Vatrena Beatlemanija u Brandenburgu i Dalićev vapaj za mir

Hrvati su poput Beatlesa. Gdje god se pojave, kreće opća ekstaza i euforija. Bilo je to za očekivati u Njemačkoj gdje je naša najveća dijaspora, a opće je poznato kakvu ulogu ima iseljena Hrvatska u navijačkom puku Vatrenih.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

U nedjelju su ih od jutra čekali da se pojave na glavnom gradskom trgu. Desetak sati prije najavljenog dolaska reprezentacije, obitelji Hrvata dolazile su iz svih smjerova sjeverne Njemačke u Neuruppin. Zajedničko im bilo kockasti outfit te istinska sreća i uzbuđenja na licima. Fino su se naslagale hrpe račune na stolovima dok se satima nervozno cupkalo sve čekajući trenutak kada će idoli nacije doći u Neuruppin.

Ni Guardiola ni Dalić: Joško je iz Dinama otišao kao lijevi bek!

Dalić: “Impresionirani ste Hrvatskom? Želimo vas takvima učiniti i nakon subote”

Tisuće navijača kreirali ekstazu na dočeku Hrvata u Neuruppinu

Dalić ostao na tek jednoj dvojbi za Španjolsku

Termin se svako malo pomicao da bi se oko 18.15 plavi autobus pojavio u Karl-Marx-Straße. Krenula je klapa koji je dobrih sat i pol vremena čekala na pozornici i snimala selfie. Dobili su dečki svoju priliku, za razliku od djece iz folklornih ansambla koji nisu imali tih “pet minuta”.

Gledali smo tu djecu od desetak godina, možda koju više, kako satima čekaju da pred Lukom i ostalima pokažu dio svog opusa kojim ponosno čuvaju hrvatsku tradiciju u iseljeništvu. Nisu dočekali...

Bili su, eto, ove nedjelje bitniji ljudi u odjelima; ti lokalni političari koji će izverglati par napamet naučenih klišeja. Nekoliko rečenica o ponosu i o bitnosti. Njih samih. I da se nadaju finalu između Njemačke i Hrvatske te da je ovo najbolje mjesto za pripreme. Djeca su brzo nestala s pozornice, vjerojatno silno razočarana ali u svakom zlu neko dobro; neka odmah nauče kako stvari zapravo funkcioniraju u životu. I tko je najbitniji...

Ne znamo tko je radio protokol, ali izvjesno je da je trebalo puno improvizacije da se zadovolje sva ega i taštine. Da se uguraju govornici u to kratko vrijeme, pa makar na uštrb djece folkloraša. Jer, oni su najmanje bitni bili u ovoj priči. Nisu čuli za onu da na mladima svijet ostaje...

Nekako smo očekivali da će netko od Vatrenih ili izbornik Dalić uzeti mikrofon u ruke i zahvaliti se na dočeku. Bio bi red. Ima tamo igrača koji besprijekorno govore njemački jezik iako se ove nedjelje u Neuruppinu pričalo isključivo hrvatski. Nitko im nije rekao, povukao ih za rukav i gurnuo mikrofon u ruke. No, jasno je kako je i igračima i stručnom stožeru prag tolerancije sve niži. Od okupljanja u Zagrebu bili su na Pantovčaku, potom se u Rijeci susreli s premijerom i odletjeli u Vatikan kod Pape. Jučer su, eto, morali biti s lokalnom političkom elitom dok ih danas očekuje otvoreni trening i nekoliko stotina djece u trening kampu. Gdje je granica strpljenja?

“Hvala svima na velikoj podršci, ali i molba za razumijevanje, trebamo svoj mir”, zavapio je Dalić u nedjelju navečer. Očito je i on u crvenom. Za pet dana je možda i ključna utakmica, jer znamo kakvu perspektivu otvaraju eventualni bodovi protiv Španjolske a Dalić ima sve manje vremena. Tek tri treninga u potpunom miru Neuruppina jako su malo za sve ono što izbornik želi realizirati. Od prekida, tranzicije, taktičkih zamki...

Međutim, to je cijena uspjeha! I popularnosti. S euforijom se treba znati nositi. Valjda to iskustvo koje je ova generacija generirala zadnjih godina može svesti euforiju u neke normalne okvire. Jer, ako i njih prebaci - neće biti dobro!