Dosje Maroko – Granitna obrana, fanatična podrška, hit-veznjaci SP-a i prva i posljednja prilika za povijest!

Kad su Hrvatska i Maroko odigrali prvu svoju prvu utakmicu na SP-u u Kataru, ni jedni ni drugi nisu bili pretjerano oduševljeni nakon što je Argentinac Rapallini označio kraj ogleda u kojem se mreže nisu tresle. Hrvati su imali veći posjed, prilike Ivana Perišića i Nikole Vlašića iz prvog dijela se ne mogu nazvati stopostotnima, dok je u nastavku utakmice ozbiljnije zaprijetio samo Noussair Mazraoui čiji je pokušaj veoma dobrom intervencijom obranio Dominik Livaković.

Iako je bod svakome zapravo najrealniji ishod tog ogleda, generalni dojam poslije utakmice bio je da je Hrvatska podbacila, da su Vatreni igrali previše 'ziheraški' te da se lopta nije dovoljno brzo distribuirala. S druge strane, kad se pričalo o Maroku, mnogi su vjerovali da je momčad Walida Regraguija odigrala utakmicu na gornjoj granici svojih mogućnosti te da će – vjerojatno – prvenstvo okončati u skupini. Vidjelo se da Maroko nije loš, ali da je ovako dobar, malo tko je mogao pretpostaviti…

No, kako su utakmice prolazile jedna za drugom, narativ one prve se pomalo krenuo mijenjati. Maroko ne samo da je pobijedio Belgiju, Španjolsku i Portugal, već im druga, sedma i deveta reprezentacija na Fifinoj ljestvici nisu uspjele zabiti nijedan pogodak. Hvalilo se obranu, naglašavalo da je ista svojevrsni pokretač svega onog dobrog u igri Maroka u Kataru, ali sada je (nadamo se) svima jasno da samo zato što su njihove utakmice neatraktivne za prosječnog gledatelja, to ujedno ne znači da je obrana početak i kraj svega u njihovoj igri te da se sve drugo događa stihijski. Ne igraju Marokanci 'čvrsto iza, a naprijed što bude', već na fenomenalan način sakrivaju sve svoje slabosti. Istih itekako ima, Hrvatska se u subotu ima pravo nadati bronci, ali na valu euforije i činjenice da su ovdje sada i vjerojatno više nikada, Marokanci će napraviti sve da oko njihovog vrata ne završi drvena medalja.

 FANATIČNO NAVIJANJE

Svoju prvu utakmicu na ovom SP-u Marokanci su odigrali protiv Hrvatske na Al-Batyju. Nekoliko sati prije početka utakmice, oko stadiona je valjda bilo 20 000 Marokanca, što bi u prijevodu značilo da biste za jednog čovjeka u crveno-bijelim kvadratićima vidjeli četvoricu ili petoricu u tamno crvenom.

Vremenski uvjeti nisu bili idealni, ali takva klima ipak je bila više odgovarala Marokancima koji su prije početka ogleda u 15 sati po lokalnom vremenu radili jednu od dvije stvari – ili su navijali i pjevali ili su se molili.

Na stadionu, Marokanci su u potpunosti nadglasali Hrvate. Ne samo zato jer ih je bilo četiri od pet puta više, već jer su otvaranju SP-a pristupili kao da je finalni ogled. Fućkalo se hrvatskim igračima, ali granice dobrog ukusa nisu prelazili. Poslije ogleda, u šetnji oko stadiona, nekoliko njih nam je povikalo 'Hajduk Split' (doduše, neko slovo bi uvijek pogriješili), a pao je i pokoji 'selfie'. Njima je remi s Hrvatskom bio puno bolji Hrvatima remi s Marokancima, stoga je bilo jasno zašto se poveći broj njihovih navijača zaustavio u fan zoni poslije utakmice gdje su nastavili pjevati svoje pjesme do kasno u noć.

Kad bismo sudili samo po zvučnoj kulisi, pretpostavili bismo da se utakmica Maroka i Francuske odigrala na stadionu Muhameda V. u Casablanci. Od prvog do posljednjeg zvižduka meksičkog arbitra, Marokanci su bespoštedno bodrili svoju momčadi. Tribine su 'minutu odmora' dobile u 5. i 79. minuti, ali sve ono što je ostalo u njima planiraju izbaciti iz sebe ove subote. Hrvatska mora biti spremna, atmosfera će biti naelektrizirana te će Hrvati biti ti koji će biti 'neprijatelji'. Mi s time nemamo problema, pogotovo ako ishod bude isti kao onaj jučerašnji…

STABLO RASTE IZ KORIJENA

Kad u šest utakmica na SP-u četiri puta mrežu sačuvate netaknutom, onda se obrana 'po defaultu' mora pohvaliti. Klupski suigrač Domagoja Vide, Romain Saïss, velik je trag ostavio u Premier ligi igrajući za Wolvese, a baš on ima glavu riječ na terenu i svlačionici. Iako je West Hamov Aguerd kvalitetniji stoper, Saïss je produžena ruka trenera na terenu. Kapetansku traku preuzeo je od Benatije prije dvije godine, ali u ovom trenutku je veoma upitno hoće li biti spreman za ogled protiv Hrvatske u borbi za broncu budući da je protiv Francuza morao napustiti teren već nakon 20-ak minuta.

Walidu Regraguiju će utakmica za treće mjesto biti jubilarna 10. na klupi Maroka. Zasad je na omjeru šest pobjeda, dva remija i jednog poraza, uz gol razliku 13:3, što jasno sugerira kakav nogomet preferira. Pod njegovim vodstvom Marokanci su u svega dvije utakmice primali pogotke, kompaktnost obrane za njega je najvažnija stavka momčadi, a to je bilo primjetno i u FUS Rabatu, Al-Duhailu i Wydadu koje je vodio prije Maroka.

Njegova igra ima dva ključna elementa – zbijenost linija gdje ključnu ulogu imaju dva središnja veznjaka te brzu tranziciju gdje se puno toga vrti oko krilnih napadača i bekova. Ono što je također primjetno je da je momčad kontinuirano rasla te da su predstave Maroka bile iz utakmice u utakmicu sve bolje i bolje.

Hrabri su bili Marokanci, ali u polufinalu se ne praštaju ni najmanje greške: Francuska i Argentina u finalu SP-a! (VIDEO)

Regragui: "Psihički će biti teško protiv Hrvatske, dat ćemo minutažu onima koji su igrali manje”

Zbog Maroka ‘96. posvađalo se ‘pola reprezentacije’, Ćiri se prijetilo otkazom, a Štimac prebijanjem djelatnika HNS-a, da bi ‘europski Brazil’ na kraju osvojio jaki turnir

VEZNA LINIJA KAO IZ SNOVA… ILI NOĆNE MORE, ZAVISI NA KOJOJ STE STRANI

Nije se puno pričalo o trolistu Ambrabat – Ounahi – Amallah, ali poslije onoga što smo od njih vidjeli u Kataru, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da sva trojica već ove zime, ili najkasnije na ljeto, naprave velike transfere.

Amrabat je bio kao pitbull protiv Hrvatske, oko Ounahija se već sad raspituje Barcelona, dok je Amallah i prije prvenstva bio zanimljiv nekim klubovima iz Liga petice. Sada je još više!

Izuzev potonjeg čije su kopačke napravljene od nešto plemenitijeg materijala, ono što je zadivilo je količina trke i sjajnog taktičkog postavljanja kod Amrabata i Ounahija. Dojam je da su uvijek tamo gdje trebaju biti, kreću se kao da je riječ o računalnoj igrici, usklađeno i svakome od njih je jasno što moraju raditi te od toga ne odstupaju. „Svi za jednoga, jedan za sve“, moto je koji se može upotrijebiti u kontekstu cijele reprezentacije, ali ponajviše vezne linije koja se podređuje svima drugima i zbog toga na kraju oni bivaju ti koji završe u prvom planu. Ne kod svakoga, jer ne gledaju svi nogometnu igru na isti način, ali ako se nakon šest utakmica u Kataru trojicu središnjih veznjaka krene dovoditi u vezu s ponajboljim klubovima svijeta, onda je bespredmetno pričati o tome kako igraju.

Najveće iznenađenje je svakako mladi Azzedine Ounahi koji je u siječnju ove godine debitirao za Maroko pod vodstvom Vahida Halillhodžića. A ako 'kaže Vaha' da je taj 'mali' dobar igrač, kako da mu mi proturiječimo?

Marokansku senzaciju želi Barcelona, ali i drugi španjolski i engleski prvoligaši

Klopp se 'zaljubio' u hit-veznjaka SP-a, već na zimu spremio je ponudu od 40 milijuna eura!

SAD ILI NIKAD

Nakon što su postala prva afrička zemlja u povijesti koja se plasirala u polufinale SP-a, Marokanci sad imaju priliku Katar napustiti s broncom oko vrata. Iako SP u Kataru (vjerojatno) nije posljednji put da ćemo gledati Hakimija (24), Mazraouija (25), Aguerda (25) i En-Nesyrija (25) na velikim natjecanjima, praktički je nemoguće da će Marokanci za četiri godine (ili u skorijoj budućnosti) uspjeti ponoviti plasman u četiri najbolje reprezentacije svijeta.

Za njih je utakmica protiv Hrvatske 'biti ili ne biti', odnosno 'sad ili nikad'. Iz sna su ih probudili Francuzi, ali kad bi kojim slučajem došli do bronce, ista bi bila istog sjaja kao ona medalje kojima će se sigurno okititi Francuzi i Argentinci.

Teško je sa sigurnošću reći, ali na stadionu Khalifa International bi prema prvim procjenama ove subote trebalo biti oko 30-ak tisuća Marokanca. Minimalno! 

Marokanci su osjetili Hrvate, Hrvati su osjetili Marokance, oba izbornika su sve karte položili na stol i u subotu ćemo vidjeti tko će više htjeti tu broncu.

STRANCI MAROKANCI

Utakmicu protiv Hrvatske Marokanci su započeli u sljedećem sastavu: Bono – Hakimi, Aguerd, Saiss, Mazraoui – Ambrabat, Ounahi, Amallah – Ziyech, En Nesyri, Boufal. Od ovih 11 igrača, samo su njih trojica rođeni u Maroku. Ostatak je raspoređen po cijelom svijetu, od Kanade, preko Španjolske pa sve do Francuske i Nizozemske. Imaju 37 milijuna stanovnika, gotovo pa 10 puta više od Hrvatske, a oko pet milijuna ima ih u dijaspori.

Naravno, najviše ih je u Francuskoj, što nije neko veliko iznenađenje budući da je Maroko svojevremeno bio francuska kolonija, a baš se na ulicama Pariza i Marseillea malo 'pretjeralo' sa slavljem nakon što je izboren prolazak među četiri najbolje reprezentacije svijeta.

Ono što je marokanski nogometni savez odlučio napraviti unazad oko 15 godina je veliki fokus staviti na 'lovce na talente' koji diljem europskog kontinenta traže talentirane nogometaše koji imaju marokansko podrijetlo te ih od najmlađih uzrasta 'ukrasti' onima gdje su isti rođeni. Najbolji primjer toga je najveća zvijezda reprezentacije Achraf Hakimi koji je rođen u Madridu.

Arra: Dječak koji živi svoje snove

Stožer Zlatka Dalića ovih dana radi punom parom. Hrvatska je favorit protiv Marokanaca, ali nitko ni u kojem slučaju ne smije pomisliti da će se s njima 'lako' jer imaju dan manje odmora, jer su im neki važni igrači van pogona i jer su se emocionalno potrošili protiv Francuza. Maroko je nevjerojatno opasan, imaju kvalitetu, ali Hrvatska je za njih ipak stepenicu iznad! No, prvo treba skočiti, a tek onda reći hop. Nipošto obratno, jer unaprijed razmišljati o tome kako smo 'osvojili broncu' može nas skupo koštati, a Marokancima osigurati najveći uspjeh u povijesti. Hrvatska na SP-u nije podcijenila svoje protivnike, isto ne smije napraviti ni ovaj puta, a najbolje na primjeru drugih (Argentina – Saudijska Arabija, Njemačka – Japan, Kamerun – Brazil) možemo vidjeti kako su prolazili oni koji su upali u takvu 'zamku'. Do bronce možemo i hoćemo, znamo da nam neće biti lako, ali… Pa kad je s nama išta bilo lako?