E. GrgićPerkovac EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Kontaktirali su me iz Saveza i dali podršku"
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 24.01.23. | 12:33
"Sjest ću s Duvnjakom u četiri oka i razgovarati o tome želi li još igrati za Hrvatsku"
Hrvoje Horvat još nije službeno smijenjen, ali mu se već biraju nasljednici. Među inima je isplovilo na površinu posljednjih dana i jedno novo-staro ime. Čovjek koji je kao kapetan Hrvatskoj donio prvu zlatnu medalju u momčadskim sportovima i to zlato s Olimpijskih igara u Atlanti - Goran Perkovac. Nakon igračke karijere, okrenuo se trenerskoj, obavljao ju u Švicarskoj i Njemačkoj, a usput pratio pomno i događanja u hrvatskom rukometu. Nakon devetog mjesta na SP-u u Švedskoj kaže - spreman sam sjesti na mjesto izbornika ako me pozovu, a vidim mjesta za poboljšanja.
Direktno smo ga upitali - jesu li vas već kontaktirali iz Saveza?
"Kontaktirali su me i dali podršku, ali vam ne mogu reći tko."
I dalje niste u Hrvatskoj?
"Nisam trenutno, ali se polako spremam, okrećem se pomalo povratku u Hrvatsku. Kada bi se to poklopilo, da se ja vratim i onda taman postanem izbornik Hrvatske, to bi bio san."
Šezdeset vam je godina, odmor ne trebate?
"Ma kakvi, spreman sam, srce mi odmah zalupa kada pomislim na to. Mislim da nema nikoga tko bi odbio ponudu da postane izbornik. To je čast i privilegija."
Mnogi se pitaju - otkud vi odjednom u kombinacijama za izborničko mjesto?
"Ja sam vam narodni čovjek. I mene često pitaju pa dobro jesi li ti išta osvojio, nikad ne govoriš o svojim medaljama. A ja mislim da one trebaju govoriti same za sebe, ako nitko ne zna da sam nešto osvojio, onda valjda nisam, haha. Svjestan sam ja kakav je izbornički posao. Znam da će mi istog dana, ako me postave, neki početi raditi o glavi, jedva će čekati da pogriješim, ali prihvaćam to. Da ću biti bolji ne mogu garantirati, ali ću se truditi, raditi... Nisam povezan s politikom, nemam nikakvo zaleđe, financije mi nisu motiv jer ako nisam zaradio do sada neću ni sada. To mi sve ide u prilog. Kao igrač sam sve napravio radom. To je jedino mjerilo. Posao izbornika je isti takav, zasukati rukave i raditi"
'GDJE JE ISKUSAN GOLMAN, GDJE JE ŠTRLEK?'
Naravno da smo se prvo dotaknuli komentara rezultata. Nije ostvarena primarna želja, a to je bilo četvrtfinale.
"I sami su iz Saveza, vidim baš, rekli da je ovo neuspjeh. Nismo prošli u četvrtfinale, a to je bio naš cilj i to pokraj nikad lakše grupe i pokraj nikad lakše grupe s kojom se križamo je bio realan cilj. To nam je praktički trebalo otvoriti vrvata polufinala."
A gdje je onda zapelo? U slabim pripremnim utkamicama, ozljedama, nečemu trećem?
"Ozljede ne bi smjele biti izlika. Svi naši stožerni igrači, osim Mandića, su nam bili tu. Na lijevom krilu smo uostalom mogli imati Manuela Štrleka. Ali ono što još mislim da je trebalo biti jest da pozovemo jednog iskusnog vratara. Ne boljeg. Nego iskusnijeg. Branili su naši golmani na dobrom nivou, evo i Kuzmanović u zadnjoj utakmici, ali kada si neiskusan, izgoriš u želji. A to se vjerojatno i njima dogodilo. Treba im još godina, dvije da sazriju i tu im je puno mogao pomoći netko iskusniji. Ne znam gdje su. Pešić je ozlijeđen, ne znam što je sa Šegom... Pa i Alilović koji brani u Ligi prvaka. Ašanin je samo odjednom nestao, za Pilipovića smo se borili da igra za nas pa je isto samo odjednom nestao, nema ga ni na popisima. Doista ne znam što se tu događa. I da nisu branili, ali da je netko od njih bio tu, puno bi značilo za sigurnost mladim golmanima."
Schulz/PIXSELL Vidite li još kakve propuste u popisu pozvanih igrača? Neki su ozlijeđeni, ali neki, kao spomenuti Manuel Štrlek, nisu na popisu, a nije naveden razlog.
"Ne znam, iskreno, što se tu dogodilo pa ne bih htio govoriti ono što ne znam. Da se mene postavi za izbornika sigurno bih sjeo sa svima njima i porazgovarao da vidim što se događa i koji su to odnosi. Volio bih sjesti i s Manuelom i popričati da vidim zašto nije bio. Možda je dečko jednostavno ozlijeđen pa ne bih htio griješiti dušu. Ali siguran sam da on ima još što za dati reprezentaciji. Uostalom, igra na visokom nivou u Veszpremu, jednom od najboljih klubova na svijetu. Nije to ništa pod 'muss' da on mora biti tu, ali treba vidjeti što se dogodilo. Siguran sam da bi nam i jedan Marino Marić bio od velike pomoći na crti jer igra u obra pravca. Šipić je odličan u napadu, ali njegova je mana što ne može igrati u oba pravca, a Marić bi nam onda pomogao da ne mijenjamo stalno dva igrača jer je u ovako brzom rukometu problem je nekada mijenjati i jednoga, a ne po dva."
A nisu nam ni pripremne utakmice bile protiv imena koja će nam dati pravi uvid u stanje stvari...
"Da sam ja mogao birati, da sam bio na mjestu izbornika, radije bih igrao s Francuskom pa pod cijenu i da me dobiju s 10 razlike, ali bih barem znao na čemu sam, što treba popraviti, na čemu raditi. A što ćemo doznati iz utakmice s Izraelom? To eventualno da je igrala B reprezentacija pa da se neki mladi igrač istakne i onda imamo nešto od toga, ali s A reprezentacijom nije bilo smisla. Prevelika je razlika u kvaliteti. Radije bih da smo igrali naša B protiv A selekcije pa bi i tu možda iskočilo neko ime, za mene bi to bilo puno korisnije nego ovo što smo odradili."
'RAZGOVARAT ĆU S DUVNJAKOM'
Spominje se da imamo revolucionarnu 5-1 zonu, ali i dalje smo primali visok broj golova za nekoga tko se diči obranom.
"I prije se naša obrana spominjala kao dobra, ali što to znači? Naša obrana, pogotovo ta s Duvnjakom naprijed koji to igra fenomenalno je dobra, ali nije za svakog protivnika. Ona je protiv Bahreina bila katastrofalna jer ne možeš postaviti takvu obranu svakome, pogotovo ne momčadi kojoj je najviši igrač možda metar 80 i nešto. Ja osobno volim 3-2-1 obranu, ali ju isto ne bih igrao protiv svakog protivnika. Protiv brzoga ne, ali protiv Skandinavaca da jer ju oni ne znaju razbiti. Onda bih imao nju, imao bih 5-1 i imao bih 6-0, ali bih ih morao mijenjati ovisno o protivniku, a ne forsirati jednu."
Kada smo kod Duvnjaka, jučer se potegnulo i pitanje njegovog umirovljenja u reprezentaciji.
"Gledao sam u Poljskoj Nikolu Karabatića sada. To nije ni 'N' od Nikole kakvog smo nekada znali. On možda ne može više zabiti 10 golova, on nemože napraviti 15 kontri, ali on drži tu ekipu na okupu. Takvu ja ulogu vidim za Duvnjaka. Duvnjak je institucija. Ali ono što bih napravio je razgovarao prvo i s njim. Ne telefonski, ne preko Skypea, nego uživo u četiri oka. Saslušao bih njega o svemu i o tome što on želi. Želi li on uopće nastaviti igrati za Hrvatsku, ali ja ga tu vidim."
Kako dalje?
"Imamo mi puno potencijala. I ovako. Još da se oporave Lučin, Jaganjac, onda tu bude Šipić, Mandić, a sada smo dobili i maloga Glavaša koji je odlično odigrao cijelo prvenstvo. Imamo mi Srnu, Šarca... Puno je to potencijala koji mogu u kombinaciji s ovim starijima i iskusnijima, kao što je Duvnjak, puno toga napraviti. Možda to nije trenutno situacija za borbu za medalje, ali kroz dvije-tri godine igranja skupa, da se uigraju, to bi već bilo odlično. Uvijek kažem da je za dobru reprezentaciju potrebno da se potrefi jedna dobra generacija, to su upravo oni, samo se mora s njima raditi."
Ima li nas u Parizu (Olimpijske igre 2024., op.a)?
"To je pitanje od milijun dolara. Ali sve mi to možemo pričati, no bez rada nema ničega. Grupa u prošlim kvalifikacijama s Portugalom je bila iznimno teška, a sada može biti ista takva, možda i teža. Ali ove OI su velika šansa za hrvatski sport, a i za te mlade igrače jer sva ova prvenstva su lijepa, ali Olimpijske igre su nešto posebno, one su iznad svega. Sjetim se i svoje medalje, odmah me prođu trnci. Još je bila prva za Hrvatsku. Nažalost, nekih od te generacije više nema. Kada se sjetim Sarača, kakav je zabavljač bio, uvijek vedar.."
