Dok nas bijela točka ne rastavi: Borre oženio svoj Eintracht za trofej Europske lige nakon mukotrpnih jedanaesteraca (VIDEO)

Fantastična atmosfera, more navijača s jedne i druge strane te miris prekrasne Andaluzije.

Uvjeti, mimo vrućine u Sevilli, danas su bili perfektni. Veliko finale Europske lige između europskih instituacija dugog vijeka donijelo nam je sraz škotskog Rangersa i njemačkog Eintrachta iz Frankfurta. Mnogi su očekivali i priželjkivali drugačije finale, ali Barcelona i West Ham nisu bili dovoljno motivirani izbaciti današnje finaliste.

Orilo se i s tribina. Navijanje, koreografija i nadglasavanje navijača (Škoti su bili u velikoj prednosti), obilježilo je prgoram prvog od tri velika europska finala koja nas čekaju do kraja mjeseca.

U takvoj, povijesnoj prilici za obje momčadi, jer ni jedni ni drugi ne pamte kada su bili europski prvaci, pratili smo i sraz dvojice Hrvata. Još je prije finala bilo jasno kako će trofej podići Kristijan Jakić ako pobjeda ode Nijemcima, odnosno Borna Barišić ako to pođe za rukom Rangersima. Borna je i danas bio standardni prvotimac kod Škota, dok je Jakić započeo susret sa klupe.

U susretu u kojem smo očekivali više, Rangersi i Eintracht su odigrali koliko se igrati dalo. Visoke temperature, još viši ulog i općenita nervoza u zraku donijeli su nam dva gola nakon devedeset minuta, potom jedno umorno hodanje u produžecima i konačno, lutriju jedanaesteraca. Konačni rezultat nakon 120 minuta nogometa - 1:1

Krenulo je poprilično oprezno s obje strane. Rangersi su, u duhu polufinalnog trijumfa protiv Leipziga, žestoko otvorili susret, preuzeli posjed i inicijativu te jurnuli po gol. Veliku je borbu vodio Tavernier po desnoj strani koju je čuvao Kostić, a puno je loptu tražio i nosio John Lundstram, nekoć zvijezda Fantasy Premier lige iz dana kada je nosio dres Sheffield Uniteda. Borna Bsrišić je uglavnom bio zadužen za defenzivne zadaće, stajao je nisko i štitio prostor na postavljene Eintrachtove napade.

Bilo je tu i prekida. Rode je rano u susretu dobio neugodan udarac u glavu od strane Lundstrama, ležao je dugo na travi no brzo se i pridigao pa je tako Jakiću propao rani ulazak u teren. Rode je s povezom oko glave nastavio utakmicu.

Bez obzira na Rangersov blagi juriš, prva prilika na utakmici je pripala Eintrachtu. Kamada je zakuhao akciju i na sebe navukao dva čuvara, poslao loptu sjajnom Sowu no njegov udarac je jednostavno preslab. Kako se pokazalo, Leipzig je danas uglavnom igrao na brze i eksplozivne kontre, što je i pomalo bizarno jer bi smo takav pristup očekivali od Rangersa koji ipak imaju za dlaku slabiji roster i nešto slabije kreativce u svojim redovima.

Nakon otprilike pola sata igre gdje se uzbuđenje, doduše mlako uzbuđenje, uglavnom izmijenivalo u pravilnim intervalima, uslijedila je i prva pauza za odmor, jer su večeras temperature u Sevilli bile jako visoke, preko 30 celzijevih stupnjeva debelo nakon početka utakmice u 21 sat.

Kasnije su još pokušavali Aribo za Rangerse, ali i Knauff za Eintracht, no i on je upoznao čari fenomenalnog vratara McGregora. Isto tako, prvo poluvrijeme su obilježili i prekidi, Rangersi su s obje strane pokušavali visokim loptama gurati akciju u peterac gdje su u gužvi spremni čekali plavi dresovi. I upravo je tu ležao odgovor na opasku kako Rangersi nisu uspjeli doći do prave šanse u 45 minuta čiste igre.

Dok je Eintracht bio strpljiv, ali isto tako i opasan kada bi se našao u šansi, Rangersi svoj posjed nisu uspjeli aktualizirati u nešto opipljivo, a kamoli u prednost koju su priželjkivali ostvariti pritiskom od prve minute. Odradila je svoje i vrućina, osjetio se određeni pad tempa pred kraj prvog dijela. Bilo kako bilo, prvi dio susreta nam je dao dojam da su Rangersi bliže pogotku jer su imali kudikamo opasniji centaršut iz prekida, općenito su izgledali kako bi mogli nekako ugurati loptu u mrežu.

Bili smo u pravu. Početak drugog dijela, koji je donio presliku onoga što smo vidjeli u prvim minutama utakmice, donio je i dobru priliku Lundstroma (Lundstram nastupa za Rangerse), a tu je i pokušaj iznuđivanja jedanaesterca nakon kontakta Borrea sa Goldsona. A onda – šok.

Kako smo i sami zaključili krajem prvog dijela, ovakav nogometni status quo je svakako je voda na mlin Rangersima koji su izgledali spremniji zabiti gol ni iz čega. Na kraju im je Eintracht malo i pomogao. Prvo je Sow riskantno odlučio čistiti jednu loptu na centru glavom, što je u principu prebacilo loptu na polovicu njegove momčadi, a samim time, na nepostavljenu obranu, uslijedio je i pritisak. Osjetio je Aribo kako Tuta nije baš najčvršći u duelu, pada na pod bez prekršaja i odjednom imamo stopostotnu šansu pred Trappom. Nigerijac je bio precizan za eksploziju oduševljenja na stadionu, a vjerujemo i u plavom dijelu Glasgowa.

Kratko je trajalo. Svega deset minuta od pogotka, uz kratki prekid i novu VAR intervenciju pred golom Rangersa koji nije rezultirao jedanaestercem, evo nam izjednačenja. Eintracht je poravnao na 1:1 Rangersovim oružjem, a to je centaršut u peterac. Kostić je nakon jednog duplog pasa nisko poslao loptu u peterac, Goldson kasno reagira pokraj Borrea koji bez problema, neometan, zabija za 1:1

Eintracht je ovo priželjkivao, i naposlijetku dobio gol s više negodoljno vremena ispred sebe da udari još jednu porciju pritiska i eventualno psotigne još jedan pogodak kako utakmica ne bi otišla u produžetke, Valjalo je misliti i na umor, na ulog i rizik koji bi donio izlazak većeg broja igrača na protivničku polovicu. Rangersi su plitko stali u obranu, postali prava “otočka” momčad i spremni čekali svoju priliku.

U takvoj situaciji, Rangersi su itekako mobilni i koncentrirani, nije Eintracht unio nered i nervozu u redove plave obrane. Dapače, Rangersi su se sjajno branuli, naš Barišić je očistio bezbroj lopti na svojoj strani. Pokušaji Rangersa prema naprijed su posljednjih petnaestak minuta bili nepostojeći, osim Sakale, gotovo da se nitko nije okuražio otići koji metar naprijed.

Naravno, s takvim pristupom je gotovo pa nemoguće zabiti gol. Stoga, nakon devedeset minuta igre, utakmica je otišla u produžetke. U igru je ušao i naš Kristijan Jakić zamijenivši Rodea koji nije više imao snage, a i povez na glavi mu nije bio od pomoći.

Koliko su igrači umorni, vidjelo se u produžecima. Festival pogrešaka i neiskorištenih poklona, teške noge i općenito pad tempa dali su jasno do znanja kako ćemo vidjeti malo pravog nogometa u dodatnih 30 minuta igre. Bilo je tu nekoliko situacija koje su obećavale, ali sve je padalo u vodu čim bi napadač zapucao. Slabi i neprecizni udarci uspavali su utakmicu i mirno ju poveli prema očekivanom epilogu a to su – jedanaesterci.

Moramo spomenuti kako je utakmica malo živnula u drugom produžetku, a blizu senzacije je bio i naš Kristijan Jakić koji je imao odličan šut izvana u 115.minuti, otišlo je to malo iznad grede. Mogli su i Rangersi do gola da nije bilo Trappa. Kent je imao stopostotnu šansu na pet metara od gola, lopta se odbija od Trappove noge Davisu, a on puca malo iznad gola. Spomenimo kako je u igru ušao i Ramsey, svakako pouzdan za više nego očekivane - jedanaesterce.

Pucalo se ispred Rangersovih navijača, a prvi je odgovornost preuzeo Tavernier za Škote. Trapp nemoćan, Rangersi su sigurno otvorili seriju. McGregor nije zaustavio Lenza pa je vrlo brzo semafor poravnao rezultat na 2:2. Nakon inicijalnih golova, Steven Davis je pucao riskantno i precizno, Trapp u jednu, lopta u drugu stranu. Igra živaca se nastavila. . Nije imao Trapp šanse pokraj Arfielda, golovi su padali bez greške, a nervoza je samo rasla. Primjerice, Kamada je jedva zabio gol, pogodio je stranu McGregor ali lopta je prebrza i od vratnice ulazi u gol.

Tragičar? Jedan od najiskusnijih. Aaron Ramsey je zapucao slabo, Trapp je to bez problema obranio i prepustio svom kolegi da riješi pitanje pobjednika. Filip Kostić je zabio gol nakon promašaja i tako otvorio priliku da nakon pet ispucanih jedanaesteraca priča dođe svome kraju. Kolumbijac Borre je uzeo loptu, stavio ju na bijelu točku i rekao sudbonosno DA Europskoj ligi.

Čestitamo mladencima.