„Duvnjak je znao zaštititi momčad i kada mi nije bilo po volji, rukometna pravila se moraju regulirati, a ponašanje Saveza me razočaralo“

S Linom Červarom na čelu hrvatska reprezentacija je, koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu 2002., za nepune dvije godine postala svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom, a upravo je on bio na mjestu izbornika kada smo 2020. osvojili svoju posljednju veliku medalju, onu srebrnu, na Europskom prvenstvu održanog u Austriji, Norveškoj i Švedskoj. Nakon završenog prvog kruga aktualnog Svjetskog prvenstva, Červar je za Germanijak dao svoje stručno mišljenje o cjelokupnoj situaciji, kako rezultatskoj na turniru, tako i o samoj rukometnoj igri, novostima koje nudi, ali i onima koje su joj nužne za uvesti.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Jasno, započeli smo s onim recentnim, iako možda negativnim - porazom od Egipta. Kako ste vidjeli tu utakmicu?

"Teško je govoriti o tome. Očekivali smo više, ali nema plakanja. Moramo se pripremiti za dalje, moramo izvući pouke iz ovog susreta. Na njega je uvelike utjecala prije svega i ozljeda Duvnjaka. Nismo najsretnije ušli u susret, to se vidjelo, nismo bili fokusirani od početka, lopte smo bacali u aut, gubili ih, a naši protivnici su to iskoristili."

Je li po vama jučer nedostajalo 5-1 obrane, koju ste vi voljeli uvijek igrati?

"Sigurno da je. No moram naglasiti da ja nisam danas ostao na 5-1 obrani iz 2004. godine, nego na 5-1 obrani koja čini razliku iz reaktivnosti i proaktivnosti, što je jako bitno i u životu. Naime, reaktivnost je kada ja dopustim da se nešto dogodi pa onda reagiram, to znači da ja kasnim. A proaktivnost znači da ja utječem na promjene, da predviđam unaprijed, da iniciram, prisiljavam svojim djelovanjem da se protivnički napad postavi na određeni način, na način koji njima ne odgovara, koji nisu trenirali. Obrana 6-0 je po meni demode. Ne želim reći da ju nikada ne bih koristio, donijela je ona i meni dobre rezultate u povijesti, ali to je defenzivna obrana u kojoj se igrači kreću desno-lijevo, pasivna i ona neće onemogućiti protivnika da surađuje i reagira kao što će to učiniti 5-1 koja je i primjerenija modernom rukometu."

U smislu individualnih rješenja?

"Skandinavci su 'skrojili odijelo', mislim na prilagodbu pravila koja njima odgovaraju. Rukomet je izgubio kolektivnu igru i postao je sve više individualni sport. Prema tome ide razvoj rukometne igre."

Kako se pripremiti za iduće utakmice?

"Nije još gotovo. Imamo još utakmica pred sobom, primarno mislim na ove dvije sa Slovenijom i Islandom i želim naglasiti i poslati poruku da moramo biti pozitivni i gledati pozitivno kako bismo uspjeli. No to ćemo postići samo ako se resetiramo svi zajedno i pokažemo da možemo napraviti rezultat."

Secirao je kratko Island i Sloveniju.

"Ne smijemo se zavaravati rezultatom protiv Slovenije iz pripremne utakmice. Iskreno, ja tu utakmicu ni ne bih igrao da sam izbornik jer msilim da su oni mogli iz nje naučiti više nego mi. Oni su momčad koja sigurno mogu svakoga iznenaditi. Mi se moramo postaviti kao domaćini, uz navijače, među kojima su i razni sportaši, postaviti se čvrsto. Ne smijemo biti psihološki nespremni. Island je jedna brza reprezentacija koja ima igrače u istaknutim klubovima. No ono što moramo je ići jednu po jednu utakmicu, tako da se prvo trebamo okrenuti idućem protivniku."

Sjetio se potom i jedne utakmice u kojoj je, kaže, vidio u kojem smjeru trebamo ići.

"Otkrit ću vam ekskluzivno, nisam ovo ranije govorio. Onaj SP kada smo postavili Cvebu Horvata za izbornika, donio nam je tugu zbog Egipćana. Međutim, kasnije smo igrali s Dancima egal, a trebali smo tu utakmicu pobijediti. Suci su nas zakinuli u nekoliko situacija. Ono što je mene radovalo jest da sam ja na toj utakmici vidio jednu Hrvatsku s novom idejom igre. Znam da su i mnogi drugi komentirali nakon utakmice - kada bismo s takvom obranom igrali stalno... Uvijek sam za promjene. Bez promjena nema ništa, nema napretka."

Trebali smo iznenaditi mi, iznenadili su nas - viđenim

FOTO Čovjek koji je u dva poteza objasnio sve što trebate znati o odnosu prema Hrvatskoj

Maraš: „Sami smo krivi za poraz, ali sada kreće novi turnir“, Načinović: „Svi koji su ovdje žele dati sve od sebe“

'SA MNOM NIJE LAKO RADITI'

Potresle su reprezentaciju ozljede Duvnjaka, Cindrića, uskočio je Karačić kroz naknadni poziv... Sve su to igrači još uvijiek koji su prošli i 'kroz vaše ruke'.

"Moram odmah reći - nije lako sa mnom raditi. Ne štedim sebe, ali ne štedim niti igrače. Mislim da se vrhunski rezultat ne može napraviti u zoni komfora, a ljudi se često boje platiti visoku cijenu, no vrhunski rezultat iziskuje vrhusnki napor. Što su veće ambicije, to vam je, kao treneru veći i otpor igrača. Tada vam se prava smanjuju, a odgovornost raste, to morate prihvatiti, s tim se nositi i u skladu s time djelovati. Ja sam postao prvak svijeta jer sam neuspjehom gledao drugo mjesto, iako su mnogi i za tu poziciju nalazili lijepe riječi, ali meni nije bila dovoljna. Ono što je sigurno, general ne postoji bez svoje vojske", rekao je pa nastavio:

"Kao trener sam bio iznimno zahtjevan. Ponekad moraš biti tvrdoglav, nemilosrdan, uvjeriti igrače da slijede tvoj put i viziju, a to je iznimno težak zadatak. Smatram da bi trener trebao imati visoko obrazovanje, biti pedagog, mentor, učitelj. Znam da mojim igračima nekada nije bilo lako čuti moje možda i opterečujuće zahtjeve, ali život je okrutan, nije sve uvijek bajno."

Dotaknuo se potom kapetana Domagoja Duvnjaka.

"Što mogu reći o svojim igračima osim sve najbolje o svima? A kada se sjetim Domagoja Duvnjaka... Ja sam bio taj koji ga je uveo 2008. prvi puta u reprezentaciju. Vrhunski odgojen, sjajan sportaš, zaštitnik tima. Sviđalo mi se to kod njega koliko god je znalo biti protiv mog razmišljanja. Ja mu kažem da mi se nešto ne sviđa, a on mi kaže - u redu treneru, ali pustite, popravit ćemo, polako... Znao je sačuvati jedinstvo, a to je tim. Zbroj dijelova nije jedno, nikad to nije jedinstvo. Duvnjak je to znao, znao je zaštititi i sačuvati jedinstvo."

Osvrnuo se kratko i na napise o eventualnom sukobu Cindrića i izbornika.

"Čuo sam za te polemike, ali što god da je bilo, ako je bilo, moramo zaboraviti. Moć tima znači biti jedno."

Kako vam se sviđaju potezi Dagura Sigurdssona za vrijeme utakmice?

"Mislim da nikada o meni nisu pisali tako lijepo kao što sada pišu o njemu, ali svima sam sve oprostio. Vjerojatno je dobar trener, ali teško je iz tuđeg jezika funkcionirati, rukomet je brz sport, run'n'gun se sada puno igra, moraš natjerati igrače da brzo reagiraju na tvoje zahtjeve. Treba nam jaki fokus kako bi igrači bili spremni reagirati, pogotovo pred podrškom publike koja je u Areni bila sjajna."

Mnogi još pamte vaše žustre time-oute. Smatrate li da nam je nedostajalo reakcija s klupe?

"Znam da je bilo dosta polemike o mojim time-outima često, ali iskreno ću vam reći - mogu o njima pisati tko god što želi i po društvenim mrežama i gdje žele. Ja sam jednostavno znao da ja moram svojim putem. Zaista sam radio s puno strasti, mislim da se to vidjelo i uvijek sam htio pobijediti. Dat ću uvijek ruku protivniku ako me pobijedi poslije utakmice, ali dok sudac ne svira kraj, utakmica nije gotova i to sam htio prenijeti na svoje igrače i događalo se tako često da smo mi one 'izgubljene' utakmice dobivali jer nisam dao da odustanemo. Vjera da možemo, neovisno o protivniku, to je ono što moramo imati. Složit ćete se, rezultat je jedino mjerilo, to je ono što mi nitko ne može oduzeti, a jesam li ja nekome simpatičan osobno ili ne, to je manje bitno. Nitko mi ne može oduzeti jedno, a to je da sam radio s puno ljubavi, puno strasti, da mi je tim uvijek bio iznad svega, a nikada pojedinac. Bilo je briljantnih igrača, radio sam s njima i sretan sam zbog toga, ali i oni su radili u okviru tima, da zajedno uspijemo. Može se i mora bez svakoga."

'RAZOČARAN SAM PONAŠANJEM SAVEZA'

Vidjeli smo da ste vi bili na utakmici.

"Jesam, Savez je poslao poziv korektno, ali to je sve što su napravili. Moram iskreno i otvoreno reći koliko sam razočaran nekim njihovim postupcima jer, znate, svi smo mi prvo rođeni kao ljudska bića, a tek smo onda upisani u knjige i postali državljani. Ako netko mojih devet medalja ne cijeni nakon svega što sam napravio, onda mogu i ja pitati cijelo društvo - za koje se mi to vrijednosti, kreposti i vrline borimo i u kojem smjeru odgajamo svoju djecu? Moram tome pružiti jedan otpor, ali nenasilni jer sam razočaran da se moj uspjeh želi tako baciti, da ga netko tako otvoreno želi degradirati", govori nam bivši izbornik pa dodaje:

"Bio sam izbornik triju država, radio sam u četiri države, nigdje nisam zatvorio vrata. Smatram da trener osim što je organizator i prenositelj znanja, mora biti i odgajatelj, učitelj, zamjenski roditelj. Mislim da sam utjecao na puno mladih ljudi i usmjerio ih, nadam se, na ispravan put."

Puno puta je bivši izbornik istaknuo važnost rada s djecom.

"Igra je najbolja za misaoni razvoj djece. To ih tjera vidjeti, zaključiti i reagirati. Djeca su strašno pametna, mi toga nismo niti svjesni. Nekada sam to i sam prije zanemarivao, sada sam toga svjestan. Zbog toga je rad s djecom naša budućnost. Nažalost, ugasilo nam se 30-ak klubova, jednostavno je nestalo. Nestali su i treneri fanatici koji su s djecom besplatno radili. Zbog toga moramo ulagati u naše trenere, u struku, moramo stvarati sustav."

Sigurdsson: „Ideja o kapetanskoj traci bila je moja, himnu pjevušim, a Cindrićeva dijagnoza ne izgleda dobro“

Što slijedi Hrvatskoj? Sve držimo u svojim rukama, čekaju nas dva derbija za četvrtfinale

Kapetan Karačić: „Čast mi je zamijeniti Duvnjaka makar jednu utakmicu, a sad idemo iduće tri pobijediti i to je to!“

Dotaknuo se na kraju Červar i nejednakosti pravila europskog i svjetskog rukometa.

"Gledao sam uvijek kako u Europi napad traje 20-25 sekundi, gotovo kao u košarci u kojoj traje 24. Onda suci dižu ruke, sude pasivan napad i zbog toga se razvila ta brza igra. Skandinavci su to najbolje usavršili. Sada na utakmici SP-a, jučer, Egipat ima napad minutu i pol do dvije, a nitko to nije ni spomenuo. Dakle, pravila EHF-a i IHF-a nisu ista i to je suludo."

Jeste li za uvođenje ograničenja napada u rukometu?

"Apsolutno da! Moramo razjasniti puno toga, što je probijanje, što nije, kada je pasivni napad... Zbog toga je nogomet uveo VAR, da sport bude pošteniji. Ako si jedan centimetar pojurio, u zaleđu si. Suci mogu u rukometu krojiti smjer utakmice, više se ne može vjerovati čovjeku, to je osobno gledanje, utjecaj, velike razlike u suđenju. Znate kako bude, kada treba jednome pomoći onda sudim ovako, inače onako. Moramo se protiv toga boriti i moramo se boriti za svoj status u svijetu rukometa, ali nažalost, mi već 30 godina nemamo niti jednu osobu u izvršnom odgovoru europske ili svjetske rukometne organizacije."