
Zoran Zekić s Rogle: "Dres Sarajeva je težak, Osijek smo spremali za vrh, a Dinamu treba strpljenja"
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 16.07.25. | 13:00
Pod borovima Rogle, Zoran Zekić priprema Sarajevo za europske izazove, uz osmijeh što odaje iskustvo i neslomljivi optimizam. U labirintu transfera i novih lica, trener s trofejom iz prošle sezone želi napisati novu pobjedničku priču, svjestan da je dres Sarajeva privilegij, ali i teret koji nosi samo najhrabriji
Utorak prijepodne na Rogli. Miris borovine, dobro poznati hotel Planja koji budi emocije i nostalgiju i još poznatiji planinski zrak što ispire pluća. I Stefan Ristovski na recepciji... Do jučer senator Dinama, danas jak adut Sarajeva.
Plaća Rile tako ceh na recepciji i osvrće se preko ramena, a osmijeh od Zagreba do Sarajeva. Kaže, još nije bio u gradu na Miljacki, potpisao je ugovor pa stigao direktno na Roglu:
“Mali mi kreće u školu, treba stan pronaći...”.
Iz Ristovskog izbija onaj njegov optimizam. Pitamo ga za prve dojmove.
“Mlada ekipa, potencijal ogroman. Imao sam opcija, mogao sam još čekati ali čim je došlo Sarajevo, nešto mi je reklo: to ti je, brate, klub. Tu si kao doma”.
Dovršavamo priču, rukujemo se, dogovaramo jesensku kavu na Baščaršiji, i okrećem se – Zoran Zekić. Ekipa mu se sprema, strpali kopačke u torbe, slijedi ručak i povratak. A Zeka, ruku na srce, izgleda kao da je u Murteru bio, a ne na Rogli – osunčan a osmijeh širok.
“Šok će im bit’ kad za dva dana istrčimo u Butmiru. Ovdje je sjajno”, smije se Zekić.
Dva dana slobode igračima, a onda priprema za europsku misiju protiv rumunjske Universitatee.
“E, zato je dobro bit’ prvak u BiH. Jedan preskok i – već si u skupini. Ajd, teško, ali igra se. Optimist sam, osjećam to u momcima.”
A Rumunji? Nikako za podcijeniti.
“Brzi prema naprijed, gust sustav, dva beka su im više veznjaci nego bekovi, tri vezna, krila razvučena. Bome, rijetko viđen sistem. Bit će ti zanimljiv dvoboj.”
Sarajevo se još uvijek ekipira.
“Puno je promjena, kao i lani. Dok se objavi ovaj tekst, vjerojatno ćemo još nekoga prodati”.
Gruzijac?
“A teško ćemo ga zadržati. Ne možeš. Veliki je novac u igri”.
Sarajevo čini ozbiljne iskorake...
“Apsolutno. Ozbiljno prodajemo, podižemo razinu”.
Ozbiljno se i kupuje. Naprimjer, Ristovski je došao iz Dinama, Mlinarić je ponajbolji igrač lige u prošloj sezoni.
“Inzistirao sam na Ristovskom jer znam njegov karakter. Igrao sam puno puta protiv njega, većinu je on dobio. Nedostajala mi je njegova karakterna crta. Imam odlične karaktere u momčadi, ali fali im onaj sportski. Svi su prefini i predobri. Nove generacije...”, uzdahnuo je Zekić i prisjetio se svog razgovora s Jose Mourinhom kada je kao trener Partizanija vodio svoj klub protiv Rome prije dvije godine.

“Baš smo pričali o tome kako je prije bilo sve puno jednostavnije. Nabaciš neku šalu, nekad i podvikneš, a igrači su tada puno bolje akceptirali. Danas sve samo prođe pored njih. Samo Instagrami, 'Fejsbuci', tate, mame, agenti... Svi su oni bolji i pametniji od mene koji sam s njima svaki dan. A ja jedini nemam interes od vas. Osim da budete što bolji i da uspijete u životu”, pojašnjava Zoran Zekić.
Dakle, ako Ristovski donese malo ‘podlosti’, Banić bi trebao donijeti mir zadnjoj liniji.
“Na tome sam inzistirao. Imamo mladog i odličnog vratara, uz Banića će rasti. Dobro smo to zakrpali.”
Mlinarića zna iz Slaven Belupa.
“Bio je uz našeg Gruzijca najbolji u ligi. Ima sad novu ulogu, vidjet ćemo kako će kliknuti kada se kompletiramo.”
Zekić je lani preuzeo klupu Sarajeva i sezonu zaključio trofejem Kupa. Navijači bi rado vidjeli da se u ovoj sezoni ode korak naprijed...
“Nitko sretniji od mene da uzmemo titulu, ali puno se stvari treba poklopiti. Idemo gledati sebe, da mi budemo bolji i kvalitetniji nego smo bili lani. Da imamo bolji roster, a kikseve svedemo na minimum. Lani smo odlično ušli u sezonu, dobili Borac u Banja Luci, ali... Ima stvari koje nisu pod našom kontrolom. Ne volim o tome pričati, ali nije da nismo svjesni toga”, jasan je Zekić koji nastavlja:
“Sarajevo je velik klub, velike tradicije. Specifično je to za BiH, jer imaš šest, sedam klubova koji imaju nevjerojatnu navijačku jezgru. Sarajevo, Željo, Zrinjski, Borac, Velež, Čelik nije s nama u ligi, ali ima tradiciju, potom Sloboda... Ljudi ovdje vole nogomet. Baš ga vole. I to osjetim na svakom koraku. Zato bih volio da sve bude nekako transparentnije jer su to zaslužili. Pitali su me jesam li pogriješio što sam otišao u Sarajevo. Ne da nisam pogriješio, nego sam sretan tim odabirom. Igrao sam nekad ovdje, znam sam veličinu kluba, ali to su bila druga vremena. Pritisak je velik, očekivanja su najveća moguća, no to me samo dodatno motivira”, priznaje Zekić.
Sjeti se on i Osijeka, malo zastane, vidiš da ga još boli.
“To je završena priča. Navijam jer su moji, ali ništa više od toga”.
Ima mnogih koji smatraju da je Osijek uz malo mudrosti mogao iskoristiti dvije lošije sezone Dinama i potući se za naslov. Umjesto toga, oni su plesali na rubu ispadanja iz lige.
“Znaš što? Lako je biti general poslije bitke, ali nogomet – to je krvavi zanat. Mora biti red, pravila, postulati. Nogomet je kao i život. Cijelo vrijeme radiš i boriš se da sve bude pozitivno, a jednog dana sve ode dolje. Puno koraka da dođeš do vrha, a jedan mali krivi korak i sve pada...”
Zekić je prije nešto više od godinu dana spremao Osijek za velike stvari. Nije se pričalo na glas, ali radila se momčad za napad na sam vrh.
“Imali smo mladu i poletnu momčad. Dva, tri pojačanja na mjesta koja smo detektirali da su nam kritična. Mogli smo mi to, ali nažalost nisam ostao”.
Nažalost, došao je Jose Boto...
“A došao je. Nemam iskustva s njime jer nije bilo jednog iskrenog razgovora među nama. Sve se pokazalo kao laž. Iskreno, nisam shvatio svrhu i bit njegova dolaska u Osijek. Došao je s dosta omalovažavanja, sve mu je bilo amaterizam. Nisam vidio kod njega niti želje da se radi za interes kluba, već mi se činilo da je došao u Osijek popuniti prazan hod”, iskreno će Zekić i glasno o onome što većina još uvijek samo šapuće. Nije tajna da je Jose Boto ostavio popriličan nered na Pampasu.

“A vidi, kada netko dođe u tvoju kuću i ti mu daš da ti napravi taj isti nered, onda si ti kriv. Nije on slučajno dobio takve ovlasti a bavio se svime osim s nogometom. Od Instagrama pa nadalje. Ma neću više... Gotova priča”, uzrujao se Zeka na spomen Osijeka. Nije rekao, ali osjeti se da još nije sasvim prežalio tu priču. Ipak je to njegov klub.
HNL, kaže, redovito pravi...
“Volim HNL, cijenim ga! Moja liga, moje kolege. Netko će reći da nije kvalitetna, ali nisam pobornik te teze. Mislim da je u Hrvatskoj gledanija od svih ostalih liga, a to dovoljno govori samo za sebe. Bilo je zanimljivo na kraju, a Rijeka je uzela zasluženo. Imali su najviše vjere u sebe i svoj nogomet. Čestitam Đaloviću, Raić-Sudaru i Miškoviću na trofeju.”
Dinamo je u ovoj pauzi pokrenuo neke revolucionarne stvari u našem nogometu. Smjena generacija je prilično oštra.
“Prije svega, mislim da svakom klubu treba čovjek poput Bobana. Jedan je od najvećih igračkih imena Dinama, imao je poslije karijeru u nogometu. To što čini je hrabar potez. Pozdravljam izbor trenera koji sada ima mladu i motoričnu momčad. Nadam se da će brzo pohvatati konce. Jer kad si u Dinamu, kao što je meni u Sarajevu, lijepo je imati mladu i kvalitetnu momčad ali subota je mjerilo svega. Nikoga ne zanima jesi li preko tjedna kartao, kupao se ili trenirao jer se u subotu očekuju tri boda. Bit će zanimljivo pratiti to s Dinamom, ali kada su već krenuli ovim putem, trebat će i malo strpljenja dok se sve posloži”.
Onda, na kraju – Sarajevo. Što Zoran Zekić želi vidjeti dogodine u retrovizoru?
“Titulu. Osjetiš tu strast koja izbija iz tog kluba, od navijača, igrača, grada. Najmlađi smo u ligi, prosjek 24 godine. Zbog toga sam doveo Ristovskog, da imaju koga gledati. Težak je dres Sarajeva – prelijep, ali težak poput brijega za nositi. Najveći mi je zadatak pritisak pretvoriti u pozitivnu energiju. Jer znaš kako kažu moji ovdje – nije to samo ljubav, to je bolest.”