Cjenik za Kutiju šibica: Evo koliko momčadi plaćaju najbolje igrače

Koncept ovog turnira okuplja najbolje što domaći nogomet može ponuditi blagdansko doba, najbolji igrači domaće futsal lige, najbolji hrvatski futsal internacionalci, najbolji igrači velikog nogometa u nižim ligama te ponajbolji prvoligaški velikonogometaši koji imaju dozvolu kluba za nastup neće propustiti priliku zaključiti kalendarsku godinu na slavnoj Kutiji šibica.

Tradicija kaže kako najviše uspjeha na ovom turniru imaju momčadi sastavljene od igrača futsala, u zadnjih nekoliko godina dominirale su momčadi sastavljene od ponajboljih prvoligaških igrača uz čast rijetkim iznimkama, a jednu takvu napravio je lani Quatro Leones osvojiviši ovaj legendarni turnir igračima uglavnom iz HNK Gorice. Ipak, činjenica kako malonogometni majstori imaju prednost, iako je i njima koncept s pet igrača u polju i golmanom, u odnosu na futsalskih 4+1 sasvim drugi sport, ali im je mnogo bliskiji zbog podloge i linija kretanja...

Stoga, velika većina klupskih vlasnika s ambicijama osvajanja naslova svoje momčadi sastavlja uglavnom od igrača iz 1. HMNL. Često su to momčadi koje i na ostalim turnirima izvan sezone igraju zajedno i na njima igraju za istog gazdu, a kroz godine su se na Kutiji profilirale momčadi koje se ne libe dobro platiti to zadovoljstvo da u svom rosteru imaju elitna imena.

Takve momčadi često nemaju potporu publike koja ih naziva „plaćenicima“ i navija za njihove suparnike, no to im ne znači puno jer se, pokazuje bliska povijest, nerijetko upisuju na trofej kao osvajači Kutije.

„Čovječe, pa koliko se isplati nekome plaćati toliko za igrače samo da bi mu igrali na turniru za momčad koja nosi ime tvrtke,“ zapitao se prošli vikend netko na tribinama dvorane u Trnskom gledajući turnir.

Taj netko očigledno je načuo koji se iznosi plaćaju za pojedine igrače, ali mu nije jasan smisao pa ćemo mu objasniti i jedno i drugo. Smisao je vrlo jednostavan – a cilj je reklamiranje vlastite tvrtke. Momčadi koje su duže u turniru i imaju bolje igrače u rosteru često će završiti u novinskim izvještajima pa se može reći kako gazde u principu plaćaju igračima, ali zapravo plaćaju reklamu za svoj obrt u novinama.

„A i puno je veći gušt imati momčad pa se reklamirati tako, nego platiti oglas u medijima,“ smije se naš insajder, jedan od vlasnika momčadi, kojemu nije stranu platiti igrače i koji je ekskluzivno za Germanijak otkrio koliko ga na razini cijele Kutije šibica košta njegova malonogometna momčad.

„Već godinama plaćamo igrače, ali imamo samo jedan naslov. To vam dovoljno govori kakva je konkurencija,“ započeo je.

„Te godine kad smo osvojili, imali smo na popisu 13 igrača i u prosjeku su nas izašli 150 eura po glavi po utakmici, sedam utakmica pa računajte...“

I jesmo, ispada kako su utakmicu plaćali 1.950 eura, odnosno za osvajanje Kutije šibica platili su ukupno 13.650 eura.

Sad da se vratimo na onog gospodina s početka priče koji se zapitao zašto potrošiti toliki novac... Za tih 13.650 eura dobio je mjesec dana reklame ugotovo svim domaćim medijima jer se turnir dosta opsežno prati u hrvatskoj javnosti te je mjesec dana bio gazda nogometnog kluba...

„Bolje je nego kupiti si brzi automobil,“ smije se gazda, koji kaže da mu je to neizmjeran užitak.

„Igrao sam i sam nogomet, u tome sam, pratim mali nogomet i doista uživam. Kupiti prvoligaški klub mi nije palo napamet jer je puno posla, a manji je povrat. Prva HMNL traje cijelu godinu, a Kutija samo mjesec dana i više se o njoj piše nego o prvoj ligi. Kutija je ipak Kutija...“

I ove godine će ponovo potrošiti na svoju momčad za Kutiju i nada se odlasku do kraja, a Germanijaku je detaljno otkrio cjenik za unajmljivanje igrača.

„Ove godine sam dogovorio sa svojim najboljim igračem da ću mu platiti 500 eura start turnira i tu imam uračunat nastup na prvoj utakmici, a kasnije ću mu plaćati još 200 eura svaku utakmicu, a ako dođemo do finala, igrat će samo za nagradni fond,“ priča.

Kaže kako svi igrači traže koliko misle da vrijede, ali uglavnom su to iznosi od 100 eura za nazovimo ih tako „drugi red domaćih futsal prvoligaša“ te 200 eura po utakmici za ove bolje. A pojedini internacionalci, slovenski i bh.reprezentativci u futsalu znaju tražiti i po 300 eura.

„Jedan me tražio 300 eura i putne troškove dolaska na utakmice, ali rekao sam mu da je toliko imao naš najbolji futsal reprezentativac svojedobno i nisam siugran da je itko ikad više platio nekog igrača pa samo se na kraju dogovorili za 150 eura po utakmici,“ priča naš sugovornik.

„Ne mogu potvrditi, ali mislim da nikad nitko nije platio igrača više od 250 eura po utakmici,“ zaključio je.

Eto, sad znate koliko košta ovo zadovoljstvo pa ako imate tvrtku i budžet za reklamiranje, razmislite o ovom modelu...

Piše: Andrija Vuković

(Foto: Pixsell)