Sandro Žufić za Germanijak: “Livaković? Lopta ide gdje on želi da ide”

Nekoliko je bilo junaka u tom odlasku Hrvatske na četvrtfinale Lige nacija. Od Luke koji prkoseći godinama polako postaje biološki fenomen, mladih snaga koje su znali povući kada je trebalo pa sve do Dominika Livakovića. U Ligu nacija “portir” Vatrenih stigao je nakon dobro odrađenog Eura. Iako je Hrvatska primila šest golova i završila natjecanje u skupini, Livi je uz Kramarića i Budimira bio ostavio najbolji dojam. A dobru formu nastavio je u Fenerbahçeu gdje smo locirali “glavnog krivca”.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Sandro Žufić je iz Rovinja. S Livijem se upoznao u Maksimiru gdje je ovaj trener vratara stigao s Igorom Jovićevićem kao glavnim trenerom. Bio je s Bjelicom u Trabzonsporu da bi ga Livaković povukao u Fenerbahçe gdje je trener vratara u stožeru Jose Mourinha.

“Imali smo par dana odmora dok je bila pauza zbog Lige nacija, sada smo opet u pogonu”, javio se Žufa iz grada na dva kontinenta i nastavio:

“Livi je bio odličan. Vidio sam ga vrlo dobrog, fokusiranog i motiviranog. Zapravo, u reprezentaciju je prenio sve ono što ga krasi u Feneru. Silno je motiviran svaki put kada ide igrati za reprezentaciju a tamo ima dobar feedback od Sube i Mrme. Njegove igre u Ligi nacija samo su dokaz tome”, priča nam Žufić.

VIDEO Fener u 102. minuti srušio Trabzon, Livaković sjajnom reakcijom spasio mrežu od autogola

Livaković vodi po broju obrana u Europskoj ligi

OCJENE - Hrvatska: Jakić vratio Daliću povjerenje s kamatama! Livaković čuvao, Gvardiol junak, a Moro konačno dobio priliku!

S Livakovićem ga veže dugogodišnje prijateljstvo, ali i jedan profesionalan odnosu u kojem postoji jasna granica.

“Kada si s nekim svaki dan po nekoliko sati vi morate kliknuti na neki način. Imamo prijateljstvo i vrlo visok stupanj povjerenja. I to je neka osnova na koju se sve ostalo samo nadograđuje. Kada radimo onda je fokus samo na tome, kada smo van treninga i utakmica - opet smo u nogometu jer gledamo zajedno Dinamo i komentiramo sve ostalo”, objašnjava naš sugovornik koji potvrđuje da je Livaković trenutačno jedan od najpopularnijih sportaša Istanbula. Čovjek koji nema šanse da u miru popije kavu...

“Ma sada pričati o tome bilo bi nezahvalno jer što god da kažem, ljudi će misliti da pretjerujem ali to je zaista tako. Čudo kako ga vole. Lani su ga počeli percipirati, ali sada je to otišlo na entu potenciju. Nema šanse da odemo na piće do grada a da nema kapu i kapuljaču jer je nemoguće sjesti negdje pa popričati u miru. Neki dan smo bili u gradu, ja sam vozio i parkiram se ispred neke zgrade za koju nisam vidio da je zapravo vojni objekt i da je zabrana za vozila. I shvatimo mi to tek kada su počeli dizati automobile. Dotrčimo do auta i prvo naletimo na prijeke poglede policajaca. No, kada su skužili Livija pa to je nastao kaos. Pola sata smo se fotkali s njima, nisu nas pustili”, smije se Žufić koji je silnu popularnost detektirao zbog nekoliko razloga. Osim tradicionalne zaluđenosti Turaka s nogometom, navijači se identificiraju s našim vratarom jer je sasvim prirodan.

“Nije neki egocentrik koji je imun na sve oko sebe. Normalan je dečko koji živi i djeluje u okvirima pozitive. Ništa mu nije teško, svakome poklanja pažnju i to su navijači osjetili. Naravno, na to je stigla odlična forma u kojoj brani već duže vrijeme. Doživljavaju ga kao svojeg”, tumači Žufić koji je usporedio Livakovića iz zajedničkih maksimirskih dana...

“Puno je zreliji. Em je stariji, em ga je okolina učinila takvim. Ovo je ipak razina više. Nije isto igrati protiv Kayserija pred 35 tisuća ljudi ili na Šubićevcu. Pritisak je neviđen pa su i treninzi i priprema prilagođeni tome. Jednostavno je sve drugačije”.

Žufić nam otkriva kako su kod Mourinha treninzi koncipirani na način da vratari puno sudjeluju u igri...

“Puno radimo na igri nogom, određene korekcije. Livaković sudjeluje u treningu, donosi odluke pod pritiskom, u posjedu je... I dobro se snalazi u tome a njegove igre samo su potvrda toga. Evo, gledam ga protiv Portugala koji je izvukao svojim obranama. Bio je ključan faktor u tom osvajanju boda. Jednostavno, lopta ide tamo gdje on želi, a to su odlike najvećih svjetskih vratara”, komplimentira trener vratra koji nam priznaje da mu smeta malo to stalno traženje dlake u jajetu kada je Livaković u pitanju.

“Naravno da me smeta jer imam osjećaj da mu se gleda baš svaka sitnica. Stalno je pod nekim skenerom. Možda je sam kriv jer je podigao tu letvicu očekivanja jako visoko svojom vrhunskom formom u kojoj se nalazi nekoliko sezona. On je jednostavno naučio ljude na velike stvari i postao talac toga jer mu se gleda svaka lopta”.

Žufić se sjetio i epizode iz Dinama kada su mu neko vrijeme zamjerali te ispucane lopte. Malo tko je u tom trenutku znao kako Livaković vuče ozljedu koja ga je sputavala a ritam utakmica Dinama bio je takav da jednostavno nije imao priliku stati na loptu i zaliječiti se.


“Ozlijedio se u Osijeku. Vukao je to sa sobom, trpio bolove sve dok ga kondicijski trener Štefanić i ja nismo uzeli pod svoje. Dobio je vježbe, radio na sebi i to ga je držalo unutra. To je znalo jako malo ljudi. Svega nas nekoliko unutar sustava Dinama. I zato mi je bilo žao kada su ga “čerečili” znalci oko nas a koji nisu imali uvid u situaciju. Trebalo je to izdržati, ali i tu je pokazao da je jak u glavi”.

Žufić i Livaković kratko su vrijeme bili razdvojeni. Trener je otišao s Bjelicom u Trabzonspor, Livi iz Dinama u Istanbul.

“Taj odlazak s Bjelicom mi je je puno pomogao jer sam tamo osjetio tursku ligu i što znači pritisak. Kada sam stigao u Fener već sam imao određeno predznanje i bilo je lakše adaptirati se”.

Fenerbahçe je u subotu gost kod Kayserispora. Bit će to utakmica u kojoj će Žufa biti na tribinama.

“Dobio sam crveni karton protiv Trabzona. Reagirao sam na nepravdu pa me poslalo na tribine”, objašnjava trener vratara koji je vrlo brzo zadobio povjerenje Jose Mourinha.

“Imamo odličan odnos. Dao mi je zaista veliku dozu autonomije u radu. Zajedno dogovaramo treninge, analiziramo detalje i sudjelujemo u radnom procesu. U stožeru se priča talijanski, a radna etika je na visini. Pazi, mi ne pričamo o samom treningu. Tu je pravilo da dođeš u 8 ujutro i ostaneš do četiri. Dakle, svih osam sati si fokusiran samo na nogomet i pripremu sljedeće utakmice. A Mourinho prvi dođe na trening i zadnji ode s njega. Isijava nekom karizmom i energijom i logično je da ga onda si slijede”, završio je Sandro Žufić.