Kiro Lazarov za Germanijak: "Volio sam Kukoča, zbog njega sam počeo. Trener Zagreba? Doći će i taj dan..."

Osvojio je 18 titula prvaka u četiri različite zemlje, 19 nacionalnih kupova, Ligu prvaka, najbolji je strijelac u njenoj povijesti, prvi je igrač koji je postao najbolji strijelac europskog i svjetskog prvenstva. Odigrao je 236 utakmica i zabio 1728 golova za reprezentaciju Makedonije s kojom je bio i na 12 velikih natjecanja. Brojke koje će teško netko nadmašiti, a sve je to postigao veliki Kiril Lazarov, najveća sportska ikona svoje zemlje.

Oprostio se s 42 godine od igračke karijere. Četrdeset i dvije. Neki od odustanu i cijelo desetljeće prije, s pravom, a onda je jasno kolika je on ‘mašina’. Uostalom, i hrvatska legenda Ivano Balić se umirovio puno prije, a Kiril je samo godinu mlađi. Kakav je osjećaj toliko dugo aktivno igrati i to na visokom nivou jedan od najnapornijih sportova na svijetu?

“Rukomet i sport su moj život. Nisam osjećao uopće godine, možda zato sto sto previše volim i posvećen sam rukometu. Radim to što volim, tako mi je mozak ‘naštelan’, a kada je tako onda nema problema”, govori nam Kiro i dodaje:

“Bio sam veliki profesionalac zadnji 15 godina, a tijelo se sjeća svega tako da sam brinuo i davao puno svome tijelu, a tijelo mi je vratilo u istoj mjeri.”

Mislite li da ste mogli još koju sezonu odigrati?

“Sigurno da sam mogao, ali mislim da je bilo dosta. I što me najviše raduje, završio sam na visokom nivou, to jest u Francuskoj ligi koja je jako teška, igrajući u jedom od najboljih francuskih klubova koji je u zadnjih tri godine igrao dva final foura. To me posebno veseli.”

Vojska makedonskih navijača je spektakularna, ali ona koja se posebno ističe je baš posvećena starijem bratu Lazarov. Zastave s natpisima Sv. Nikola i slične redovno su na tribinama. Uostalom i Nantes ga je ispratio kao Kralja Kirila. Kakav je osjećaj stvoriti takav kult ličnosti da vas gotovo svi obožavaju?

“Publiku ne možeš prevariti, a pogotovo navijače koji dobro poznaju rukomet. Drago mi je da je tako i da imam puno obožavatelja kako u svojoj zemlji tako i u cijeloj Europi. Nantesu sam dao puno, ali mi je vratio u istoj mjeri možda i više no što je trebalo. Osjećaj je prekrasan… Oprostiti se u takvom ambijentu i to što mi je Nantes priredio pamti ću cijeli život. Bio je predviđeno zapravo napraviti kraj karijere prije godinu dana ali sam premjestio zbog korone. Nisam htio reći zbogom pred praznim tribinama. Meni su cijelu karijeru navijači bili vjetar u leđa i s njima sam se htio zajednički oprostiti.”

Kroz karijeru je bilo i kritičara koji su govorili da samo igrate napad, samo šutirate, da vas se štedi. Kako gledate na to? Kako ste se nosili s kritikama i smatrate li da su bili u pravu?

“Bilo je teških trenutaka u karijeri. Stari ljudi kažu da se uvijek iza dobrog konja prašina diže. Nije lako sa kritičarima uvijek ih ima. Ima ih objektivnih, ali dosta njih i nije. Treba se znati nositi s tim i nije lako. Drago mi je da sam bio konstantan i kao igrač i kao čovjek zadnjih 20, 25 godina moje karijere. Trajao sam dugo, a to pokazuje da sam imao kvalitete. U Europi se ne možeš prodavati toliki niz godina, a da nemas kvalitetu na terenu i kao čovjek. Brojke i statistika govore puno.”

Cijelu karijeru na leđima nosite broj sedam. Uzeli ste ga zbog hrvatske legende - Tonija Kukoča, a puno je hrvatske djece taj broj kasnije uzimalo zbog vas. Sa samo 18,19 ste stigli u Zagreb i postali legenda kluba.

“Zagreb sam zavolio kao grad dok sam igrao u RK Zagrebu. Imao sam dosta ponuda prije odlaska iz Makedonije s 19 godina. Odlučio se za Zagreb i donio najbolju odluku ikada. Saračević je bio moj rukometni idol tada i mislim da je to najviše presudilo. A broj sedam? Volio sam Kukoča. Zato sam počeo kao klinac prvo trenirati košarku, a poslije sam se prebacio na rukomet, ali Kukočev broj sedam je ostao zauvijek sa mnom kao i njegova lijeva ruka. Često dolazim u Hrvatsku pogotovo na ljeto i imam veliko poštovanje među Hrvatima, što mi je posebno drago."

Misteriozno nam je odgovorio na pitanje bi li jednog dana mogao biti trener Zagreba?

“Doći ce i taj dan…”

Koji su sada planovi za budućnost u trenerskoj karijeri, ima li već ponuda?

“Bio sam izbornik - igrač. Dvojna uloga koja je bila jako teška i zahtjevna. Napravili smo to što smo zacrtali zato što smo morali ovim putem znajući da je promjena generacija težak proces. Plasirali smo se s ovim konceptom na EP 2022. i SP 2023. i tako zadržali Makedoniju na velikim natjecanjima. Sada krećemo ispočetka sa totalno novom generacijom. Imamo planove, ali znamo da je konkurencija velika trebamo biti strpljivi, raditi i vjerovati. Krećem novim putem i novom karijerom. Bit ću posvećen 100 posto. Već smo puno toga napravili i promenili. Očekujem lijepe stvari u budućnosti”, zaključila je makedonska legenda u razgovoru za Germanijak.

Sanjin Strukic