Vratit će se Rode

Piše: Ižak Ante Sučić

Nogometaši Eintrachta osvojili su Europsku ligu. Fenomenalnu europsku sezonu njemački je klub okrunio trofejom, prvim europskim još od sezone 79./80. kad su osvojili Kup UEFA pobijedivši u finalu Borussiju M'Gladbach. Preciznije, ukupan rezultat iz dvije utakmice bio je 3:3, ali zbog pravila gola u gostima Eintracht je na kraju 'kantu' odnio u Frankfurt, s tim da se nikako ne može reći da to nisu zaslužili budući da su u nokaut fazi te godine slavili protiv Feyenoorda, Brna, Bayerna i u konačnici M'Gladbacha.

Njihov najbolji igrač te sezone bio je Bum Kun Cha, brzonogi napadač iz Južne Koreje koji je izabran za najboljeg azijskog igrača 20. stoljeća. On je tada bio važan kotačić Frankfurta, s tim da je u klubu i danas. Doduše, ne radi kao trener ili sportski direktor, ima ulogu glavnog operativca i razvijača međunarodnih odnosa sa stranim klubovima. Uzme li se u obzir da je u Eintrachtovoj svlačionici trenutno prisutno 18 različitih nacionalnosti, nije baš da besposleno sjedi u svom uredu te da mu dani prolaze jedan za drugim…

Najbolji igrač Frankfurta ove sezone je Filip Kostić, s tim da kako izgleda momčad novog prvaka Europske lige najbolje oslikava podatak da u pet najboljih strijelaca i pet najboljih asistenta nema nijednog Nijemca. No, nogomet nije binaran, nisu sve samo jedinice i nule. Jer igrač koji daje jednu dodatnu energiju ovoj momčadi i bez koga sve ne bi bilo isto je kapetan Sebastian Rode, čovjek koji je istovremeno srce, pluća i duša ovog kluba.

Kristijan Jakić EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Frankfurt je od devet ujutro zatvoren, tko preživi, pričat će!"

Dinamovac iz Runovića na krovu Europe

Rode je prvi put stigao u klub 2010. godine s nepunih 20 godina. Na bankovni račun Offenbacha uplaćeno je 250 tisuća eura, što je uistinu prava sitnica za igrača kojeg su dobili. Postao je U21 reprezentativac, standardan prvotimac, igrač od kojeg se očekuju velike stvari… Njegove dobre partije primijetili su i drugi klubovi, a jedan od njih bio je Bayern. Pozvali su ga u svoje redove kad mu je istekao ugovor, u ljeto 2014. godine, ali zbog silne konkurencije nakon dvije sezone otišao je iz kluba. Doduše, nije baš da nije igrao, u dvije godine upisao je 52 nastupa, četiri pogotka i sedam asistencija, što nije baš tako malo. Naročito kad igrate za Bayern…

No, u svojoj drugoj sezoni u bavarskom klubu skupio je tek 400 minuta u Bundesligi (15 nastupa) što njega nije moglo zadovoljiti i nakon čega se odlučio na potez kakav uvijek podigne buru u njemačkim, ali i stranim medijima. Rode je tako napustio Bayern i karijeru nastavio u BVB-u, s tim da se ni tamo nije usrećio pa je ubrzo, nakon što je shvatio da u Eintrachtu od njega nisu digli ruke, brže bolje učinio sve u svojoj moći da se opet tamo vrati.

„Slavit ćemo nekoliko dana“

Dok nas bijela točka ne rastavi: Borre oženio svoj Eintracht za trofej Europske lige nakon mukotrpnih jedanaesteraca (VIDEO)

Sezonu 18./19. u Eintrachtu je bio na posudbi, da bi ga onda na koncu otkupili za četiri milijuna eura. Bio je popriličan udarac za BVB, ipak su za njega tri godine ranije izdvojili 12 milijuna eura, ali budući da je njegov boravak na Signal Iduna Park bio prožet brojnim nedaćama i nesretnim događajima, povratak u Eintracht bio je logičan slijed događaja.

Odmah po povratku nametnuo se stavom i autoritetom. Nije Rode igrač koji nosi 10+ golova i asistencija po sezoni, ali svlačionica nije ista s njim ili bez njega.

„Vratit će se Rode“, kao da su mislili u klubu onog dana kad je otišao u Bayern. Znali su da klub ne može bez njega, kao ni on bez kluba. Bavarce je, ako ste Nijemac, praktički nemoguće odbiti, ali misao da nije odigrao svoju posljednju utakmicu za Eintracht kao da je umirivala čelnike kluba koji su se tada morali pomiriti da ga jedno određeno vrijeme neće biti.

Kad se vratio, stvari su krenule nabolje. Jednostavno, pored njega svi drugi igrači imaju jednu dodatnu dozu sigurnosti, znaju da uvijek imaju nekoga tko im 'čuva leđa'. Dojam je kao da u svlačionici svi znaju da kad imaš takvog ratnika na terenu sve se može okrenuti u korist tvoje momčadi. I pokazalo se da su bili u pravu.

Ove sezone u prvenstvu nisu bili na očekivanoj razini, ali su zato u Europi napravili senzacionalan uspjeh. Uz svo dužno poštovanje koje Eintracht zaslužuje, vjerojatno su samo njihovi navijači početkom ove godine vjerovali da mogu otići do samog kraja. Padali su redom Betis, Barcelona i West Ham, da bi onda u finalu pao i Rangers. Sve do tog okršaja u Sevilli, Frankfurt je uvijek bio svojevrsni 'underdog', ali su na kraju oni bili ti koji su s uzdignutom rukom napuštali teren, Ove sezone u Europi nisu upisali nijedan poraz. U grupi po tri pobjede i tri remija, a onda u nokaut fazi još pet pobjeda i dva remija. Senzacionalno!

Rode je ove sezone u Europi odigrao 10 od maksimalnih 13 utakmica. Prvo je propustio dvije utakmice grupne faze zbog (starih) problema s koljenom, dok je u nokaut fazi s klupe odgledao samo gostujuće slavlje njegove momčadi protiv Betisa. Ostalo, igrao je sve. U početku malo, s vremenom sve više i više.

Ratnik je to, jedan od onih koji će stisnuti zube i koji neće pasti u svakom kontaktu. On će svojim suigračima biti dodatna motivacija i inspiracija. Gdje će on glavom, drugi neće nogom. Uostalom, to se vidjelo i u petoj minuti utakmice…

Lundstram je išao kopačkom, metalnim čepovima, kramponima. Rode? On je stavio glavu. Krv je potekla, kapetan Eintrachta ostao je ležati na terenu, a Glasner se u muci okrenuo prama svojoj klupi da vidi tko je spreman 'uskočiti'. Navijačima sigurno nije bilo svejedno, dres kapetana odjednom je bio crven kao da je riječ o domaćoj garnituri. Pogled mu je isprva djelovao malo izgubljeno, ali ubrzo se pribrao i nakon pet-šest minuta stanke nastavio s igrom.

Vratio se Rode!

Odahnuli su svi, od trenera, preko suigrača pa sve do navijača. Vratio se Rode i pobijedio!

Na terenu je odradio 90 minuta, nakon čega je bilo jasno da više ne može. Umjesto njega je u igru ušao hrvatski reprezentativac Kristijan Jakić koji je u produžetku bio iznimno dobar pa se tako odsustvo prvog ratnika Eintrachta nije osjetilo. Na kraju, presudili su jedanaesterci, a nakon gola Rafaela Borrea, stadion je eruptirao. Nijemaca je bilo više u Sevilli, stoga je i huk bio glasniji. No, to ne čudi, ako su uspjeli Nou Camp učiniti svojim dvorištem, što ne bi isto učinili i od Sánchez Pizjuána.

Rode je poslije utakmice objavio fotografiju gdje se najbolje vidi kako mu je teško glava stradala. Rez posred čela teško će biti trajno ukloniti, ali njega to nije briga, jer svaki put kad ga bude vidio, znat će gdje ga je zaradio. I što je tog istog dana osvojio.

Kapetan će danas predvoditi slavlje s navijačima. Kako je u ekskluzivnom razgovoru za Germanijak rekao Kristijan Jakić, grad je od devet ujutro u blokadi, svi čekaju dolazak svojih heroja pa da krene prava fešta. Poteći će pivo ulicama Frankfurta, pjesma će se daleko ćuti. Bit će to jedan od dana koje navijači nikada neće zaboraviti, baš kao što igrači neće tu famoznu noć u Sevilli.