Dinamovac iz Runovića na krovu Europe

Runović je općina u zaleđu Biokova. Od Imotskog su 15-ak kilometra, nešto manje od stotke ih dijeli od Splita. U tom Runoviću djeluje lokalni klub Mračaj. Županijski je to ligaš koji se može pohvaliti kako je nogometu dao čak tri kapetana reprezentacije. Traku na dresu bivše države nosili su Iko Buljan i Ivan Gudelj, dok je za Mračaj igrao i Zvone Boban, legendarni kapetan Vatrenih.

U srijedu navečer Mračaj je dobio još jednu zlatnu crticu u povijesti kluba koja traje od 1964. Kristijan Jakić, dijete Mračaja, postao je osvajač Europa lige u dresu Eintrachta iz Frankfurta. A put od Runovića do vrha Europe išao je preko Imotskog, Splita, Pule i Zagreba. Prvo je bio u Lokomotivi da bi ga uzeo Dinamo za koji je debitirao u Splitu na Poljudu u rujnu 2020.

„Slavit ćemo nekoliko dana“

“Da mi je netko rekao prije godinu, dvije da ću debitirati za Dinamo na Poljudu samo bih se nasmijao”, pričao je Kristijan Jakić nakon prve utakmice u najdražem dresu.

Slutimo kako bi identična reakcija bila da mu je netko u tom trenutku rekao da će u ljeto, dvije godine kasnije, u svoje Runoviće doći kao osvajač Europa lige. No, život piše romane a Jakićeva karijera ide filmskom brzinom. Pa dečko je još 2018. igrao je u Puli za Istru. Dvije godine Lokomotive, jedna u Maksimiru i odlazak u Eintracht iz Frankfurta.

Kristijan Jakić imao je tek sedam godina kada se pojavio na treningu lokalnog Mračaja iz Runovića. Preko veze. Naime, otac Ivica kojeg svi zovu Zele, bio mu je prvi trener. Jakićevi su starosjedioci u Runovićima gdje se većinom gravitira prema Hajduku. Međutim, ima nekih desetak kuća u kojima se štuje plava boja. Jedna od njih je i obiteljska kuća Kristijana Jakića.

“Ja sam Dinamovac! A i moj Kristijan se opredijelio za Dinamo”, rekao je svojevremeno Zele Jakić novinarima 24 sata nakon tog debija na Poljudu.

Provjerili smo priču kod sina.

“Nije baš lako bilo biti “modri” u Runovićima, no krv nije voda. Tata je prenio na mene i eto”, smijao se Jakić kada smo ga koncem prosinca posjetili u Frankfurtu i pitali ga za odabir plave boje.

Dok smo pretresli njegovu karijeru i sam se iznenadio kako je se sve to brzo odvija.

“Imotski, Split, Istra, Lokomotiva… To mi je sve preletjelo kao za tren. I onda sam došao u Maksimir i ostvario san. Mislio sam da nema dalje od Dinama. Bar ne nekoliko sezona. A vidi, nakon godinu dana sam u Bundesligi. Jedno je sigurno, više me ništa ne može iznenaditi”, pričao nam je Jaka kako ga zovu prijatelji. Bilo je to vrijeme korone. Radijus kretanja bio je stan - stadion.

“Odem ponekad do centra Frankfurta da prošećem, ali jako rijetko. Zapravo me zanima samo nogomet”.

U Frankfurtu je živio sam. Tek u posljednje vrijeme zna netko potegnuti do njega, nakon što su ublažene mjere zbog epidemije.

“Bio je otac na West Hamu. Donio je sreću pa će valjda i u Sevilli biti tako”, rekao nam je dva dana uoči finala.

I bilo je tako. Dijete Mračaja na krovu Europe. A do prije dvije godine igrao je u Lokomotivi...