Rukometni klasik: Stiglo je vrijeme za naplatu boli iz 2009.

Ozljedama devastirana Hrvatska stigla je do bitke za finale Svjetskog rukometnog prvenstva. Na putu do njega stoje nam stari znanci, možda i najljući - Francuzi. Reprezentacija koja nas je nebrojeno puta bacila u očaj, trenutno neporažena na Svjetskom prvenstvu, moćna, ali ne i nepobjediva.

Francuska je na papiru favorit ovog susreta, ali pobjedu ne predajemo nikome prije posljednjeg sučevog zvižduka. Pokazali smo to jako dobro protiv Mađara, ali su to pokazali i Francuzi protiv Egipta. Luka Karabatić bio je njihov Marin Šipić u još većem 'cajtnotu' od samo 0.3 sekunde do kraja susreta. Dakle, borba za svaku loptu do zadnje sekunde, jedini je recept koji nas može dovesti do pobjede.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Jasno, nitko nije toliko lud da vjeruje da ćemo se prošetati kraj Francuza do finala, pogotovo ne s ozljedama koje imamo unutar naših redova. Ivan Martinović najnovije je ime na listi 'ranjenika' nakon što je sve iznenadila inforamcija o Karačićevim problemima sa zglobom tik pred četvrtfinale. Srećom, obojica bi trebala biti spremna za rukometni klasik, a mogao bi im se pridružiti i već dugo odsutni Luka Cindrić. Koliko je poznato, dobio je zeleno svjetlo za nastup još prije utakmice s Mađarskom, ali ga Sigurdsson nije htio koristiti. Hoće li to učiniti danas, doznat ćemo za par sati kada izbornik bude prijavio konačan popis 18 imena koja konkuriraju za ovu utakmicu, a potom sat i pol prije utakmice klasično i popis 16 imena koja će biti na klupi i dva koja će susret gledati s tribine. Naravno, tko god od njih zaigrao neće odraditi ovu utakmicu bez bolova, tako da će i taj dio naše igre biti više do glave, nego li do same fizičke mogućnosti. No, ako može Duvnjak s 35 godina i rupturom mišića, mogu i svi drugi s kojojm god ozljedom se mučili. Sve što trebaju je slijediti kapetana, a to se čini i kao pravi put do finala.

„Duvnjak je potpuno lud što izlazi na teren s ovom ozljedom, a Srna je pokazao kakav karakter imamo“

Hrvatska ambulanta: Mandić operiran, Martinović svom silom želi igrati, a vraća se i Cindrić?

Pešić: „Mirovina? Mislim da ću napasti Los Angeles!“, Šušnja: „Plakao sam 2009. godine zbog Francuza“

Naravno, mnogi u ovoj utakmici vide priliku za 'osvetu' traume iz 2009. godine kada su nas Karabatić stariji i društvo srušili 24-19 u finalu i dodali nam srebrnu medalju među naše rukometne uspjehe. Osim sjajne igre dvoboj su obilježile i tenzije između Balića i Karabatića nakon jednog grubog prekršaja Francuza, brojne dvojbene odluke sudaca i na kraju crveni karton Igora Vorija, koji je zamahnuo na suca, koji ga je potjerao s terena. Utakmica je to koja će zauvijek ostati u sjećanju svim ljubiteljima rukometa.

Ona je također odigrana u Hrvatskoj, pred našom publikom, na prvenstvu koje se ovdje igralo, tako da će ovo biti doista repriza te utakmice, uz, nadamo se, bolji završetak za našu reprezentaciju. Ovo je drugačija Francuska, s nešto slabijim golmanima, bez Karabatića, Narcisa i društva, ali s Karabatićem mlađim, Dika Memom, Prandijem, Richardsonom i još mnogim imenima koja izazivaju veliki respekt. No, zbog svega što je pokazala u uvjetima u kojima je igrala, za veliki respekt je i Hrvatska.

Kako god ova utakmica završila, odlazak u Oslo nam ne gine. Borit ćemo se za medalju, samo je pitanje kojega sjaja. Naravno, svi sanjamo ponavljanje Portugala i vrh svijeta. Bio bi to savršen oproštaj od ovog prvenstva, nagrada za cijelu domovinu, posebno za kapetana Duvnjaka kojemu je ovo posljednji ples pod hrvatskom zastavom. Za sve što je dao našoj nacionalnoj vrsti, zaslužio je otići kraljevski, na tronu, na vrhu. Idemo mu to i omogućiti. Svih 15 tisuća zajedno u Areni, svih tri, četiri koliko god milijuna nas ima u cijelome svijetu.

Vrijeme je da gorke suze koje su nam donijeli Francuzi prije 16 godina pretvorimo u suze radosnice. Vrijeme je za naplatu duga.