T. NičotaBit će to filmski derbi: Učitelj i učenik ili kako je tužna priča dobila spektakularan scenarij!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 25.08.25. | 08:45
Dvoboj Nikole Šafarića i Marija Kovačevića, dvojca čija se karijera na nevjerojatno način isprepletala i trenera koji uživaju u sjajnim trenucima svoga posla
Puno je, baš puno tih nevjerojatnih, neobičnih nogometno-životnih priča, ispričao HNL u ovih 30 i 'kusur' godina. No, jedna od onih filmskih, nesvakidašnjih, čak pomalo i hollywoodskih, svakako je i priča Marija Kovačevića. Od njegovog dolaska iz ratnog Sarajeva u Varaždin, nogometna karijera, zatim trenerski koraci započeti u nižim ligama pa do trenutka kad je sjeo na klupu Varaždina, kao čovjek o kome je, dalje od varaždinskog Korza, malotko znao nešto više. i sve ono što je slijedilo nakon toga... A kad u taj scenarij ubacite i drugog lika, vrlo važnu ulogu, Nikolu Šafarića, onda bi taj film mogao postati pravi HNL blockbuster.
Mario Kovačević uveo je prije tri godine Varaždin ponovno u HNL, a pravu pažnju čitave javnosti skrenuo je na sebe - gdje i kad? Mjesto radnje Rujevica, datum 27.kolovoza. Varaždinci su pobijedili Rijeku (1-2), službeno, prvi trener bio je Šafarić, a Kovačević njegov pomoćnik.
"Znate, pobijedio sam jednom na Rujevici, samo je bilo pitanje licence pa sam bio pomoćnik Šafariću", kazao je nedavno Kovačević, kad je uoči Dinamova odlaska na derbi u Rijeku dobio pitanje očekuje li da će prvi put u karijeri pobijediti u Rijeci. U nedjelju 24.kolovoza 2025., gotovo točno tri godine poslije tog pothvata, kojim je Mario Kovačević odskočio na HNL trenerskoj rang-listi, isto je ponovio Nikola Šafarić, Opet 1-2, opet Varaždin kao jedan od hitova lige. Neka se zna, u prva četiri kola, aktulani prvak s Rujevice dvaput je 'bacio koplje u grmlje', potpisao kapitulaciju. Oba puta na svojem stadionu, jednom protiv Dinama i Marija Kovačevića, drugi put protiv Šafarićeva Varaždina. U subotu 30.kolovoza (21 sat) sučelit će se njih dvojica u Varaždinu.
Učitelj i učenik, iako su, formalno, zbog licence, mijenjali te uloge. Koji mjesec kasnije opet je Kovačević preuzeo mjesto glavnog trenera, a Šafarić, koji je bio i sportski direktor, postao je pomoćni trener. Surađivali su, živjeli za svoj Varaždin, jer, Kovačević je stalno isticao da je to njegov klub, njegov grad. Premda je u njega doselio u teškom životnom trenutku.
"Imamo slobodan dan, otići ću do svog Varaždina na Špancirfest. Tamo živim, veselim se doći, bit će dobra atmosfera, imamo tamo navijača…", kazao je Kovačević nakon subotnje pobjede nad Istrom (3-0) u Maksimiru, najavivši da neće uživo gledati utakmicu Rijeke i Varaždina, ali da će je kasnije dobro analizirati. A tu njegovu lijepu, nogometnu varaždinsku priču prekinula je ona crna vijest. Teška bolest, koja je 'smrknula' trenersku karijeru baš u zamahu. Napustio je tada klupu Varaždina, bilo je logično da je ponovno preuzima - Nikola Šafarić. Ujedinio je Kova cijelu nogometnu Hrvatsku, njegova dobrota, njegov karakter i trenerski gen, jednostavno su zračili tim nogometnim eterom, bilo je to prije nešto manje od dvije godine. Da je tada netko rekao da će u kolovozu 2025. u Varaždin doći kao trener Dinama...
I, kad su dobre vijesti počele pobjeđivati one loše, kad se zdravlje vratilo, a Kovačević zasjao novim optimizmom, a trenerski ga crv opet počeo 'kopkati', svi su očekivali da će nastaviti tamo gdje je stao; na klupi Varaždina! Međutim, scenarij je bio drugačiji, otišli su Kovačević, Varaždin, Šafarić, drugim putevima. Možda ni on sam nije mislio da je pa,metno odmah 'uroniti' u istu količinu stresa, možda ga ni klub nije želio izložiti takvom izazovu i riskirati mu zdravlje, možda, tkozna što... Nije uostalom niti važno, preosjetljive su to stvari da bi se o njima odveć raspravaljalo. Stvari izvan nogometa, stvari vežnije od tri boda ili pogrešne sudačke odluke. No, kao da je negdje bilo 'nacrtano', režirano, da ta priča treba imati happy end, da će, nogometno i trenerski, na kraju svima svanuti. Kovačeviću (prvo i najvažnije, zdravstveno) i Šafariću prije svih!
Kova je, znamo, preuzeo Slaven Belupo i sa zadnjeg mjesta, već otpisanog iz HNL društva, doveo ga do borbe za Europu i finala Kupa. Nije uspio, ali nitko i nije očekivao da će doći u tu situaciju, međutim, stigao je do Dinama. Što je, ne tako davno, također malotko očekivao. Recimo, prije godinu dana, Kovačević je još uvijek bio bez posla, čekao je na koji će ga kolosijek baciti sudbina. Bolest je prekinula tu njegovu varaždinsku epizodu, ali, baš je ono što je napravio u Slaven Belupu bacilo još veći snop svjetla na njegov trenersku karijeru. Jer, dok je u Varaždinu bio kući i radio nekoliko sezona, posao koji je u Slavenu odradio u nekoliko mjeseci, podigao momčad s dna do europskih snova. Tu je, definitivno, skrenuo dodatnu pažnju na sebe i potvrdio trenersko znanje, zaradio još veći respekt HNL-a. Europu mu je, pak, u zadnjem kolu uzeo - Nikola Šafarić. I njegov Varaždin. Pitanje je bi li ikad bio Kovačević danas bio u svojoj ulozi, bi li se Šafarić gradio trenerski, ili bi se više posvetio poslu sportskog direktora, da nije bilo te teške Kovačevićeve epizode, tih crnih vijesti i trenutka kad je morao napustiti klupu. I prepustiti je upravo Šafariću. Baš nevjerojatno, životno brutalno, nogometno fascinantno. Što vam više treba za film?
Možda još samo statistički podatak da su se prošle sezone triput susreli u HNL-u. Jedan remi (1-1) i po jedna gostujuća pobjeda (1-0). Kovačević je pobijedio u Varaždinu, Šafarić u Koprivnici. U subotu jedan protiv drugoga, kao dvojac koji je ove sezone srušio prvaka u njegovu dvorištu. Upravo tri godine nakon te velike, zajedničke pobjede na Rujevici! Kad su upali u fokus, kad su postali priča, ali malotko je mogao znati da će postati pravi hit! A njihovi međusobni dvoboji ukusna nogometa torta...
