstvu prvog dopredsjednika HNS-a i vođe puta, mogu reći da sam očekivao manje otkaza. Međutim, ne bih krivio igrače, siguran sam da nisu tehnicirali lažnim liječničkim nalazima. Koliko ja znam Bobana, Šukera, Bokšića, Stanića i Bilića, odnosu s u svakom trenirku spremni igrati za državnu selekciju. No interesi velikih klubova nama su nekako nerazumljivi, kompleksni, nedostižni. U svakom slučaju, nogometaši su najmanje krivi”. 

Bilo je pitanje odlaska trenera Blaževića...

“Ne radi se o Ćiri Blaževiću kao izborniku. Ne želim paušalne ocjene. Želim da se kompletna aktivnost sagleda bez improvizacije, da se kritički razgovara o svima nama, pa i o selektoru. Pogotovo o rezultatima (...) Mi u reprezentaciji nemamo pravo ni na kakve propuste. U ovoj djelatnosti ne smije biti ni milosti ni sentimentalnostima. Događaje treba predvidjeti i u skladu s time se ponašati. Rezultat je zakon”, rekao je Brnadić i zaključio: 

“Ne izborimo li Svjetsko prvenstvo 1998. sve nas treba odstrijeliti”. 

Nezadovoljni otkazima bili su i neki reprezentativci, posebno Igor Štimac koji je prozvao svoje kolege u jednom – iz današnje perspektive - prilično bizarnom intervjuu za SN u kojem se između ostalog ironično ‘zahvalio prijatelju Davoru Šukeru’, dotaknuo se i izbornika Miroslava Blaževića, a djelatniku HNS-a koji je navodno javio medijima da se napio u Sheratonu prijetio je ‘prebijanjem’, a potom je i otvoreno prozvao ozlijeđene kolege:

“Neki od nas ispadaju magarci. Dolaze, dok drugi ne dolaze, drugi biraju utakmice. Bili smo momčad do sada, morali bismo biti i od sada. Ne mogu nikoga osuditi jer ne znam kakve su ozljede posrijedi, ali, ili ćemo biti svi, ili neće biti nitko. Taj princip treba poštivati. Naravno da reprezentacija nije ista s postojećom petoricom ili bez nje. Znači, ako nas ovdje zadesi neuspjeh, krivci će biti oni koji su se uredno odazvali. Ako nismo kompletni bolje da ne nastupimo”, govorio je tada Štimac, a i durgi stariji reprezentativci bili su sličnog, ali ipak retorički blažeg razmišljanja.

"Što, Davor ne putuje?", iznenadio se Jarni. "A nema ni Zvone, ni Alena", prenosi Večernji listi izjavu Jerkana. "Znači, ostali smo samo mi papci", zaključuje preneseni razgovor Vlaović.

Umjesto odsutnih zvijezda na turnir su otputovali Igor Pamić, Dubravko Pavličić, Nenad Pralija i Alen Peternac. No, nisu samo Hrvati doputovali u Maroko bez najvećih zvijezda. U drugom polufinalnom susretu europski viceprvaci Česi nastupili su bez Pavela Nedveda i Karela Poborskog, a olimpijski prvaci Nigerijci bez Nwankwa Kanua i Georgea Finidija. Valjda je to donekle smirilo ljutnju organizatora turnira prema HNS-u budući da su Marokanci jedini zaigrali u najjačem sastavu.

Hrvatska je trebala biti smještena u istom hotelu s reprezentacijama Češke i Nigerije, u stanovitom Hayatu, no, nakon protesta naših igrača, i saveza, reprezentacije se preselila u Hotel Safir.  

Suprotno ‘bojazni’ domaćina, da će na stadionu Hassana II zbog izostanka Šukera i ostalih hrvatskih zvijezda biti ‘samo’ 60.000 umjesto očekivanih 80.000, stadion u Casablanci bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. 80.000 fanatičnih navijača dočekalo je Vatrene. 

Maroko je tada bio solidna momčad, vodio ju je Henri Mitchel, a glavna zvijezda bio je Mustapha Hadji koji je godinu i pol kasnije predvodio Maroko u Francuskoj, a u prvom dvoboju protiv Norveške zabio je i sjajan pogodak.

Hrvatska je u utakmicu ušla furiozno, nakon što je Salaheddine Bassir propustio šansu na samom otvaranju, u 14. minuti Goran Vlaović pobjegao je obrani Maroka, sjajno ispratio centaršut Roberta Jarnija s lijeve strane i glavom zabio za 1:0. Praktički u idućem napadu, Vatreni su Marokancima oduzeli loptu, desnu stranu domaće obrane probio je ovaj put Igor Cvitanović koji je na drugoj stativi pronašao Vlaovića, a tadašnji napadač Valencije zabio je za udvostručenje hrvatskog vodstva.

Goran Vlaović tada je bio u top formi. U period od dva mjeseca, zabio je BiH u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Atletico Madridu u prvenstvu, dva Besiktasu, za kojeg je branio Marijan Mrmić u Kupu UEFA-e te dva gola Marokancima na Kupu kralja Hassana. Čak je u razgovoru za Sportske novosti, na pitanje novinara plaši li se povratka Romarija u Valenciju rekao:

“Nametnuo sam se, neka me istisne, ako može!"

U polufinalu turnira u Maroku domaćinima je uvaljao dva ekspresna pogotka i potvrdio vrhunsku formu. 

“Marokanci nisu loši. Nešto su zbunjeni u obrani, lako se psihološki pokolebaju. Nadigrali smo ih, rezultat nije adekvatan. Naša igra u prvom poluvremenu bila je neusporedivo bolja”, rekao je nakon utakmice Vlaović.

U 21. minuti hrvatska obrana slabije je reagirala nakon ubačaja iz prekida te je ranije spomenuti Bassir zabio je udarcem s pet metara. Hrvatska je dominirala prvim dijelom, Ćirini izabranici mogli su na odmor otići s barem dva, možda i tri gola prednosti. No, u 40. minuti egipatski sudac Abdelhamid Reduane isključio je M’Jida Bouybouda i Aljošu Asanovića koji su se sukobili nakon jednog duel na centru igrališta. 

U nastavak utakmice Maroko je ušao bolje, domaćini su pritisnuli Vatrene, a izjednačujući pogodak zabio je Ahmed Bahija, iz vrlo diskutabilne pozicije, nekoliko minuta nakon što je Egipćanin i drugog Hrvata poslao u svlačionicu – Roberta Prosinečkog koji je tek nekoliko minuta nosio kapetansku traku reprezentacije, preuzetu od Roberta Jarnija koji je izašao iz igre nekoliko minuta ranije. Treći kapetan na utakmici postao je Dražen Ladić.

Utakmica je stigla do raspucavanja jedanaesteraca. A onda kreće šou. Špehar, Pamić i Mamić promašili su prva tri jedanaesterca Hrvatske, točnije, Brazi je obranio sva tri. No, Marokanci su pogodili samo jedan od tri udarca – Fertuz i Hadji su promašili. U četvrtoj seriji pogodili su Soldo i Lehlaj, a u petoj Ladić je pogodio za Hrvatsku prije nego što je Bahija imao priliku Maroku donijeti pobjedu i prolazak u finale. No budući napadač Deportiva La Coruñe nije bio precizan. Hrvatska je ostala u igri. U slijedile su četiri serije, bez promašaja ili obrane vratara. Za hrvatsku su zabili Kovač, Jurčević, Pavličić i Jerkan, a onda je u 10. seriji pogodio Špehar, koji je promašio prvi udarac. Uslijedio je pokušaj marokanskog golmana Brazija, no Ladić je pročitao svojeg kolegu i Hrvatskoj u 10. seriji jedanaesteraca donio plasman u finale. 

"Ćiro Blažević ima više razloga da bude zadovoljan prvom utakmicu na Međunarodnom nogometnom kupu Hassan Drugi. Prvi je, naravno, pobjeda nad domaćinom, drugi spoznaja da i prepolovljena prva postava može igrati dobro, a treći što je pozivanjem Nike Kovača dobio novog igrača dozrelog da se nađe u krugu najbolje dvadesetorice. Raščambla tih triju razloga može to zadovoljstvo i uvećati, premda, istina, u detaljima i u manjku. Pobjeda, pa makar i jedanaestercima (9:8), ima težinu jer je izborena protiv domaćina, a zatim i zbog toga što je Maroko jedini od sudionika nastupio s najjačom postavom", stajalo je dan nakon utakmice u izvještaju Večernjeg lista.

Javnost i momčad bili su zadaovoljni zbog prolaska u finale, kao i zbog činjenice da je hrvatska B momčad ‘obranila’ svoj obraz. Nakon utakmice bilo je i nekoliko prigovora, da zašto je Ćiro izvadio agilnog Igora Cvitanovića i ubacio statičnog Igora Pamića koji je k tome iskazao nesigurnost kod izvođenja kaznenog udarca. Pitali su se novinari zašto prvi udarac izveo nezagrijani Špehar umjesto golgeterski raspoloženog Vlaovića, zašto je debitant Kovač igrao lijevog beka, zašto je solidnog veznjaka Jurčevića postavio u nesolidnog beka, zašto su hrvatski bili nedisciplinirani i dobili dva crvena kartona… 

“Činjenica je da nikad nisam bio prisiljen na toliko akrobacija. Bez Bobana i Stanića, bez Asanovića i Prosinečkog, iluzorno je očekivati da možemo pokriti sredinu, pogotovo s čovjekom manjka. Zaboravljate da je Mamić oduzeo nekoliko vrlo važnih lopti, Pralija je došao prekasno, Špehar je u Belgiji ionako špica. Cvitanović je bio dekoncentriran i obeshrabren zbog nekih promašaja, računao sam da će Šimić domaće nositi na prstima, što mu je specijalnost. Vlaović loše puca s 11 metara. Nismo znali da ne moramo Špeharu povjeriti novi pokušaj, a ispalo je izvanredno. Kovača, koji me sasvim zadovoljio trkom, duelom i omiljenošću u kolektivu, selio sam po potrebi od centralnog veznog preko lijevog veznog do lijevog braniča, izlaskom Jarnija tu je bilo najkritičnije. Pavličić? Jerkan se često hvatao za nogu, Pavličića sam čuvao kao zamjenu za njega”, prenose Blaževićevu Sportske novosti, a trener svih trenera je istu zaključio u svojem tonu: “Sa Šukerom i Bokšićem u napadu već bi na poluvremenu vodili s pet pogodaka razlike. Hitno moram razgovarati s Asanovićem i Prosinečkom, pa i Jarnijem. Dobit će masnu ‘jezikovu juhu’, Njihova nervoza prebija se preko mojih leđa. Nastave li tako, dokazat će da me ne šljive ni dva posto. Neće ići!"

Vatreni su već idući dan igrali finale protiv Češke koja je u polufinalu nadigrala Nigeriju s 2:1.

“Gotov sam ako ih dobijemo, uništit ćete me u cijelosti prigovarajući da smo na EP-u trebali ići na njih umjesto Nijemce”. 

Hrvatska je u finalu, kojeg je gledao i marokanski princ Monby Tachid, svladala Češku i to ponovno nakon boljeg raspucavanja penala. Česi su rano poveli, u 7. minuti golom Radeka Drulaka, a izjednačio je igrač utakmice Nenad Pralija u 29. minuti na asistenciju ‘kolege’ iz rivalskog kluba Igora Cvitanovića. Do kraja nije bilo pogodaka, te su Hrvatskoj naslov donijeli Prosinečki, Asanović, Jarni i Vlaović koji su realizirali kaznene udarce te Ladić koji je obranio jedan udarac pucača Češke. Zanimljivo, u finalu su nastupili Asanović i Prosinečki koji su pocrvenili u polufinalu protiv Maroka. Česi su u toj situaciji iskazali hvalevrijedan fair play i uvažili apel hrvatske delegacije za nastupom dva kasnije brončana reprezentativca.

Iako su prije početka turnira u medijima padale teške optužbe na relaciji savez-izbornik-igrači, na kraju je "europski Brazil oduševio Afriku", a prosinac u Maroku '96. ostao je Hrvatskoj u iznimno lijepom sjećanju.

Polufinale Kupa Kralja Hassana II

Maroko – Hrvatska 8:9 (2:2)

Stadion: Muhamed V., Casablanca, Maroko

Gledatelja: 80.000

Strijelci: Vlaović (15., Jarni), 0:2 Vlaović (16., Cvitanović), 1:2 Basir (27. Lankili), 2:2 Bahija (76., Hadji)

Jedanaesterci: 2:2 – Špehar, Brazi obranio, 3:2 – Khali, 3:2 – Pamić, Brazi obranio; 3:2 – Fertu, promašaj, 3:2 – Mamić, Brazi obranio, 3:2 – Hadji, promašaj, 3:3 – Soldo, 4:3 – Lehlaj, 4:4 – Ladić, 4:4 – Bahija, promašaj, 5:4 – Kovač, 5:5 – Naybet, 6:5 – Jurčević, 6:6a – Hadji, 7:6 – Pavličić, 7:7 – Azuzi, 8:7 Jerkan, 8:8 – Basir, 9:8 – Špehar, 9:8 – Brazi, Ladić obranio

Crveni kartoni: Bubud 40. (Maroko) / Asanović 40., Prosniečki 72. (Hrvatska)

Maroko: Brazi, Saber, Lehaj, Naybet, Abrami (od 46. Khali), Bubud, Lankili, Azuzi, Basir, Hadji, Fertu (od 64. Bahija)

Hrvatska: Ladić – Šimć (od 57. Pavličić), Štimac (od 46. Kovač), Jerkan – Jurčević, Asanović, Soldo, Prosinečki, Jarni (od 68. Mamić) – Vladović (od 90. Špehar), Cvitanović (od 76. Pamić)

SAŽETAK UTAKMICE MOŽETE POGLEDATI OVDJE.