Cindra, oprosti
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 18.01.23. | 08:55
Čekali smo te. I napokon dočekali.
“Ovim putem se ispričavamo: Cindra oprosti”, rekao je Goran Šprem nakon hrvatske pobjede nad Marokom u posljednjem pretkolu Svjetskog prvenstva u rukometu. Rekao je to u svoje ime, možemo reći možda i kolega, naših proslavljenih rukometaša u studiju RTL-a Drage Vukovića i Petra Metličića. A da se ne lažemo, vjerojatno i u ime svih hrvatskih rukometnih navijača (pa bili oni ‘siječanjski’ ili ‘cjelogodišnji) koji smo toliko puta prozvali Luku Cindrića za ono što smo smatrali nedovoljnim doprinosom u reprezentativnom dresu.
Nitko to nije radio jer je smatrao da Cindra ne zaslužuje nositi taj dres, nitko to nije napravio jer je mislio da je Cindra nedovoljno dobar za reprezentaciju. Svi su to napravili jer su znali da je on sam vrh našeg rukometa. Sve ono pozitivno što je ostalo od njega u bližoj povijesti skupljeno je u Cindrinim uspjesima. Uspjesima trostrukog osvajača Lige prvaka, igrača velike Barce, najboljeg hrvatskog rukometaša dvije godine zaredom.
"CINDRA IZ BARCE"
Pokazao nam je što njegov potpis u našoj igri znači u utakmici za koju smo nonšalantno mislili da će biti ‘malo teži trening’ protiv Maroka kojega je čak pobijedio i SAD. Prvih desetak minuta utakmice Hrvatska je opet bila preslaba i dopuštala je tom ‘underdogu’ da ode čak i na pet razlike, a onda se ukazao upravo ogulinski playmaker. Od 12. minute kada je krenuo smanjivati vodstvo Marokanaca, kada je proigravao suigrače, kada je šutirao svoje topove izvana i do kraja utakmice skupio devet golova. Kada je Cindra bio sve ono što smo htjeli da bude. Onaj koji će povući, koji će prevagnuti, koji će nam dati sigurnost i koji će nas povesti kada zagusti. “Cindra iz Barce”, rekao je Hrvoje Horvat nakon utakmice. Uostalom, Luka je Barci već samo ove sezone skupio 22 gola (69%) i 13 asistencija samo u Ligi prvaka, a Barca je potpuni vladar domaće lige.
A mi smo se prisjetili razgovora koji je s nama obavio nakon što je u Kölnu podigao modernizirani pehar Lige prvaka. Luka Cindrić je s katalonskim klubom prekinuo prokletstvo kölnskog Final Foura obranivši titulu osvajača Lige prvaka. Nikada to nikome nije pošlo za rukom. Prvi puta je isti klub dvije godine zaredom podigao najvrijedniji klupski trofej. I odradio je to 'načet' ozljedama, a sezonu na nivou nakon operacije koju je imao na početku iste. Ipak, nakon svih trofeja i individualnih titula, na naše pitanje ima li nešto što bi još htio ostvariti, sav pun želje i gladi za pobjedama nam je kao iz topa ispalio:
“Želim osvojiti zlato s reprezentacijom. To sam oduvijek sanjao kada sam počeo igrati, da dođem kući sa zlatnom medaljom s reprezentacijom. To još nisam ostvario i još više sam motiviran da to jednog dana i ostvarim.”
Možda to neće biti na ovome prvenstvu, ali ako ćemo gledati s pozitivnije strane, svjetsko zlato ionako imamo u kolekciji. Ono što rukometne zaljubljenike više kopka je napokon osvajanje tog europskog zlata pa, eto, može Cindra i to, neće nam smetati. A i da ga ne osvojiš, barem neka te gledamo ovako goropadnog kao što si bio protiv Maroka. I na ovom turniru i na svim ostalima. Takvog te trebamo, posebno u ovim sivim vremenima. Osim toga, koliko god bio iskusan, tek mu je 29 i očekujemo da će još dosta godina nositi našu reprezentaciju.
I nakon svih ovih redova koje smo pisali još pod dojmom susreta s Marokom, glave polovično u analizi istoga, a polovično u traženju recepta za Dansku, ono što zapravo želimo reći jest potpisati Špremove riječi i reći:
Cindra, oprosti.