Protiv Ciprana je svaki put sve teže i teže, ali i dalje ne znaju kako je to zabiti Vatrenima

Igrala se 40. minuta utakmice na Rujevici kad je zasvirao radio. Ciprani su na rujevički teren izašli bez ikakvog respekta za viceprvaka svijeta, bili su okomiti i brzi, a svoje prilike tražili su kroz kontre i polukontre.

Iako su mnogi očekivali laganu i rutinsku pobjedu Vatrenih, izabranici Zlatka Dalića su se za pobjedu morali itekako namučiti. Osjećaj za dolazak u završnicu Marija Pašalića pokazao se presudnim, veznjak Atalante još jednom je pokazao da taj urođeni instinkt da iz drugog plana napadne suparnički gol i bude u pravo vrijeme na pravom mjestu je sve samo ne slučajnost. Uostalom, ako je itko u to sumnjao, Pašalić je sve to još jednom potvrdio na ovom Euru u utakmici protiv Španjolske…

Ciprani posljednjih godina ulažu velika sredstva u nogomet. Uostalom, vidi se to i po njihovoj ligi koja je u ovom trenutku po koeficijentu ispred HNL-a, istog onog o kojem slušamo hvalospjeve posljednjih pet – šest godina.

Iako su stranci ti koji ciparskoj ligi daju dimenziju više, uzročno posljedično napredak je vidljiv i kod samih ciparskih igrača. Omladinske škole su sve bolje, ulaže se u infrastrukturu, a klubovi iz sredine prvenstvene tablice imaju mirnu financijsku situaciju i u mogućnosti su igračima nuditi puno veća primanja u odnosu na klubove iz sredine tablice u 1. HNL. U nogometnom smislu, Cipar kontinuirano raste te je samo pitanje kad će se na njih prestati gledati kao nekog 'malog'.

Bit će ovo treću međusobni ogled između Hrvatske i Cipra. U prijateljskom ogledu prije sedam godina odigranom na Aldo Drosini je oba pogotka na utakmici postigao Mario Mandžukić, dok je drugi ogled bio onaj kojeg je 'riješio' Mario Pašalić.

Najveća legenda u povijesti ciparskog nogometa je umirovljeni napadač Giannis Okkas, danas izbornik U-21 reprezentacije. U igračkoj karijeri je najveći trag ostavio u Grčkoj gdje je igrao za tri velika rivala – PAOK, AEK i Olympiacos. Godinu dana proveo je u Celti Vigo, da bi se onda vratio na Cipar gdje je do kraja karijere bio najbolji igrač. Inače, njegov sin Georgios, danas igra za mlađe uzraste Fulhama, ali za razliku od oca koji je bio rasni strijelac, on igra na mjestu defenzivnog veznjaka.

Osim Okkasa, svakako treba spomenuti i Michalisa Konstantinoua, još jednog umirovljenog napadača i strijelca 32 pogodaka za Cipar. On je najbolji strijelac u povijesti reprezentacije, a osim toga on je igrač koji je na TM-u dosegao najveću tržišnu vrijednost i Cipranin za kojeg je plaćena najveća odšteta svih vremena (transfer iz Iraklisa u Panathinaikos u ljeto 2001. godine, 15 milijuna eura).

Od aktivnih igrača, nekoliko igrača je vrijedno spomena. Kapetan Cipra je 28-godišnji defenzivni veznjak Kostakis Artymatas koji posljednje dvije godine igra za Anorthosis. Prvo ime reprezentacije je špica Ludogoretsa Pieros Sotiriou za kojeg je bugarski velikan ove veljače izdvojio 800 tisuća eura. Prethodno je igrao za Astanu i Kopenhagen, a svugdje gdje je igrao je i zabijao.

Kad je riječ o najvećoj mladoj nadi, valja podvući imena dvojice: Prvi se svakako Loizos Loizou, 18-godišnje desno krilo Omonije iz Nikozije kojeg smo imali prilike gledati u utakmicama protiv zagrebačkog Dinama na početku sezone. Drugi je Stelios Andreou, godinu dana stariji stoper koji od ovog ljeta igra za belgijski Charleroi (odšteta 200 tisuća eura), a zanimljivo je kako je on bratić od prve zvijezde reprezentacije Pierosa Sotirioua.

Ipak, Cipar nije na razini Hrvatske. Bez ikakvog ponižavanja i podcjenjivanja, vjerujemo da bi se i od druge momčadi Vatrenih očekivala rutinska pobjeda. Naravno, sve to pod pretpostavkom da Hrvati ozbiljno shvate svojeg protivnika, jer prije nešto više od pola godine pokazali su da kad ih se malo podcijeni da su itekako sposobni odigrati 'al pari' utakmicu s viceprvacima svijeta…