T. NičotaSad se budi četiri milijuna izbornika. Ali, bitno je samo što je vidio onaj jedan!
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 02.06.26. | 21:30
Svima je jasno da ovo nije bila prava Hrvatska. Zlatko Dalić dobio je neke odgovore, svjestan je i sam što nije štimalo. Možda je bolje dva tjedna prije SP-a izgubiti od Belgije, nego 'razbiti' San Marino ili Lihtenštajn
Dvije su trenerske fraze, koje često prate ovakve utakmice. Prva kaže: 'Nikad nije lijepo izgubiti pa niti u prijateljskoj utakmici.'. A druga: 'Iz poraza se uvijek može naučiti više nego iz pobjeda!'. Upravo smo negdje između te dvije poante iza ove utakmice s Belgijom (0-2) na Rujevici. Dakle, sigurno nije lijepo izgubiti, u takvom ambijentu, u pripremama za Svjetsko prvenstvo, jer, Hrvatska je odavno prešla razinu i postavila letvicu kad se porazi prihvaćaju kao nešto normalno. A opet, ipak je to bila utakmica, prijateljska, s puno rošada, pokušaja i promašaja iz kojih izbornik Zlatko Dalić i sami igrači mogu dosta toga naučiti. Do utakmice s Engleskom i početka još jedne naše 'svjetske priče' još su dva tjedna, u kojima se štošta može popraviti.
Naravno, to je ona večer kad se budi svih četiri milijuna izbornika, kad kreće predmundijalska groznica i kad će mnogi od tih četiri milijuna nelagodno kimati glavom. I možda se i zaraziti pesimizmom, jer od Hrvatske su sigurno ipak nešto više očekivali. Takvi smo oduvijek! No, na kraju svega, bitno je samo što je vidio i kako će to analizirati onaj jedan izbornik, tamo na klupi, Zlatko Dalić. Svima je jasno da Hrvatska nije bila prava, da ova momčad i ovi igrači mogu više i bolje i da protiv Engleza takvi i mogu biti. Koje je odgovore tražio, koje je dobio i kako će ih prezentirati u daljnoj pripremi za Ameriku, to je sad na njemu. Ali, ne treba biti niti previše strog, padati u neki očaj, kao što niti pobjedom ne bismo smjeli padati u ikakvu euforiju.
Bili smo 'tanki' i siromašni prema naprijed, iako ostaje ona Budimirova greda kao utjeha da smo mogli više, vidjelo se da Luka Modrić i Joško Gvardiol još nisu u pravoj formi. što je i očekivano, vidjelo se i da u toj igri s trojicom ima još dosta mjesta za pomak. Stanišić ima problema s brzim igračima, prezentirao je to neuhvatljivi Doku, ali, kad se sve zbroji, dok su na terenu bili oni iz prvog ešalona, nije Belgija puno toga kreirala. Iako je očito da se momčad još mora uigrati u toj novoj formaciji, da nekad nisu koordinirani, zapravo je zadnja linija u prvih sat vremena bila stabilna. Pogodak je, osim tog Dokuovog bijega Stanišiću, bio posljedica velike greške Josipa Šutala. Luki Vuškoviću još nedostaje malo mirnoće, Gvardiol je, kažemo, još uvijek u fazi povratka. Nije niti vezni red bio previše inspiriran, kao što bi mogao biti, ali bilo je u ovoj utakmici i dobrih stvari.
Primjerice, jedan detalj dao je do znanja da je ovo daleko od najboljega što Hrvatska može ponuditi, ali i da Hrvatska želi, da je Hrvatska motivirana i da u njoj još ima vatre. Govorimo o Ivanu Perišiću, koji je u utakmicu ušao kao da je finale SP-a, željan, aktivan, energičan u oba smjera. Bude li Perišić takav i bolji na turniru, bit će i Hrvatska još bolja. Dobre je trenutke imao Martin Baturina, Petar Musa nije iskoristio dobro dodavanje Luke Modrića, ali je bio razigran, pravovremeno ulazio u prostor, otvarao se i tražio loptu. Postao je zanimljiva opcija. Malo je dužan ostao Petar Sučić, kojemu više odgovara povučenije mjesto u veznom redu, nego ono na strani, koje mu je namijenio izbornik. I Mateo Kovačić, još jedan povratnik nakon duge stanke zbog ozljede imao je kvalitetnih minuta. I Kramarić je imao nekih problema, nije maksimalno trenirao, vratit će se... Nedostajali su im svima brža lopta, okomitiji nogomet, konkretniji napad. Ali, ne treba zanemariti činjenicu da je s druge strane bila ozbiljna reprezentacija!
Točno je i da se Hrvatska 'raspala' nakon silnih zamjena, da većina onih koji su ušli s klupe nisu pokazali previše, da se ponekad nije znalo niti razaznati tko što točno igra i gdje treba stajati na terenu. Ali, kažemo, i to su neki odgovori, neki pokazatelji iz kojih Dalić treba nešto zaključiti i presuditi u kojem će smjeru pripremati Hrvatsku u iduća dva tjedna. Nismo izgledali kako smo htjeli, no bolje je da smo to vidjeli protiv Belgije nego da smo uime nekakvog samopouzdanja 'razbili' kakav Lihtenštajn ili San Marino! Sudeći po Dalićevim rečenicama na nakon utakmice i on je svega toga potpuno svjestan!