E. GrgićPerkovac u debiju bez pomoćnika? "Zapeo sam u Dohi, ne znam hoću li stići na okupljanje reprezentacije, a golmani nisu naš najveći problem"
Vrijeme Čitanja: 9min | sri. 22.02.23. | 08:25
U intervjuu za Germanijak, povratnik u hrvatski rukomet, Boris Dvoršek, otkrio je koje probleme ima uoči dolaska, ali i zbog kojeg igrača mu je posebno drago što se vratio u reprezentaciju
Nakon praktički desetljeća, Boris Dvoršek, nekadašnji tener Zagreba koji je hrvatskog prvaka vodio i do prvog mjesta SEHA lige, vraća se u domovinu. Ili se barem tome nada, da se malo našalimo. Naime, Dvoršek je trener u Dohi iz koje naglo nije baš tako jednostavno izaći kada imate potpisan ugovor, a hrvatski stručnjak bi trebao biti u Zagrebu u ožujku na prvom okupljanju rukometne muške reprezentacije pod novim izbornikom pred akciju s Nizozemskom.
Dvoršek nam se javio upravo iz Katara u kojem se posljednjih dana trudi dogovoriti izlazak iz zemlje budući da je na poziv svoga dugogodišnjeg poznanika i novog hrvatskog izbornika Gorana Perkovca postao njegov pomoćni trener.
“Mnogi su iznenađeni, kada zovu i čestitaju, pa pitaju otkud Perki i ja u kombinaciji, haha! A zapravo se on i ja jako dugo znamo, pogotovo s Master coacha za koji smo zajedno polagali, ali sam ga upoznao još ‘96. kada sam kao trener druge momčadi Zagreba pratio pripreme reprezentacije i tamo zapravo sve upoznao… I njega, i pokojnog Saračevića i druge koji su mi kasnije postali prijatelji i suradnici. Kasnije je on uzimao i neke igrače u Švicarsku, tako da je naše poznanstvo dugogodišnje. Znamo kako jedan i drugi radimo, što želimo, a već smo ranije jednom prilikom razgovarali kako bi bilo super da na nekom projektu radimo zajedno, on kao glavni trener, ja kao pomoćnik i evo to nam se sada ostvarilo, kao da smo to prizvali. Mislim da je to bilo prije jedno pet godina. Onog dana kada je postao izbornik, moja škorpionska intuicija mi je dala naslutiti da će me kontaktirati i tako je i bilo. Drugi dan me nazvao, nije ni trebao pitati, odmah sam rekao - može! Reprezentacija je vrh u hrvatskom rukometu i mislim da možemo i trebamo pokazati da smo još uvijek u svjetskom vrhu.”
IZLAZAK IZ KATARA PROBLEM
Još uvijek ste u Dohi, kada se vraćate?
“Katar je baš specifičan, nije sličan niti jednoj europskoj zemlji i po stilu života, ali i po stilu rada. Ja ću sigurno završiti epizodu Katar, oni to znaju. Ali ovdje kada vas klub zove, vi se dogovorite s njima, ali ugovor potpisujete s Ministarstvom sporta, tako da su vam oni praktički poslodavac, oni vas plaćaju. Da biste otišli, kada raskinete ugovor morate dobiti exit permission. Za to trebate prikupiti hrpu papirologije, raskid ugovora, odjaviti se, to traje jedno dva, tri tjedna. Kada vas oni trebaju, onda sam čekao vizu mjesec i pol, dobio ju jedan četvrtak i već su htjeli da u petak budem tamo. Sada to traje, sada se moram odjaviti, svašta napraviti. Ali oni znaju da odlazim, to je sigurno, samo se nadam da će to sve proći u redu i da ću moći doći na pripreme u ožujku.”
Dakle, još niste sigurni hoćete li biti tu za Nizozemsku?
“Specifično je jako. Postoje emergency slučajevi, ali njega ne možete dobiti kada raskinete ugovor, tako da sada smišljam kako to napraviti. Morate imati razlog. Dao sam otkaz, a naravno da ne bi bilo u redu da odmah odem, već sam tu do 1. ožujka trener i vodim klub. Uostalom, imamo još samo dvije utakmice i onda je pauza. Ali kada je ta pauza ovdje se igra GCC, odnosno, Zaljevsko prvenstvo, a mi trebamo ići tamo kao predstavnici Katara u Bahrein pa ćemo vidjeti kako ćemo to izvesti. Njima je to jako bitno natjecanje.”
No povratak u reprezentaciju je siguran, kad god da se dogodi?
“Apsolutno, ja sam prihvatio taj poziv i ja se u reprezentaciju sigurno vraćam. U Katar sam i došao s namjerom da ne ostanem dugo. Nije ovdje lako raditi, osobito kada ti igrači nekoliko mjeseci ne prime plaću pa na treningu imate pet ili sedam igrača. Neki dan mi se dogodilo da sam imao pet igrača i pet golmana na treningu pa sam rekao da je to prvi put u mojoj karijeri da mi svaki igrač ima privatnog golmana, haha.”
POVRATNIK U HRS
Hrvatska reprezentacija vam nije nepoznanica. Radili ste već u njoj, ali sa ženama, kao pomoćnik.
“Radio sam od 2010. do 2012. po izbornikom Canjugom. Tada smo u Danskoj na EP-u stigli do 9. mjesta, na SP-u do sedmog, a na OI u Londonu do četvrtfinala gdje, da nam se nije ozlijedila Andrea Penezić, vjerujem da bismo prošli do polufinala, a onda možda osvojili i medalju.”
Je li vam rad u reprezentaciji ipak lakši nego stres u klubu?
“Da ste me to pitali prije 10 godina ne znam što bih vam rekao, ali sada ću vam reći da mi je ipak bolje raditi u reprezentaciji. Ja sam 34 godine u ‘full’ ritmu, s 19 sam postao trener. Ali u reprezentaciji također nije jednostavno. Treba pratiti sve naše igrače, skautirati, analizirati protivnike, osmisliti naš sustav i stil igre, pratiti mlade i igrače i njihov razvoj… Ima tu posla.”
Nizozemska stiže jako brzo, za praktički 10-ak dana.
“Ono što svi zaboravljamo da za razliku od kluba, u reprezentaciji nemate jednu bitnu stvar, a to je vrijeme. U klub dođete 1. kolovoza, krenete s pripremama, znate da vam sezona završava 30. lipnja. A nama se sada čini da je SP u Hrvatskoj 2025. daleko, a kada prebrojimo broj dana koji imamo u tom razdoblju za pripremu reprezentacije to je zapravo jako malo. I sada pred Nizozemsku, okupljamo se u ponedjeljak, a trebali bismo letjeti već u utorak na utakmicu protiv nimalo jednostavnog protivnika koji ima nekoliko istaknutih pojedinaca koji igraju u PSG-u ili Magdeburgu. Zato nam trebaju igrači koji imaju znanje i iskustvo u takvim susretima. U klubu kada vas postave prvu godinu slažete ekipu i uigravate se, drugu godinu igrate solidno, a u trećoj ste onda na vrhuncu. Pogledajte Dansku, imaju bazu, kostur koji su samo malo mijenjali i tako su oni već tri puta za redom svjetski prvaci. Moramo stvoriti taj kult repezentacije, koliko god zvuči kao floskula, ali on je istina. Moramo ga stvoriti, u reprezentaciju se mora teško ulaziti i teško ispadati. Bez toga ne možemo ništa. Uz to trebamo taj spoj mladosti gladne uspjeha i iskustva koje će ih voditi.”
“U klubu imate 20 igrača i prilagođavate sustav igre po njima. U reprezntaciji izbornik i pomoćnici postavljaju sustav kako žele igrati i prema tome biraju igrače. A na raspolaganju imate se igrače Hrvatske. Nema nezamjenjivih ili ih je barem jako malo. Ako imate dobar sustav, samo nadopunite s nekim novim imenom s vremena na vrijeme i nemate problema. Novo ime je novi kotačić u tom sustavu koji ćete već postaviti. Zato se izostanak jednog igrača u reprezentaciji ne bi trebao puno osjetiti. Naravno,ako imate sustav. To je upravo Danska dobro napravila. 2019. su imali Hansena, Laugea i Markuseen, onda su im dodali Gidsela jer im je falio ljevak i zatim Pytlicka za okomitost. To su bili samo dodaci sustavu koji oni već godinama igraju.”
Kao trener ste bili u Italiji, Finskoj, Kataru... Vodili ste i Zagreb do osvajanja SEHA lige. Gdje je posljednjih godina zapeo naš rukomet? Je li problem općenit sa zanemarivanjem, lošijim uvjetima ili se previše oslanjamo nak, da tako kažemo, očekivani i podrazumijevani talent igrača s našeg podneblja?
“Teško mi je sada to detaljno analizirati. Već sam 10-ak godina vani trener i malo sam izgubio kontakt s našim nižim uzrastima i ligama, ali što znači lošiji uvjeti? Imamo dvorane. Doduše, ne kao, npr. Mađarska koja ima sve što možete zamisliti, ali ona vam je primjer da to ne znači i rezultate. Oni ih nemaju ni s muškom ni sa ženskom reprezentacijom. Mislim da se baza promijenila, da ne stvaramo nove kvalitetne igrače i treba u tome potražiti problem, vidjeti gdje griješimo. Jesu li to treneri, je li to loša selekcija, je li to talent igrača… Mislim da su nam kriteriji pali u smislu selekcije, ali ne mogu sada ovako ulaziti u detalje. Malo mi je naš, recimo juniorski dio, u magli. Poznajem sve detalje o našim igračima koje smo pozvali i koji igraju vani u jakim ligama.”
"DRAGO MI JE ZBOG STEPANČIĆA"
Kada smo kod poziva i popisa, dosta ste promjena napravili. Jeste li zadovoljni?
“Mislim da je to izbornik odlično rekao na presici - ovo je najbolje što Hrvatska ima u ovome trenutku. Dobro je istaknuo tu i Jaganjca i Martinovića, ali on ima samopouzdanje, on ima vjeru i nije bilo puno dilema oko popisa i pitanja tko će biti na njemu. Nekada će biti malo promjena, ali ne velikih.”
Neke od tih igrača ste i sami ranije trenirali.
“Drago mi je zbog povratnika, osobito zbog Luke Stepančića za kojega svi znamo kakve je probleme prošao s nogom, a sjećam ga se upravo kao jednog od glavnih igrača kada smo sa Zagrebom osvojili SEHA ligu. Baš kao i Ilije Brozovića. Tendencija je da što manje mijenjamo, vidimo kako je rukomet danas sve brži, većina reprezentacija mijenja samo jednog igrača, neke po dva, moramo se prilagoditi na standarde. Moramo vratiti i našu školu, da obrana bude bolja i čvršća.”
Obrani je potreban i dobar golman, baš kao i obrnuto, a upravo su nam golmani već dugo boljka. Vi ste u reprezentaciju sada vratili Marina Šegu.
“Golmani su vidljivi problem i mnogi ga apostrofiraju jer smo navikli da smo do najvećih uspjeha stigli uz odlične golmane - Venia, Matoševića, Šolu… Imamo dobrih golmana i mislim da je tu odličan recept izbornika da ima nekog iskusnog i nekog mladog dobrog, perspektivnog golmana.”
Kakvu Hrvatsku onda možemo očekivati pod Perkovcem, vama i Matoševićem?
“Razgovarat ćemo o tome još sada u prvoj akciji, nismo imali puno vremena, stalno smo na liniji, ali i ja ovdje imam još puno obaveza tako da je teško ugrubo reći. Ali vidi se dosta po tome da inzistiramo na igračima koji igraju u oba pravca, na tranziciji,i sigurno ćemo inzistirati da obrana bude čvršća, bolja, od toga polazimo. Da svaki igrač u obrani zna koji mu je zadatak, da se znaju linije kretanja. Mnogi se pitaju što je s golmanima, ali nitko ne postavlja pitanje koliko je obrana pomagala golmanima. Obrana bez faula i kontakta ne može. Mora se tu vidjeti ta hrvatska škola, a onda se to nadograđuje. U napadu isto sigurno trebamo napraviti tri, četiri konkretne kombinacije za koje će se u svakom trenutku znati što se kada igra. Recimo, Cindrić i Karačić igraju u klubovima koji imaju sustav igre i razrađene napade, to trebamo dobiti i u reprezentaciji. Svaka sljedeća akcija mora biti bolja od prethodne. Dakle, obrana, tranzicija, kombinacije u napadu. Napad nam je često izgledao neposloženo u zadnje vrijeme.”
Što očekujemo protiv Nizozemske?
“Očekujemo dvije pobjede i prvo mjesto u skupini jer nam to puno znači za daljnji ždrijeb. Bit će to teške utakmice, očekujem da dečki shvate da je vrijeme da pokažemo da vrijedimo, baš kao što smo to učinili na zadnjem SP-u protiv Danske. Ta utakmica nam može biti vodilja, a onda ako u svakoj idućoj poboljšamo stvari za barem pet posto, to će biti odlično.”
Popis hrvatske reprezentacije pogledajte OVDJE.
