Vatrena liga debitanata: Cipar smo tukli i 2014. u Puli

Bilo je to zbilja davno, ili nam se samo čini.

Ta već skoro zaboravljena 2014. godina. Niko Kovač se taman vratio s Mundijala u Brazilu. Reprezentativni neuspjeh, točnije ispadanje u grupnoj fazi natjecanja, i dalje je bio friško urezano u kolektivno sjećanje nacije. Vatreni su opet ostali kratki za jednu sjajnu utakmicu, protiv Meksika jednostavno nije išlo. Već sada poznati obrazac ponašanja naše izabrane vrste unio je jednu melankoniju među navijače. Nije išlo 2006. godine u Njemačkoj protiv Australije, 2008. protiv Turske, 2012. protiv Španjolske. Ne ide, pa ne ide.

Takvi, iscrpljeni uspjehom koji je uvijek nadohvat ruke, morali smo se pribrati i nastaviti dalje. Niko Kovač je, ispadanjem s Mundijala, ostao bez “jedinice” Stipe Pletikose koji je, skupa s Josipom Šimunićem, reprezentativnom nogometu rekao zbogom. U svlačionici je ostala “baza”. Naravno, kapetan Darijo Srna. Također i Ćorluka. U napadu se tih godina još uvijek za kockice trsio i Ivica Olić. Mešu tadašnjim starosjediocima se našao i Luka Modrić, koji je tada skupio već šest godina staža u reprezenativnom taboru.

(11.00) Cipar (5.20) Hrvatska (1.30)

S druge strane, kraj velikog natjecanja i nešto dulji period mira pred novi kvalifikacijski ciklus dali su priliku i nekim novim, tada novopridošlim imenima da izađu na velika vrata i upotpune praznine koja je nastala malom smjenom generacija u svlačionici Vatrenih.

Zanimljivo, upravo je naš večerašnji protivnik Cipar, s kojim se danas susrećemo u kudikamo drugačijim okolnostima, bio testni poligon za neka kasnije viđena lica u dresu reprezentacije. Početkom rujna 2014., na stadionu Aldo Drodisna, Hrvatska je odradila prijateljski susret s Cipranima, a kako će se kasnije pokazati, upravo je tu posijano sjeme vicešampionske generacije koja je do kraja eksplodirala četiri godine kasnije.

Protiv Ciprana je svaki put sve teže i teže, ali i dalje ne znaju kako je to zabiti Vatrenima

Dalić zbog ozljede ostao bez Oršića za Cipar i Slovačku

Bila je to jedna sasvim obična utakmica. Pred oko 5000 gledatelja Vatreni su odigrali jedan sparing susret protiv Cipra koji je za tu utakmicu trebao odglumiti Maltu koja nas je čekala pet dana kasnije u sklopu početka kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Hrvatska je rutinirano slavila s 2:0, oba gola je dao Mandžukić, no pravo blago krije se upravo iza zapisnika u koji su tada bila po prvi put upisana neka kasnije vrlo bitna imena naše reprezentacije.

screenshot Statistike Hrvatskog Nogometa

Najbitniji debitant je svakako Andrej Kramarić. Golgeter Hoffenhaima je danas, zajedno s Livajom, naša prva napadačka opcija. Iako je kroz godine oscilirao formom uz nekoliko ozljeda, bio je pravi kad je bilo najpotrebnije. Uostalom, probajte se sjetiti tko je anulirao rusku prednost na Svjetskom prvenstvu u Sočiju nakon svega nekoliko minuta.

Zanimljivo, Krama je na svom debiju odmah upisao asistenciju. Bila je to jedna dubinska lopta Modrića po desnoj strani na Kramarića, Andrej ju je dobro prihvatio i riješio se svog čuvara, poslao loptu u peterac gdje ga je čekao tko drugi nego Mario Mandžukić.

Iako nije bio službeno debitant, možemo reći da je i Marcelo Brozović imao svoj “novi početak” protiv Cipra nakon limitiranog iskustva iz prijateljskog ogleda s Australijom i pola sata što je dobio protiv Brazila. Nepotrebno je uopće govoriti koliko je Broz značio reprezentaciji kroz sve ove godine. Stožerni veznjak je i danas neizostavan dio naše udarne jedanaestorice, i tako će biti još neko dulje vrijeme.

Mateo, kovač svoje sreće

Impresivna je i klupa. Cipar će pamtiti jedan Mario Pašalić, a tu je i Marko Pjaca čiji povratak u reprezentaciju će uvelike ovisiti o formi u Torinu ali i zdravlju. Spomenimo da su prve minute protiv otočana dobili i Duje Čop te Tin Jedvaj. Njih dvojica trenutno nisu u fokusu reprezentacije.

Pomalo neobično, Cipar je jedna od rijetkih europskih repreentacija s kojom smo do sad igrali samo dva puta. Ovaj nedavni kvalifikacijski nastup nam je svjež u sjećanju, no mali kuriozitet ovog pulskog susreta zauvijek će ostati zapisan u kronologiji kao nova stranica Vatrene povijesti i priprema za novi šok (Portugl u Francuskoj 2016.) a potom i očaj (Finska 1:1, kvalifikacije za Euospko prvensttvo). A onda, poput Feinksa, na leđima vatrenih divova, uz pomoć skoro svih navedenih pulskih aktera - čudo iz Rusije.

Danas igramo za nešto posve drugo. Zreli i pametniji za gotovo sedam godina, tražimo pobjede kako bi se mirno plasirali u Katar, gdje i pripadamo kao vice prvaci svijeta. Srž representacije je i dalje nepromijenjen, ali su se zato apetiti povećali.