Duvnjakove riječi potvrdile su ono što se dugo šuška: Korektno, ali nedovoljno dobro

Izjava kapetana hrvatske rukometne reprezentacije Domagoja Duvnjaka za RTL nakon odrađenog Europskog prvenstva i osvojenog 11. mjesta odjeknula je rukometnim krugovima. 

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

“Imali smo sjajnu međusobnu komunikaciju među igračima. S izbornikom je suradnja bila korektna.”

Tako se otprilike činilo i na samom turniru, koliko god si to nismo htjeli priznati jer… Ljudi, mi za mjesec i pol dana moramo izboriti plasman na Olimpijske igre inače ih nećemo vidjeti i to po drugi put! Nažalost, još ne znamo s kojim izbornikom ćemo pokušati doći do njih jer je Goranu Perkovcu klupa dosta klimava. Osim generacijskog jaza, nešto je tu još stvaralo svojevrsno odstojanje koje se osjetilo. Perkovac se trudio postići tu suradnju, barem koliko smo iz medijskog kuta uspjeli vidjeti, ali čini se da ju s onim s kojima je bilo najbitnije, igračima, ipak nije postigao. 

Teško da bi Duvnjak samo riječju ‘korektno’ opisao suradnju s nekim trenerom da je ona bila vrhunska. Samo nekoliko minuta kasnije pričao je o svome šefu struke u Kielu, Filipu Jichi, i to puno detaljnije i sa superlativima, iako je i kod njega s vremena na vrijeme imao manju minutažu, igrao samo obranu, ali je i dalje sve funkcioniralo jer je, čini se, bilo dogovora. A ovdje, rekli bismo - ne.

Goran Perkovac je o Domagoju Duvnjaku uvijek imao lijepe riječi, a onda sve iznenadio kada je protiv Rumunjske kapetana uveo u 53. minuti. Bilo je to čudno vidjeti, pokušali smo to opravdati možebitnim odmaranjem kapetana protiv reprezentacije koju bismo trebali dobiti i s drugom i trećom postavom, ali opet, svima nam je to bilo čudno. Kasnije je odgovor kapetana u mix zoni na pitanje ‘je li to bilo u dogovoru s izbornikom’ bio ‘to ćete morati pitati izbornika’. Isto to je ponovio na takvo pitanje u RTL-ovoj emisiji, uz naravno, naglasak da mu je prije svega čast igrati za reprezentaciju koliko god to minuta bilo, no ta odluka je iznenadila i njega i to je sada jasno kao dan.

VIDEO Tragedija Švedske, Prandijev gol desetljeća odveo Francusku u finale!

Mađarima peto mjesto u Europi

Wolff o Kuzmanoviću: "Sjajan je, sviđa mi se njegov stil i sigurno ima blistavu budućnost"

Dakle, nešto ipak nije kako treba na relaciji izbornik-kapetan, a shodno tome onda i na relaciji izbornik-momčad. Jer, svima je jasno da ostali igrači stoje uz Duvnjaka, a Duvnjak stoji uz svoje suigrače. Naglasio je da su neki imali previše minuta, da ih je uhvatio umor i psihički i fizički, ali da su svejedno sve izdržali kako su najbolje mogli i da u njima imamo budućnost hrvatskog rukometa. Nakon pobjede s Njemačkom, poziv da Duvnjak ostane u reprezentaciji koliko god može kao vođa i kapetan poslali su i Šoštarić, Cindrić i drugi naši reprezentativci, što je jasno dalo do znanja da tu trule jabuke nema. No, svejedno je nešto trulo u državi Hrvatskoj. 

Početak protiv Španjolske je bio kao iz bajke, Austrija je bila dobra škola, ali iz nje nismo ništa naučili, a onda su susreti s Mađarima i Islanđanima bili potpuni šokovi koji su zakuhali i priče i glave, no konstatacija izbornika o igračima iz hrvatske lige bila je deplasirana i vjerojatno posljednji čavao u njihovom međusobnom odnosu. Duvnjak te izjave nije htio komentirati, što je također puno toga reklo samo po sebi jer da ih je htio opravdati i time obraniti izbornikov istup, pokazalo bi da su povezaniji. Možda bi nekad prije takva izjava nekoga zainatila da se dokazuje, ali ovoga puta ta obrnuta psihologija, ako je to bila, nije uspjela. Za kult reprezentacije 'korektno' nije dovoljno dobro. Vidjeli smo i kako na kraju treninga igrači ne žele napraviti završni pozdrav bez izbornika, to je bilo lijepo, nakon toga je pala Njemačka, dakle, igrači imaju poštovanja prema funkciji izbornika, bila je to 'kokrektna' gesta, no čini se da je bila tek sek

Ako će po nečemu Goran Perkovac ostati zapamćen u medijima, što se njegovog mandata tiče, onda je to da je uvijek bio spreman dati izjavu i prokomentirati sve što je novinare zanimalo. Sve do samog završetka prvenstva kada je naglo otišao u Švicarsku i izbjegao dolazak u studio nacionalne televizije, što su do sada svi izbornici uredno odrađivali. Zašto? Rekao bi Duvnjak ‘morat ćete pitati izbornika’. Ali da odaje dobru sliku i da šalje signal ‘sve je u redu, vjerujem da ću ostati izbornik’, baš i ne šalje. O kandidatima se priča na veliko, ali do kvalifikacija za Pariz imamo sve manje vremena. Ili će biti šok-terapija ili ćemo sastavljati popucale relacije superljepilom. I jedno i drugo je potpuno kockanje, ali nakon što je sada javnost čula što je čula, voda je daleko od mirne. Dapače, valovi su ogromni, napetost raste, a ona je posljednje što reprezentacija treba pred kvalifikacije. Jeidni koji to mogu smiriti su čelnici hrvatskog rukometa i oni moraju izaći sa službenim priopćenjem po žurnom postupku. Više se nema što čekati. Ili stanite uz izbornika ili nađite novoga, ali i igrači i izbornik imaju pravo znati na čemu su i s kim traže spas Hrvatskog rukometa jer u ovakvom stanju ne možemo dočekati SP u vlastitoj državi.