„Da mi je stari imao deblji novčanik, igrao bih u Unitedu“

Svatko od nas zna onog jednog „eh, da mi je stari imao deblji novčanik, igrao bih u Man. Unitedu“ tipa. I dok je većina takvih obično bila oslobođena tjelesne i zdravstvene kulture, našao bi se među njima onaj jedan s kojim bi se prešutno složili. One kvartovske legende koji su vrtjele protivnike na kovanici od centa, koje su loptu rolale mekše od Kranjčara i Prosinečkog i u koje su se okupljeni promatrači kleli da će postati nogometne legende.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Nemoguće je pronaći porijeklo fraze „nisu me gurali“, ali ne bi trebalo ići predaleko od naših krajeva. Kao što postoji određena vjerojatnost i da se nekolicina ovih iznad opisanih španera uistinu našla u situaciji da im je mjesto u momčadi uzeo sin lokalnog moćnika, podobnika ili tajkuna.

Većini njih je, međutim, ipak bilo lakše prihvatiti mentalitet žrtve pa svoj možebitni uspjeh svaliti na sudbu kletu. „Neće karta poštena čovjeka“.

Action Images / Tony O'Brien

S novcem se može puno toga učiniti. I dobroga i lošega. Samo je pitanje u čijim se rukama novac nalazi. Pa se tako može i sina dovući u najbolji klub, osigurati mu dodatni rad s osobnim i kondicijskim trenerom, obući ga u najmoderniju opremu i još, ako zatreba, gurnuti koju stoticu u džep trenera. U takvim, „laboratorijskim uvjetima“, taj klinac ima nešto veće šanse za uspjeh od svojih, novčano skromnijih vršnjaka, ali i dalje se mora poklopiti nekoliko stvari da se na koncu vine u visine. Pod pretpostavkom da je nadaren, važna komponenta je pitanje motivacije. Može li 'glava' pratiti talent? Novac vas može dovesti samo do određenog mjesta, nakon toga ste uglavnom prepušteni sami sebi...

Novac je nešto čega nije manjkalo u blagajni Manchester Uniteda svih ovih godina. Pa ipak, taj novac nije donio previše dobroga klubu naviknutom uglavnom na uspjehe.

Nakon što se razišao šampionski dim koji je za sobom ostavio sir Alex Ferguson, Crveni vragovi su postali obezglavljeni. Svakoj eri dođe kraj, tako je došlo i Unitedovoj, a dok je depresivno listala self-help literaturu, vrhuška kluba je očito imala veliku želju preskočiti dio o „ ponovnom putovanju na vrh“, pa se krenulo u proizvodnju instant uspjeha. Doduše, ne toliko vezanog uz punjenje trofejnih vitrina srebrninom, već punjenjem klupske blagajne i svojih džepova.

Pitate li navijače Uniteda koji je bio najveći problem u posljednjih desetak godina, ogromna većina će prstom uprijeti u obitelj Glazer, koja nije dovoljno marila za klupski uspjeh da bi ponovno sazidala zdravu, pobjedničku kulturu. Da se razumijemo, klupska blagajna je uvijek bila krcata, ali ako nema motivacije, „džaba vam novci moji sinovci“.

Temelji nogometne akademije, infrastruktura, stadion, ambicije – sve je postalo trulo u crvenom dijelu Manchestera. Biznismeni su donosili nogometne odluke i uvijek su bili tri koraka iza onoga gdje bi trebali biti.

Tako su i birali trenere te selektirali momčad. Unatoč ogromnim izdvajanjima za transfere, United je rijetko kada krenuo po potpis onih najboljih. Da se ne vraćamo sada na sami početak i seciranje mandata Davida Moyesa, Louisa van Gaala, Josea Mourinha i Olea Gunnara Solskjaera, dovoljno je razmotriti transfernu politiku za vrijeme Erika ten Haga. Tijekom tog perioda ulupano je 660 milijuna eura na pojačanja, spominjali su se u kontekstu Uniteda igrači kao što su Jude Bellingham, Harry Kane, Declan Rice i Erling Haaland, a završilo se na Donnyju van de Beeku, Antonyju i Rasmusu Højlundu.

REUTERS/Pedro Nunes

Bilo je tu i skupocjenih pogrešaka u rasuđivanju. Casemiro i Varane su dovedeni iz Reala na velike ugovore, unatoč činjenici da su njihove najbolje igračke godine daleko u retrovizoru.

Inače, United je prošle sezone bio na vrhu Premier lige po prosječnom vremenu koje igrač provede u klubu, a radi se o brojci od 1.539 dana. I Ten Hag je imao dvije i pol godine mandata da napravi nešto od ove momčadi, samo da bi na kraju iza sebe ostavio spaljenu zemlju.

I Liverpool i Manchester City su u posljednjim godinama osvajali trofeje i oba kluba su micala igrača puno brže i nemilosrdnije od Uniteda, koji je omogućio kreirati zonu komfora na trošnom Old Traffordu.

Povrh toga, United je klupskim zaposlenicima omogućavao mnoge beneficije, koja više priliče kakvoj diplomatskoj službi nego nogometnom klubu, a koje uključuju korištenje privatnih vozača, klupskih kreditnih kartica, a mnogima je plaćan i hotelski smještaj. Čak je i klupska ikona imala ozbiljan ugovor. Nakon njegovog odlaska s trenerske klupe 2013. godine, klub je zaposlio Fergieja na mjesto globalnog ambasadora i za to mu godišnje na račun uplaćivao decentnih 2,6 milijuna eura, čime je nakon trenerske karijerie zaradio impozantnih 28,6 milijuna eura od Uniteda. Iako se mnogi nisu složili s odlukom o terminiranju ugovora ikoni kluba koja je u vitrine pohranila 13 premierligaških titula i dvije Lige prvaka, bio je to posljednji u nizu poteza kojim je nova uprava poručila - „Dosta“.

Prekretnica u povijesti Uniteda odvila se ovog ljeta kada je kompanija INEOS sir Jima Ratcliffea preuzela štafetu i krenula u borbu s poroznim sustavom kluba. I to je najvažniji 'potpis' koji se dogodio Crvenim vragovima u zadnjih 11 godina.

Jer, paradoksalno, budući da je prije mjesec dana dobio otkaz, ali Unitedu je trebao netko poput Fergusona. Čovjek gladan uspjeha. Jednako gladan i pobjeda i rekorda. Poput onog kojeg je Ten Hag nemušto potjerao iz kluba, a koji je, uostalom, potekao iz Fergijevog 'inkubatora'. O Cristianu Ronaldu je, naravno, riječ. I on je pokušao pojasniti da se u klubu nije ništa promijenilo od njegovog odlaska 2009. godine. Probao im je reći, nisu ga slušali...

REUTERS/Carl Recine

Totalni zaokret se, dakle, dogodio dolaskom INEOS-a. Krenulo je provjetravanjem svlačionice, nastavilo se stezanjem remena i na koncu – 'sječom' trenera. Erik Ten Hag dobio je vremena napretek, dobio je slobodne ruke i praktički neograničen budžet da posloži momčad po uzoru na svoj šampionski Ajax, ali nizozemski strateg nije se snašao u toj ulozi. I Upravi je konačno prekipjelo pa mu je pokazan put prema izlaznim vratima. Za njim baš nitko neće suzu pustiti. Osim možda pokojeg igrača, koji će suze ionako obrisati debelim svežnjevima novčanica.

Odabir novog trenera pretvorio se u složen posao, nakon godina lutanja s trenerskom strukom, United si je izbio pravo na novu pogrešku. Odluka je pala na, kažu portugalski mediji - „pronicljivog i progresivnog“, portugalskog stručnjaka Rubena Amorima, inače čovjeka kojeg su na Etihadu nišanili kao budućeg nasljednika Pepa Guardiole. „Ako ne znaš, prepiši“, pomislili su na Old Traffordu...

Amorima su navijači Uniteda zavoljeli i prije nego im se uopće predstavio. Naime, Sporting je u Ligi prvaka razmontirao Man. City s 4-1 što je već razvilo euforiju kod napaćenih pristalica Crvenih vragova. Povrh toga, Amorim ostavlja Sporting na čelnom mjestu portugalskog prvenstva s 11 pobjeda iz isto toliko utakmica i s deset bodova, ili samo dva manje, od vodećeg Liverpoola u Ligi prvaka. Impresivno, zar ne?

Amorim je kao igrač bio klasični 'šljaker' na mjestu beka ili defenzivnog veznjaka, razmišljao je prvo kako razgraditi protivničku igru, a tek onda kako kreirati nešto za suigrače. Nešto baš po guštu Josea Mourinha, na čije se treninge dolazio trenerski usavršavati dok je ovaj bio na klupi – Man. Uniteda.

REUTERS/Miguel Vidal

Trenerski staž Amorim je počeo graditi rano, budući da je igračku karijeru zbog ozljede okončao već u 32. godini. Prvu gažu imao je u Casa Piji, nastavio je u drugoj momčadi Benfice, da bi zatim prešao u B momčad Brage jer je ocijenio kako će tamo imati više prostora za trenersko izražavanje. Malo je reći da je pogodio – ubrzo nakon toga preuzeo je prvu momčad, da bi zatim Sporting platio Bragi čak deset milijuna eura za njegove usluge. Inače, u tom trenutku je imao 35 godina.

Amorim je Sportingu donio prvi naslov prvaka nakon 19 godina, prošle sezone odmah i drugi, a dovoljno je pogledati utakmicu protiv Cityja da se dobije ideja o tome kakav nogomet igra Sporting: pragmatičan, jednostavan i borben, bez ustupanja. Njeguje 5-2-3 obrambenu formaciju i 3-4-3 kada mu momčad ima loptu u nogama. Igra s brzim krilima i tehnički potkovanim igračima.

Po uzoru na svog nogometnog mentora, Mourinha, Amorim je, kažu njegovi igrači, „konkretan i jasno prenosi ideje“.

United je dugo godina bio tamo gdje je trebao biti i mogao je samo sebe za to kriviti. Amorim je konačni odgovor na sve to, i na krive korake i na razočaranja. Amorim je produkt onoga što vam sav novac ovoga svijeta ne može kupiti, Amorim je motivacija i glad za uspjehom.