Zovi Rijeku za remi: Varaždincima bod 'kao Učka', neefikasnost ostala najveći problem Đalovićeve momčadi

Iako je prije 40 godina i dva dana na Kvarneru, podno stijena Kantride, pao veliki Real Madrid, ove subote, na Rujevici, pred nešto manje od 4000 gledatelja, na nogama je ostao stajati Varaždin. Klimavim, ali 12 rundi, odnosno 90 minuta, nekako su gosti uspjeli izdržati. Sudačka odluka bila je takva da je proglašen remi, kartice su pokazale 1-1, a strijelci pogodaka bili su Galešić (14.) i Šego (31.). Rijeka je bila nešto bolja, ali još jednom do pobjede nisu uspjeli doći te im je ovo bio čak četvrti uzastopni remi u HNL-u. U redu, dobro je biti neporažen, ali Rijeku to ne bi trebalo zadovoljavati. S druge strane, Varaždin je s ovim remijem zadržao sjajno četvrto mjesto, na kojem se sasvim sigurno na nalaze slučajno, a to su, uostalom, ove subote i pokazali. Rijeka je u ovaj susret ušla prilično gladna, ali takvi su i ostali nakon utakmice. Varaždinci? Za njih je bod 'kao Učka' te se svojem prekrasnom domu mogu vratiti nasmijani od uha do uha.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Usprkos dva pogotka koje smo imali prilike vidjeti u prvih 45 minuta, prvi dio utakmice nikome neće ostati dugo u pamćenju. Kako igračima i navijačima, isto tako i trenerima. Griješili su i jedni i drugi, uigrane akcije moglo se nabrojati na prste jedne ruke, s tim da, kad bi se baš sve stavilo pod povećalo, Rijeka je na koncu bila ta koja je mogla biti zadovoljnija s tih 1-1 s koliko se otišlo na predah.

Kod domaćina je jedina stvar iz prvog dijela vrijedna spomena bio je sjajan pogodak Nike Galešića. Koji je, zbog načetosti Smolčića, protiv Varaždinaca igrao na poziciji desnog beka. I na toj, njemu neprirodnoj poziciji, odigrao je vrlo dobro. Što se tiče faze obrane, ne pamtimo nijednu situaciju u kojoj ga je Šego, najbolji igrač Varaždina, predriblao, dok je u fazi napada dosta često bivao čak ispred Marca Pašalića. Kako Galešić nije po vokaciji bek te je s napadačkim kretnjama na 'vi', on se, kad bi Rijeka napadala, uglavnom oslanjao na svoju intuiciju te je igrao 'kako misli da je najbolje'. Nekad bi tako protrčao iza leđa Pašalića, a nekad, baš ako u 14. minuti, okomito otišao u sredinu. Pogodak kojeg je zabio pokazatelj je njegove individualne kvalitete, jer tako opaliti sa slabijom nogom, kada ti je igrač gostiju dosta blizu u bloku, a opet, manirom najboljih strijelaca zabiti, ne može svatko. Kad se priča o reprezentaciji, čak i pretpozivima, nitko ga ne spominje. Jer, eto, normalno je da jedan igrač zabija iz slobodnih udaraca, da jedan igrač prođe 80 metara s loptom u nogama pa zabije gol za pobjedu, da jedan igrač – i to branič – zabija voleje lijevom nogom! Da, sve to je baš jako normalno...

Što se tiče tog pogotka, Rijeka ga je postigla tako da je Pašalić s desne strane uposlio Fruka, koji već neko vrijeme igra prilično slabašan nogomet, nakon čega je Rijekin Maestro napamet odlučio ubaciti loptu u 16-erc gostiju. Na njegovu sreću, lopta se od Varaždinaca odbila na nogu Galešića koji potom s kojih 12 metara lijepo zabija za vodstvo svoje momčadi.

Rijeka je do tog pogotka bila za nijansu bolja, ali isto tako je puno griješila. Petrovič je previše puta bio neodlučan u svojim proigravanjima, Fruk i Janković igrali su se igre skrivača, dok Rukavina, koji živi od dubinskih lopti iz središnjice, nije nikako mogao doći do izražaja. Dogan, koji je ove subote prvi put startao u Rijekinom dresu, bio je neprimjetan poput šunke u sendvičima koje smo svi nekada jeli u školskim kantinama, dok se Radeljić u nekoliko navrata istaknuo s nepotrebnim i za njega prilično nekarakterističnim pogreškama.

Varaždin je imao nešto veći posjed lopte, Latković se istaknuo s nekoliko vrlo dobrih prolazaka kroz sredinu, dok je Šego bio latentna opasnost po svakom kontaktu s loptom. Do pogotka za 1-1 gosti su došli u 31. minuti nakon što je Petrovič u svojem 16-ercu igrao rukom, Toni Dadić odlučno je pokazao na bijelu točku, a potom je Šego bio siguran izvođač.

Kako je Rijeka izgledala u prvom dijelu najbolje je opisao potez Radomira Đalovića na poluvremenu. Trostruku izmjenu napravio je trener Rijeke, u svlačionici je ostavio Radeljića, Petroviča i Dogana, dok su na teren istrčali Smolčić, Selahi (koji je dobio ovacije publike!) te Perica. Isto tako se u 'radnu opremu' presvukao i Amer Gojak, ali on je s ulaskom u igru ipak malo pričekao…

Taj potez rekao nam je dvije stvari, a one su da je Đalović bio jako razočaran izvedbom spomenutog trojca koji je napustio igru, ali i da ga protiv Varaždina nije zanimalo ništa drugo osim tri boda. Hrabro, nema što, ali svakako su to bili potezi na kojima bi Đaloviću trebalo aplaudirati. Jer, da se ne lažemo, takve poteze nije kadar povući baš svaki trener u HNL-u, naročito kad znamo da nitko od zamijenjenih nije imao problema s ozljedama..

U nastavku smo ipak prvu priliku vidjeli pred golom Rijeke. Sjajno je s distance u 52. minuti opalio Alić, ali Zlomislić je reagirao vrlo kvalitetno. Nekoliko minuta kasnije je fenomenalnu priliku na drugoj strani zapucao Janković. Pašalić je sjajno izveo slobodan udarac s desne strane, Janković je napao prvu vratnicu, ali onda je sa s manje od pet metara promašio cijeli gol. Pašalić se ove nedjelje uglavnom fokusirao na kreiranje za svoje suigrače, jer u 57. minuti je sjajnu priliku pripremio Perici, no njegov udarac uspio je blokirati Ba i tako spriječiti praktički siguran pogodak Rijeke.

Te promjene koje je Đalović napravio bile su dobre, jer Rijeka je u prvih 15 minuta drugog dijela pokazala više nego u cijelom prvom dijelu. Doduše, pogodak je u uvodnom minutama nastavka izostao, ali svakako se krvna slika momčadi promijenila.

Amer Gojak je u 61. minuti na terenu zamijenio Gabriela Rukavinu, što je u prijevodu značilo da je Janković otišao na krilo, dok je bivši/povremeni reprezentativac BiH postao taj od kojeg se očekivalo da svojim vrlo kvalitetnom igrom u oba smjera dodatno oplemeni igru Rijeke.

I u periodu u kojem je Đalović napravio četiri izmjene, Šafarić nije napravio nijednu. Istina je da je Varaždin malo pao u izvedbi, ali niski blok gostiju bio je nepremostiva engima za domaćina. Imao je Perica jednu vrlo dobru priliku i u 65. minuti kad mu je 'asistirao' Šego jednim neopreznim dodavanjem prema Zeleniki, ali udarac napadača Rijeke bio je pomalo ishitren, što je nekadašnji Vatreni lako ukrotio.

Nakon manjeg zatišja Rijeka je u 77. minuti propustila još jednu priliku da ispuni želje Armade koja je prethodno u dva navrata skandirala 'hoćemo pobjedu'. Pašalić je sjajno povukao kroz sredinu, osvojio je dosta prostora pa onda na lijevoj strani pronašao Jankovića čiji je ubačaj bio oštar, ali nedovoljno precizan, jer prošao je taman između Perice i Gojaka koji tako nisu došli u priliku da svladaju Zeleniku. Tri minute kasnije je i Smolčić bio u sjajnoj prilici da glavom, nakon lijepog ubačaja Marijana Čabraje s lijeve stane, zabije svoj prvi pogodak na Rujevici još od onog prošlogodišnjeg kad bio precizan protiv Lillea, ali i njegov je pokušaj otišao pored gola.

Do kraja utakmice u naš notes nismo više zapisali nijednu minutu, što znači da nekih većih prilika nije bilo. Rijeka je bila bolja, a Varaždin odgovorniji. Pragmatičniji. Na kraju, po bod svakome, s tim da na njega neće i jedni i drugi isto reagirati. Ali, kao da je to bitno…

Rijeka – Varaždin 1-1

Strijelci: 1-0 Galešić (14.), 1-1 Šego (31. – 11m)

Stadion: Rujevica, gledatelja: 3827

Glavni sudac: Toni Dadić (Zagreb), VAR: Igor Pajač (Sv. Ivan Zelina)

Žuti kartoni: Majstorović (Rijeka), Marina, Maglica (Varaždin)

Rijeka (4-1-4-1): Zlomislić - Galešić, Majstorović, Radeljić (46. Smolčić), Čabraja (80. Butić) - Petrovič (46. Selahi) - Pašalić, Fruk, Janković, Rukavina (62. Gojak) - Dogan (46. Perica)

Varaždin (4-2-3-1): Zelenika - Maglica, Nekić, Ba, Alić (89. Tepšić) – Latković (74. Škaričić), Marina - Mitrovski, Mamić, Šego - Poldrugač (70. Dabro)