Karabatić za Germanijak: „Sjetim se još 'okršaja' s Balićem, naježim na oproštaj u Zagrebu, a ponosan sam na svoje korijene“

U hodnicima zagrebačke Arene, novinari su 'kapali' nekoliko sati prije utakmice polufinala između Francuske i Hrvatske. Tražile su se akreditacije za Oslo, najnovije vijesti iz reprzentacija, a mi smo u svemu tome imali sreću i čast naići na legendu svjetskog rukometa, da nije našega Ivana Balića, rekli bismo možda i najvećeg rukometaša u povijesti – Nikolu Karabatića.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Brat Luka ga je nakon pobjede nad Egiptom najavio kao mogućeg gosta u Zagrebu, a Nikola je to i ispunio. Na terenu uvijek okrutnog, a van njega baš uvijek simpatičnog Niku zaustavili smo kako bismo doznali njegova razmišljanja o rukometnom klasiku koji nam slijedi za par sati. Pitanje in medias res – kakva je vaša prognoza za utakmicu – izmamilo je osmijeh Nikoli na lice.

„Teška, sjajna, zbog toga sam tu. Navijao sam da bude polufinale Francuska – Hrvatska jer sam doživio punu Arenu, vatrenu, zbog toga sam najsretniji što imamo ovu utakmicu. Mene, naravno, podsjeća na ono iz 2009., prvu svjetsku titulu. Tata i mama su bili na tribinama, nevjerojatno iskustvo. Ne znam tko će pobijediti. Van Hrvatske bi Francuska bila favorit, ali ovdje... Energijom, duhom, bit će drugačije. Ne znam tko će pobijediti, ali sigurno će biti dobra utakmica.“

Luka je tu 2009. gledao pred TV-om, a sada ste ga 'poslali' na ovo polufinale navijanjem za Hrvatsku protiv Mađarske.

„Vidiš kako se poklopilo. Pitao me rođak hoću li doći, rekao sam mu da hoću ako budu Hrvatska i Francuska u polufinalu, on je onda rekao – znači nećeš. Hrvatska je tada bila izgubila, nisu izgledali dobro, nisu dobro igrali... Nismo mislili da će proći, ali jesu. Onda su obje reprezentacije dobile četvrtfinale jedva, još je Luka bio taj koji je zabio onaj gol za Francusku, nevjerojatno. Nema tu logike, ima nešto više, vjerujem u to. Baš sam sretan, vidjet ćemo. Sada sam s druge strane, navijam za Luku, navijam za Francusku, vidjet ćemo.“

Konačno nema Nikole Karabatića, ali Francuska je i dalje svjetski vrh

Rukometni klasik: Stiglo je vrijeme za naplatu boli iz 2009.

Sjetite li se nekada onog 'stare-downa' s Balićem iz te utakmice?

„Haha, sjetim, sjetim...“

Marko Lukunic/Vecernji list

Kako vam je vratiti se u Hrvatsku sada kada niste igrač?

„Meni je to paradoks, mama iz Srbije, tata iz Hrvatske, ja sam rođen u Jugoslaviji, tako da kada god igra koja god zemlja iz bivše države ja navijam za njih, osim kada igra Francuska jer sam igrao za nju, tako da mi je teško. Tu sam odrastao, imamo tu kuću. Dođem ovdje, ljudi mi zvižde... Ali znam da je to sportski bilo. Osjećao sam ljubav, a osjećao sam i mržnju, tako da je uvijek bilo teško. Ja volim Hrvatsku, Srbiju, sve te zemlje, dolazimo tu što ćešće. Sada sam sretan što ne igram više, nadam se da mi danas neće zviždati, haha. Uvijek mi je lijepo vratiti se u Hrvatsku tako da sam jako sretan tu. Osjećam se kao Francuz, ali i kao Hrvat i Srbin.“

Marko Lukinic

Sumnjamo da ćete se morati brinuti za zvižduke s obzirom na aplauz koji ste dobili kada ste s PSG-om otplesali svoj posljednji ples ovdje u Areni Zagreb.

„Još uvijek se naježim kada se sjetim toga trenutka. Luka je bio kraj mene i rekao što je to bilo? Nevjerojatno. Takvo iskustvo... Velika je ljubav među nama, jako smo ponosni na to otkud dolazimo, i na Hrvatsku i na Srbiju, svuda gdje idemo i igramo prenosimo taj mentalitet koji postoji na Balkanu. Kada pobjedimo, pobjeđujemo za Francusku, ali i za bivšu državu. Posebno sam ponosan na to da svi najveći sportaši, u svim sportovima su dolazili s ovih prostora.“

Kako vam je uopće ne igrati? Je li vam neobično?

„Dobro je, naviknuo sam, tijelo je odmorno, nema terapija. Sada sam ambasador za francuski olimpijski sport, ne samo za rukomet nego za sve sportove i dobro mi je.“

Igor Kralj/PIXSELL