Zbog škole nije mogao igrati Ligu prvaka, s 15 je ponovo morao učiti nogomet, a sad je hit u Bundesligi

U dvije utakmice po povratku s pauze Bayer Leverkusen je pregazio najprije Werder 1:4 u gostima, a zatim jučer Borussiju Monchengladbach 1:3. Havertz je na oba susreta postigao po dva komada i sad je na deset u tekućoj sezoni.

Kai Havertz ne tako davno bio je najveća nada njemačkog nogometa, a za uspon od nade do zvijezde trebalo mu je jako malo, jer nije prošlo ni četiri godine otkad se prvi put predstavio navijačima Apotekara, a danas je momčadski vođa i najbolji igrač kluba koji se na velika vrata ove sezone vratio u vrh bundesligaške tablice, a jučer je eto, u okršaju za treće mjesto skinuo izravno preskočio glavnog konkurenta sredivši ga na njegovu terenu.

Njegova priča započela je u selu Mariadorf, nekoliko kilometara sjeverno od Aachena, gdje je odrastao i napravio prve nogometne korake. A nogomet je u njegovom slučaju obiteljski biznis...

„Zbog djeda sam zavolio nogomet,“ započeo je Havertz. „Pomogao mi je napraviti prve nogometne korake. Jasno, svoj prilog dali su brat i otac koji su često igrali sa mnom kad sam bio klinac. Cijela obitelj mi je luda za nogometom pa je valjda normalno što sam i ja odrastao zaražen istom strašću.“

Prvi klub bio mu je Alemannia Mariadorf, a počeo je trenirati kad je imao samo četiri. Njegov djed Richard bio je dugogodišnji klupski predsjednik i sam talentiran nogometaš, a ljudi koji ih obojicu poznaju kažu kako je dio talenta Havertz nasjedio upravo od djeda.

Kad je završio prvi dio svog nogometnog obrazovanja u rodnom selu, koje je proveo uglavnom igrajući s djecom i po dvije godine starijom od sebe, preselio je u najveći regionalni klub, Alemanniju Aachen, koja je te 2009. godine bila drugoligaš, a mali Kai je bio veliki navijač...

„Imali su sjajne igrače kad sam bio klinac, mnogi od njih su mi bili prvi nogometni uzori. Bili smo najbolji dok smo imali Erika Meijera u špici,“ objašnjava Havertz.

No, ljubav s klubom njegovog djetinjstva nije dugo trajala, naime otišao je nakon samo godinu dana. Ne zato što nije bio dovoljno dobar, nego upravo suprotno – bio je predobar!

Havertza su skauti pratili još dok je igrao u Mariadorfu, ali nakon partije za Aachen protiv njegovog sadašnjeg kluba Leverkusena, privukao je pažnju Apotekara.

„Igrao je za U-12 momčad Alemannije i bio je mlađi od svih na terenu,“ rekao je Slawomir Czarniecki, trener Leverkusenove momčadi u tom uzrastu. „Ne sjećam se točnog rezultata, mislim da smo dobili 8:3, ali Kai je zabio sva tri njihova gola. Tad sam ga prvi put ugledao.“

To je bilo dovoljno, jer ga je u ljeto 2010. Leverkusen konačno ugrabio i doveo u svoju nogometnu akademiju. Do tog trenutka ljevonogi plejmejker uspješno je preskočio sve zapreke u svom nogometnom razvoju, ali tad se dogodilo nešto na što nije mogao utjecati.

Vlastito tijelo odlučilo mu je otežati posao usred najdelikatnijeg razdoblja u njegovom razvoju.

„S 14 ili 15 bio sam među nižim igračima u momčadi, ali zatim sam dramatično izrastao u kratkom razdoblju. Morao sam se naviknuti da su mi noge duže, nagli rast je utjecao na moju koordinaciju i morao sam ponovo učiti igrati nogomet. To mi nije lako palo i u U-15 i U-16 selekcijama sam češće bio na klupi, nego što sam igrao,“ priznao je.

No, igrač s tolikim potencijalom nije bio spreman potratiti talent zbog takvog zastoja i čekajući da mu noge ojačaju, ojačao je mentalno, te se vratio u udarnu momčad selekcije do 17 godina s kojom je osvojio naslov 2016. godine. Te sezone zabio je 18 komada u 26 utakmica, uključujući uvodni gol u pobjedi 2:0 protiv Dortmunda u finalu.

Devet mjeseci kasnije zaigrao je protiv istog suparnika, ali u seniorskoj konkurenciji... To mu je bila jedan od 24 bundeslilgaška nastupa u debitantskoj sezoni, a u listopadu 2016. ulaskom u igru protiv Werdera postao je najmlađi klupski debitant u povijesti. Godinu je zaključio s četiri gola i šest asistencija te dobio poštovanje domaće nogometne javnosti, a europskoj se te sezone predstavio s tri nastupa u Ligi prvaka.

„Ja sam baš bio došao u klub kad su ga promovirali među seniore i iz prve ruke sam svjedočio njegovom napretku. Doista je impresivan,“ kaže njegov sugirač Kevin Volland.

I taman dok je Havertz radio svoje prve nogometne korake kao profesionalac, sustigle su ga ključne obaveze izvan terena. Naime, baš kad je upadao u prvu momčad, imao je ispite u srednjoj školi pa se susreo sa situacijom s kojom se ne susreće puno profesionalnih nogometaša, jer napreduju znatno sporije od njega.

„Imao sam ispite u školi na dan kad smo igrali u kupu. Imao sam ispit u srijedu ujutro, a u utorak uvečer igrao sam kup koji je otišao u produžetke i penale. Došao sam kući kasno sljedeći dan... Kako je prošao ispit? Ne želim pričati o tome,“ nasmijao se Havertz.

To nije bilo jedino, zbog škole nije mogao igrati ni okršaj drugog kruga Lige prvaka protiv Atletico Madrida, štoviše, morao je tražiti tri dana slobodno od šefa kako bi učio za ispite...

Za svoje obrazovanje će reći da mu je važno, ali mu je jasno kako je s nogometnom loptom bolji, nego s knjigom u ruci, a to njegove brojke i dokazuju. Naime, već u svojoj trećoj sezoni među seniorima zabio je 17 golova u Bundesligi, a imao je tad samo 19! Danas ima dva vrlo impresivna rekorda, najmlađi je igrač u povijesti lige koji je zabio 30 golova, a u prosincu prošle godine postao je najmlađi igrač u povijesti sa stotinu bundesligaških nastupa. Imao je tad samo 20 godina, šest mjeseci i četiri dana...

Bundesligaši će po svemu sudeći zaključiti tekuću sezonu na travnjacima, a Havertz će, nastavi li u ovom ritmu, sljedeću teško dočekati u istom klubu. Apotekarima će vrlo vjerojatno ove sezone odvući do Lige prvaka, ali sljedeće sezone igrat će ju u dresu nekog od najvećih europskih klubova...

(Foto: Reuters)