Hrvatska snuje, Duvnjak odrađuje, a izbornik...

Zar je potrebno pisati uopće da nas utakmice Hrvatske bace na tablete za smirivanje tlaka o kojem se god sportu radilo? A kada je u pitanju rukomet... Najbolje bi bilo otvoriti jednu posebnu ljekarnu za sedative dok naši rukometaši igraju, nebitno protiv koga i nebitno na kojem natjecanju. No turnirski, stvarno volimo zakomplicirati ta otvaranja. Ništa drugačije nije bilo niti ovoga puta.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Svi smo najavljivali Japan kao momčad koja kvalitetom onom europskog rukometa nije niti blizu ostalima u skupini pa tako ni nama, ali smo isto tako naglašavali da su oni poseban tip rukometa. Azijski, brz, lud, divlji, ako baš želite. Njihova brzina nije skandinavska, s jasnim potezima i linijama. Ovo je baš uvijek verzija 'ne pitaj kako, samo da se zabije'. Takvi su bili i danas, a neredu koji oni stvaraju na terenu paše i nered koji stvori protivnik. Naš je glavni adut za ovu utakmicu trebao biti pokraj terena - izbornik Dagur Sigurdsson. Čovjek koji je godinama vodio upravo Japance, koji je upozoravao na to da ih ne možemo pretračati, ali da možemo svojom kvalitetom svladati njihovu momčad.

Na kraju rezultat 30-29 govori da smo ih svladali, razlika govori da nismo nadmoćno, a rezultat na poluvremenu 13-18 jasno pokazuje da smo bili u nekim trenucima pred potopom. Već nas je Sigurdsson navikao na to da voli promjene, ali čak je i nas iznenadio nekim na početku utakmice. Od prve minute branio je Mandić, Grahovac i Načinović su bili u 6-0 obrani s kojom smo otvorili susret, Lučin zaigrao također od prve, da bismo ga u nastavku gledali na klupi. Vrataru Zagreba trebalo je neko vrijeme da se zagrije, skupio je u prvom dijelu četiri obrane, zamijenio ga je u 20 i nekoj minuti Kuzmanović koji također nije bio siguran pa od njega nismo vidjeli niti jednu obranu do nastavka utakmice kada je izrastao u jednog od heroja.

Na desnoj strani naše obrane bilo je puno propuha, Načinović je bio laka meta Japancima koji su nam preko njega punili mrežu u prvom dijelu. Upozoravao je na preširok prostor i Duvnjak suigrače dok smo igrali 6-0 obranu i kada smo se prebacili na 5-1, no dva bitna gola prošla su baš između desnog krila i beka i u prvom i u drugom dijelu.

Martinović sa zvukom sirene zabio za pobjedu! Hrvatska se vratila iz mrtvih i uzela - sve!

Duvnjak: “Ovo je dobra opomena, a ono što je Martinović napravio mogu samo veliki igrači”

Panika nas je hvatala na mahove u potpuno nerealnim trenucima. Kada otvorimo utakmicu s četiri gola u seriji i imamo prednost, krenemo ju topiti nepotrebno prosutim loptama da bismo na kraju samo brojali japanske jurilice kako stižu do našeg gola i penju se na pet golova razlike. Srećom, nastavak je donio drugu priču. Osim što smo do 47. minute stigli do samo gola zaostatka, pri čemu smo imali u tri minute 5-0 seriju pogodaka, napokon je i izbornik odlučio promijeniti obranu pa smo sa 6-0 prešli u našu prepoznatljivu 5-1 obranu. Iako ona u svojoj naravi nije gusta, Duvnjak ju je odradio tako da je izgledala daleko gušće od 6-0 koju smo igrali svih prvih 30 minuta, bez da je izbornik pokušao pronaći drugo rješenje, a Japanci su se samo uredno zalijetali. S druge strane, mi niti s igračem više nismo znali naći rješenje za japansku obranu sve do posljednjih minuta susreta kada je Dominik Kuzmanović pokazao da može i zna.

Na time-outu, kada je Sigurdsson već rekao što je imao, Kuzmanović je bio taj koji je zatražio bolje zatvaranje sredine, nakon toga obranio i sedmerac, presjekao polukontru i onda smo dobili krila. Kada je naša obrana bolje zatvorila srednji dio, onda je krenula triler završnica. Nisu se dali Japanci, ali i mi smo shvatili da smo njihovu prednost istopili i da je stvar u našim rukama. No nekoliko brzopletih poteza skoro nas je koštalo pobjede. Bacali smo im lopte u ruke u nadi da dođemo do brzog gola, ali smo zaboravili da je brzina njihov, a ne naš forte. Dva promašena japanska zicera na kraju pokazala su da će i nas sreća nekada pomaziti, ali ju moramo i iskoristiti. To smo danas uspjeli kada smo zaigrali ono što smo morali od početka. Kada smo počeli igrati u ritmu našeg kapetana koji je od starta utakmice znao stati na loptu i s jasnim planom odraditi posao, onda smo upsjeli i dostići željeni rezultat. Samo što, ne može Duvnjak sam. Ne možemo čekati bljesak golmana da nas spasi, ne možemo bez ideje u napadu, bez okomitosti. Obrana znači puno, ali što nam vrijedi ako ju ne možemo pretvoriti u gol u napadu.

Na individualnoj hrabrosti pojedinaca kao što je zadnji šut Martinovića, na golovim krila, na iskustvu i želji Duvnjaka koji je odrađivao sve u napadu i obrani, na psihičkoj želji Kuzmanovića dobili smo susret. Nismo odustali i to je sjajno, no bez ideje ćemo teško disati i dalje. Ovoga puta je završilo dobro, bodovi se pišu i to je najbitnije, ali izbornički potpis još uvijek čekamo. Osim promjena na početku, ostale su u tijeku utakmice u velikoj mjeri zakasnile pa smo izbornike morali dobiti izravno na terenu.