FOTO Čovjek koji je u dva poteza objasnio sve što trebate znati o odnosu prema Hrvatskoj

Igor Karačić nije bio pozvan na Olimpijske igre, nije bio pozvan na pripreme za Svjetsko prvenstvo koje je u tijeku. Ovo potonje se igra u Hrvatskoj, domovini mu, a njemu je 35 godina. U reprezentaciji je dva desetljeća i planirao se nakon ovoga turnira oprostiti. Nije dobio poziv, tri srednja beka pozvana su prije njega. Ozljedio se jedan, kapetan, Domagoj Duvnjak, najiskusniji u momčadi pa je Karačić dobio poziv istu večer u ponoć i sutra dan doletio iz Poljske u Hrvatsku još prije ručka.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

"Nazvao sam trenera, rekao mu da idem. Pitao me jesam li siguran, a ja praktički zovem samo da mu javim da idem", rekao je s osmijehom na licu kada je pristigao u Hrvatsku. Da niti ne spominjemo da taj trener nije bilo tko, već Talant Dušebajev i da taj klub nije koji god, već Kielce koje je redovan sudionik Final Foura Lige prvaka. Nakon poraza s Egiptom, još uvijek pozitivan jer zna da ništa nije izgubljeno, dodao je:

"Nemam što posebno govoriti o tome zašto sam došao. Ovo je Hrvatska. Umalo nisam dobio priliku oprostiti se od reprezentacije, još kod kuće. Ne mogu, ne želim i neću odbiti Hrvatsku kada me treba."

Trebali smo iznenaditi mi, iznenadili su nas - viđenim

Što slijedi Hrvatskoj? Sve držimo u svojim rukama, čekaju nas dva derbija za četvrtfinale

Sigurdsson: "Koštale su nas tehničke pogreške. Cindrić? Nema nikakvog sukoba, ali teško će se vratiti“

Izjava koja zorno prikazuje kakav je Karačić ne samo kao rukometaš jednog velikog kluba, već kao reprezentativac, što je uvijek instanca više od člana nekog kluba, koliko god on moćan bio. A posljednja rečenica... E ona sumira sve što trebate znati o Igoru Karačiću kao čovjeku. Stigao je nakon što ga je izbornik prvotno potpuno zanemario. Postavljanje igrača poput Karačića na popis od 35 imena, a onda nepozivanje na onim užima je uvreda prema rukometašu njegove kvalitete i sulud potez. Ako ništa drugo s ljudske strane, na koju se često lako zaboravi u svijetu sporta, kada ima priliku oprostiti se od dresa koji mu toliko znači pred domaćim tribinama, na istom turniru na kojem se oprašta i njegov veliki prijatelj, Domagoj Duvnjak. Protiv Egipta je morao preuzeti njegovu ulogu, a kada je skinuo trenirku za zagrijavanje i istrčao na teren, svi su gledali samo u jedan detalj - trobojnicu oko ruke.

Karačić nije samo figurativno preuzeo kapetansku traku, on je to učinio doslovno, iako to u rukometu i nije čest slučaj. Dapače, konkretno, u hrvatskoj reprezentaciji to nismo vidjeli još od Slavka Goluže koji ju je posljednji nosio oko ruke, a i jedini, još u Ateni 2004. godine.

Taj detalj toliko puno znači da je to riječima teško sažeti. Hrvatska trobojnica sažima sav naš identitet, sve što jesmo, što čini našu prošlost, sadašnjost i budućnost, što je naša snaga. Rukometni dresovi su ionako krcati sponzorima da se kockice i grb (koji je grb Saveza kao i na nogometnim dresovima, osim kada su u pitanju Olimpijske igre) jedva vide pa je ova traka dala poseban dojam, doživaljaj i jasnu poruku Karačićevog razmišljanja i poštovanja uloge koju je dobio i reprezentacije za koju igra. Da ne spominjemo k tome činjenicu da je stigao s bazičnih priprema, da loptu već neko vrijeme nije 'vidio', da je odmah ušao u vatru i da je pobrao teške batine protivničkih igrača. Samo nekoliko kadrova s utakmice s Egiptom to može jasno pokazati:

Luka Stanzl/PIXSELL

Luka Stanzl/PIXSELL

Luka Stanzl/PIXSELL

"Čast mi je da sam uopće mogao, makar na jednu utakmicu, zamijeniti svog brata i prijatelja Duvnjaka. Nadam se da će nam se uskoro vratiti", poručio je Karačić pred novinarima i opet ostao skroman, unatoč silnoj veličini koju ima i koju je pokazao upravo u ova dva poteza: kada je došao na naknadni poziv među svoje dečke i kada je crven-bijeli-plavi stavio kraj srca.

Nepoštivanje takvog igrača je nepoštivanje reprezentacije, a ovakvi gospodski potezi su na to najbolji odgovor. Sada u drugom krugu na tom nacionalnom naboju možemo graditi veliku priču s velikim igračima. Kada imaš karakter - imaš.