E. GrgićLuka Cindrić za Germanijak: "Još mi je ostao jedan san - zlato s Hrvatskom"
Vrijeme Čitanja: 7min | čet. 30.06.22. | 16:00
“Imam želju osvojiti zlato s reprezentacijom. To sam oduvijek sanjao kada sam počeo igrati, da dođem kući sa zlatnom medaljom s reprezentacijom. To mi je želja koju još nisam ostvario i još više sam motiviran da to jednog dana i ostvarim.”
Barcelona je sportska institucija. I u tom ogromnom sportskom kolektivu koji se uvijek bori za najveće svjetske trofeje, rukometni je klub ispisao povijest, a u potpisu stoji hrvatsko ime. Luka Cindrić je s katalonskim klubom prekinuo prokletstvo kölnskog Final Foura obranivši titulu osvajača Lige prvaka. Nikada to nikome nije pošlo za rukom. Prvi puta je isti klub dvije godine zaredom podigao najvrijedniji klupski trofej i to kako! U ludoj završnici finala, u raspucavanju sa sedam metara, svladali su poljskog prvaka Kielce 37:35.
Nakon iznimno duge i naporne sezone, Cindrić je stigao u rodni Ogulin kako bi napunio baterije jer su pripreme na rasporedu već 8. kolovoza, ali ga je kratko prekinuo za naš portal pa se osvrnuo na minulu sezonu.
“Kad pogledam cijelu sezonu, nakon one prošle u kojoj smo sve pobijedili i onda napravili sve te promjene, od trenera, stručnog stožera, predsjednika, svega u klubu… Iskreno, nitko se nije nadao ovome. Počeli su u početku i neki porazi, nije bilo bajno. Nije to bila Barcelona od prošle godine koja je sve pobjeđivala, da tako kažem, lagano. Tražili smo se, bili smo malo zabrinuti, ali kada smo došli do Final Foura rekao sam da nam je super što možda prvi puta Barcelona ne dolazi kao favorit. U Kölnu sam naučio da onaj tko dolazi kao favorit nikad ne osvaja. To nam je, da tako kažem, teret skinulo s leđa jer nismo imali što izgubiti. Znali smo da nas čekaju teške utakmice jer je cijela sezona bila top, sve su momčadi bile vrhunske i mislim da su sve četiri bile tamo zasluženo”, kaže trostruki prvak Europe pa dodaje:
“S druge strane, mislim da smo se stvarno vrhunski pripremili. Imali smo gotovo mjesec dana bez utakmica tako da smo napravili mini ciklus i posvetili se maksimalno tome. Nismo imali što izgubiti. Mislim da se na kraju poklopilo sve. Baš, kada na klupi osjetite da svi dišu kao jedno, mislim da je to na kraju i prevagnulo na našu stranu. Prekrasan osjećaj.”
REUTERS/Fabian BimmerBarca je obranila naslov unatoč promjeni trenera, problema s pivotima... Nije bilo najidealnije, ali i takva, u jednoj šarenoj sezoni, uzela je sve što se dalo.
“Barca je Barca. Da ne znam koliko igrača fali i da ne znam kakva ekipa dođe, Barca je Barca. Isto kao za Kiel kada su me ranije pitali - fali Sagosen, fali Pekeler, bitni igrači. Ma, ljudi, to je Kiel. Koji god sastav bio, to je Kiel, to je institucija rukometa i nećemo ih sigurno dobiti ako budemo razmišljali kad idemo tamo da njima fale igrači, izgubit ćemo. To je isto s Barcom, to su veliki klubovi i to donosi prednost. Nismo mi navikli gubiti, od prvog do zadnjeg svi smo se maksimalno posvetili tome, naporno radili, bili smo unutra skroz, baš smo vjerovali u tu šansu da mi budemo ti koji će to osvojiti dva puta. Stvorilo se to zajedništvo u svlačionici, taj neki duh.”
Usporedio je to s Vardarovom titulom 2017.
“To sam osjetio prvi puta kada sam u Vardaru osvojio naslov. Nema bez toga… Možda je to razlog zašto Pariz ili Veszprem ne mogu osvojiti, možda fali nešto u svlačionici. Uvjeren sam da ima nešto u tome, mislim da od toga kreće i u teškim momentima se tu pozna prava momčad.”
"Skopje živi za rukomet"
U finalu je pošteđen, ali je zato u polufinalu bio Cindra u svom najboljem izdanju.
“Došao sam načet već na Final Four, a Barca ima vrhunske igrače pa je trener rekao da odmorim i budem spreman za zadnjih 10 minuta ako bude trebalo, da dam svoj maksimum. Ali Richardson je ušao, odlično igrao, zabio par golova, imao asistencije i na kraju nisam morao ulaziti. To su veliki klubovi, sve su dobri igrači, nema tu ni ljutnje, ni ništa.”
Jeste li zadovoljni svojom sezonom?
“Jesam. Nakon operacije koju sam imao na početku sezone, vratio sam se pun želje za radom. Odigrao sam dobru sezonu, mislim da se ne mogu žaliti.”
Do sada ste osvojili dva naslova Lige prvaka s Barcom i jedan, onaj romantičarski, 'golijatski', 2017. s Vardarom. Koji je najdraži?
“Haha, teško je izdvojiti. Svaki je poseban na svoj način, ali možda ću više pamtiti onaj u Skopju samo zato što smo imali doček za pamćenje. Kada smo došli na trg u gradu, jedno 30.000 ljudi, taj grad živi za rukomet… Možda iz tog razloga, zbog svih tih ljudi koji su nas dočekali kao heroje, eto taj prvi.”
Kako je krenuo nizati uspjehe u karijeri, možda ćemo i njega u igračku mirovinu ‘strpati’ tek s 40 i kusur godina kao i legendarnog Kiru Lazarova, a do tada će, nadamo se, osvojiti još poneki trofej. U zavidnoj kolekciji uspjeha kroz karijeru, ima li neki koji nedostaje, a da ga jako želite?
“Imam želju osvojiti zlato s reprezentacijom. To sam oduvijek sanjao kada sam počeo igrati, da dođem kući sa zlatnom medaljom s reprezentacijom. To mi je želja koju još nisam ostvario i još više sam motiviran da to jednog dana i ostvarim.”
Ako nije problem, je l’ može biti s europskog prvenstva, da popunimo kolekciju?, upitali smo ga.
“E, to, može, dogovoreno! Neka bude s Eura!”, bez problema smo se dogovorili.
Sanjin StrukicRazmišljaš li ti o kakvoj promjeni ili ti se sviđa život u Španjolskoj?
“Ne. Oduvijek sam sanjao da ću obući dres Barcelone. Oduvijek sam navijao za Barcelonu, recimo u nogometu. To je moj klub. Moram reći da nije lako igrati tu, pritisak je velik, očekivanja od svakog igrača… Nema tu - e, danas neću nešto, ali sutra hoću. Velika je konkurencija na svakoj poziciji, nema prostora za malo se opustiti. Svaki je trening tamo na sto posto, svaka utakmica, to mene gura naprijed, takav sam karakterno. Ja volim pobjeđivati i volim se dokazivati svaki dan. Nadam se da ću biti još dugo tamo. Do 2025. je ugovor, a što će biti poslije ćemo vidjeti. Uživam u trenutku koji je sada.”
Inače, ako niste znali, Cindrić je prvo igrao nogomet pa tek onda prešao na rukomet. Bilo je logično stoga pitati - bismo li ga i da je nogometaš gledali u Barcinom dresu?
“Ciljao bih na to definitivno! Kada sam stigao u Barcu rekao sam im na predstavljanju da mi je to bila životna želja, ali poznavajući sebe to moje slavlje će kratko trajati jer nisam ja tu došao da bih se ja divio Barceloni. Sve je to super, ali ja sam tu došao osvajati medalje i trofeje. Tri godine sam tu, tri finala Lige prvaka, dva sam osvojio, nije loše.”
A što čeka Barcu kao klub iduću sezonu nakon remonta koji je bio pred ovu?
“Dosta je Ortega promijenio cijeli sistem. Došao je i doslovno rekao da želi posve drugačiju igru. Nama je trebalo dosta da to prihvatimo, ali vrhunski je trener, dobar čovjek, svi imamo s njim korektan odnos. Kako je bio vrhunski rukometaš, tako je i vrhunski trener. Imamo odličnu komunikaciju i ne mogu se žaliti ni na što. Sljedeće sezone nam dolaze neka nova pojačanja Carlsbogart iz Nantesa, Nielson… Tako da trebali bi biti jači, ali nema tu puno pravila. Cilj ostaje isti, doći na Final Four, a tamo je sve moguće."
Hrvatska je na ovoj završnici imala posebnu ulogu. Imali smo predstavnike u sva četiri kluba, a uz to su i naši suci sudili finale.
“Prije Final Foura sam rekao, kada su me pitali o tome, da ću biti sretan tko god osvoji. Svi znamo koliko nam je stalo do toga, koliko se cijele godine odričemo. To odlučuju sitnice, a siguran sam da će i u budućnosti biti još Hrvata na Final Fouru i da ćemo se naosvajati još medalja."
Dotakli smo se na kraju spontano upravo napornog ritma rukometnog života. Ova je sezona trajala jako dugo, a svi znamo za ‘iščekivanje siječnja’ i godišnje veliko natjecanje u smjenama Euro-SP-Euro-SP, a na svaku četvrtu godinu stižu i Igre.
“Nije lagan ritam. U prvom mjesecu reprezentacija, a i sada su nam odužili sezonu. Sjećam se kada smo 2017. osvojili da je bio Final Four krajem svibnja, a sada je 20 dana kasnije. Svake godine je sve duža i duža sezona, onda ozljede…Baš se malo pita tu igrače, malo se gleda na naše zdravlje. Jako je naporno. Još kad se spoje Olimpijske igre na ljeto, doslovno nemate slobodno, a nismo mi roboti. Igraš dan za danom, još je rukomet zadnjih godina na jednoj posebnoj razini. Tako da svi gledamo na svaki sat odmora, kada dobijemo neki slobodno pokušamo se isključiti i doslovno što više odmoriti ", zaklljučio je naš sugovornik.
