Kapetan Karačić: „Čast mi je zamijeniti Duvnjaka makar jednu utakmicu, a sad idemo iduće tri pobijediti i to je to!“

Hrvatska rukometna reprezentacija upisala je prvi poraz na Svjetskom prvenstvu u izravnom srazu za prvo mjesto u skupini. Bolji su bili Egipćani, a dojam je bio da Hrvatima ovu večer jednostavno ništa nije išlo od ruke. Unatoč tome, novopečeni kapetan, Igor Karačić, koji je kao spasitelj pristigao u reprezentaciju u gorućem trenutku.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

"Stvarno je danas bio njihov dan od prve do zadnje minute, to se vidjelo. Kontrolirali su utakmicu. Bili smo 4-5 puta na pogodak zaostatka, ali nije išlo, nije se dalo. Izradimo situaciju, golman brani ili gađamo grede, stative, gledaš i ne vjeruješ da sve što napravimo dobro odbije se na njihovu stranu, nije jednostavno išlo. Njihov golman na kraju 14 obrana i to je to. Glavu gore, imamo još tri utakmice, pobijedimo to i u četvrtfinalu smo", pojednostavljeno je prokomentirao utakmicu Karačić.

Koliko se teško ovako naglo uklopiti u reprezentaciju, iako ste, jasno, već ranije igrali za nju.

"Kako nije teško, nije neka zezancija. Sve je lako kada u jednom trenutku sve štima, imaš dobru obranu, odličnog golmana i trčiš dobru tranziciju. Kada se dogodi suprotno, onda trebaš vezati konce. Trebat će nam malo da se uklopinmo. Nadam se da ću u sljedeća dva treninga uspjeti se uigrati s ekipom malo bolje, da uzmem loptu, da uđem u štos i da probamo u drugom krugu pobijediti sve i da se izgleda ljepše."

Pastor: "Nisam morao ništa drugačije tražiti od momčadi, bili smo sjajni"

Sigurdsson: "Koštale su nas tehničke pogreške. Cindrić? Nisam liječnik, ali teško će se vratiti“

Egipat nanio težak poraz Hrvatskoj i zakomplicirao nam borbu za četvrtfinale

Igor je na sebi imamo i kapetansku trobojnicu. Detalj koji nismo vidjeli jako dugo, još od doba Slavka Goluže, koji ju je zadnji nosio.

"Jedino što mogu reći je da je izuzetna čast. Možda ne bih niti dobio priliku za oproštaj nakon 20 godina što sam u reprezentaciji, u Estoniji 2005. smo krenuli. Izuzetna mi je čast bila da mogu zamijentii mog prijatelja i brata Domagoja Duvnjaka makar i na jednu utakmicu. Nadam se da će nam se uskoro vratiti. Žal ostaje za tim što je izgubljena utakmica, ali nitko se od nas nije skrivao, niti ja niti itko drugi. Ako treba doći ćemo iz kraveta, pomoći ako izbornik misli da možemo pomoći."

Publika ga je nagradila velikim pljeskom.

"Svaka čast svima. Dobio sam tone poruka, nisam uopće svjestan zbog čega. Jednostavno ja to tako osjećam. Glupo mi je pričati sada zašto sam i kako ja došao, izgubljena je utakmica, ali želim samo pohvaliti dečke zbog svega što su dali, zbog borbenosti, ali nismo se uspjeli spojiti kada je trebalo, no idemo dalje i možemo proći dalje."

Kako biste ocijenili svoje stanje?

"Ne znam niti sam. Kada sam krenuo na put čuo sam se s trenerom Tlantom Dušebajevom, rekao mi je - jesi li siguran, u ovakvom stanju, nakon 10 dana bazičnih priprema, kako ćeš reagirati, ali ja ti neću smetati. Rekao sam mu da praktički i ne pitam, da se već pakiram pa kako ispadne. Iskreno, mislio sam da ću biti i gori, haha, ali evo ide. Poboljšat ćemo mi to!"

Ima li pritiska? Kako ćeš podići mlade?

"Nema pritiska, možda sam ga osjetio više ja nego oni danas. Dođeš iz ničega tu. Gledam njih, lete tu, ali jednostavno se dogodi dan kada se ne poklopi ništa, ali nije ništan gotovo, idemo dalje, dobit ćemo iduće tri utakmice i to je to!", s osmijehom je zaključio recepturu za uspjeh.