.jpg)
N. RukavinaUpitna budućnost Nerazzurra: Pred Interom je ključni prijelazni rok ako želi ostati u vrhu europskog nogometa (GRAFIKA)
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 11.06.23. | 11:56
Nakon osam godina nogometne prosječnosti, Inter se u posljednje četiri sezone vratio u vrh europskog nogometa. Ako želi u njemu ostati, Giuseppe Marotta morat će odraditi najbolji prijelazni rok do sada…
Nakon Mourinhove triplete 2010., Inter je imao još jednu vrlo dobru sezonu (2010./11.) u kojoj je osvojio Svjetsko klupsko prvenstvo, talijanski Kup i Superkup, a u Serie A završio je na drugom mjestu. Uslijedilo je teških osam sezona u kojima Nerazzurri nisu osvojili trofej, a u prvenstvu su najviše stigli do četvrtog mjesta. Imali su po jedno peto, šesto, sedmo, osmo, pa čak i deveto mjesto...
Međutim, od sezone 2019./20., devete bez trofeja, Inter se polagano, ali sigurno vraća u vrh talijanskog i europskog nogometa. U toj 'korona sezoni', pod paskom Antonija Contea i s jednom vrlo jakom momčadi (na ljeto su doveli Romelua Lukakua, Christiana Eirksena, Diega Godina, Nicola Barellu, Alexisa Sancheza, Mattea Politana i Ashleyja Younga, a od bitnih igrača otišao je samo Mauro Icardi), Inter je prvenstvo završio na drugom mjestu s bodom zaostatka za Juventusom (koji je, treba reći, upisao tri poraza u posljednja četiri prvenstvena kola, kada je naslov prvaka već bio riješen), a ostao je i na korak do euro-trofeja, u vidu osvajanja Europske lige. Sevilla je slavila s 3-2.
Sezona 2020./21. Interu je donijela prvu titulu nakon 11 godina i prvi trofej nakon 10 godina suše. U posljednje dvije sezone (2021./22. i 2022./23.) Inter je osvojio po dva Kupa i dva Superkupa, u prvenstvu je završio drugi i treći, a ove je stigao i do finala Lige prvaka.
Ukratko, nakon osam sušnih godina bez trofeja, u posljednje četiri Inter je osvojio pet trofeja i u dva navrata igrao je finale euro-kupova.
Sinoć je Inter u Istanbulu odigrao jednu od najdojmljivijih partija jednog poraženog kluba u finalu Lige prvaka. Nije Inter protiv Manchester Cityja nizao šanse kao na traci, nije prikazao nekakav 'totalni nogomet', ali ne sjećamo se kada je jedna momčad bila toliki autsajder u finalu natjecanja kao Inter, a da je zapravo bila bolja momčad na terenu, prilično nesretna jer barem jedna od šansi nije završila iza leđa sjajnog Edersona.
.jpg)
„Ovo finale mora biti Interova početna točka, ne završna, pogotovo nakon svega što smo ove sezone pokazali", rekao je nakon utakmice jedan od najboljih Nerazzurra Federico Dimarco.
No, je li Dimarco u pravu? Je li ovo zaista početna Interova točka ili vrhunac četverogodišnjeg ciklusa nakon kojeg slijedi pad? Kakva je zapravo perspektiva Nerazzurra?
Inter će na kraju sezone napustiti Milan Škriniar i Stefan De Vrij, stoperski par Intera iz šampionske 2020./21. sezone. Romelu Lukaku vraća se s posudbe u Chelsea (cinici će reći - i neka se vraća, jer, Lukaku je jučer blokirao ‘sigurni’ gol Dimarca, a onda je zapucao ‘zicer svih zicera’ u 89., mnogi mu nisu zaboravili ni autogol za 3-2 vodstvo Seville u finalu EL 2020.).
Edin Džeko ima 37, Henrik Mhitarijan 34., Marcelo Brozović 30. Obrana Intera također je stara. Francesco Acebri igra u formi života, ali ima 35 godina, Matteo Darmian, još jedan standardni stopper, 33, Danilo D’Amrbrosio 34.
Igrači koji su posljednjih sezona smatrani Interovom perspektivom više nisu ‘klinci’. Denzel Dumfries ima 27, Nicolo Barella 26, Lautaro Martinez i Federico Dimarco 25, Alessandro Bastoni 24, Raoul Bellanova 23….
Inter ima jednu dosta staru momčad koja je ove sezone igrala iznad svih očekivanja, a Interova financijska situacija nije bajna. Prije manje od godinu dana vlasnici Intera, obitelj Zhang stavili su klub na prodaju. Situacija se u međuvremenu popravila, no Nerazzurri su financijski daleko od svjetske nogometne elite, što je pokazalo i sinoćnje finale.
Simone Inzaghi je, naime, sinoć s klupe u bacio Lukakua koji nije Interov igrač, Mhitarijana koji prema Transfermarktu vrijedi šest milijuna eura, Bellanovu koji vrijedi pet, D'Amrbosija koji vrijedi dva i Gösensa koji vrijedi 18. Igračka vrijednost spomenutih igrača, ne računajući Chelseajevog Lukakua je svega 31 milijun eura.
Pep Guardiola je s druge strane napravio samo dvije izmjene. Ušli su Phil Foden koji vrijedi 110 milijuna i Kyle Walker koji vrijedi 15. Čak i ako Interovim zamjenama pridodamo Lukakua koji se vraća u Chelsea, njih pet vrijedilo je 71 milijun eura, a dvije Cityjeve 125. A ne zaboravimo napomenuti da je Guardiola na klupi ostavio Juliana Alvareza (50 milijuna), Riyada Mahreza (30 milijuna), Kalvina Phillipsa (35 milijuna), Aymerica Laportea (30 miljujna), mlade Sergija Gomeza, Rica Lewisa i Colea Palmera od kojih svaki vrijedi po 15 milijuna, također mladog Maxima Perronea (10 milijuna)...
INTER U SEZONI 2023./24.?
Nije realno očekivati da će Inter krenuti u veliku ofenzivu i dovesti kapitalce koji će nadomjestiti dva jako dobra stopera (Škriniara i De Vrija), dva odlična napadača (Lukakua i sve starijeg Džeku), veznjaka (Mhitarijana…). No, Simone Izaghi i Giuseppe Marotta morat će značajno pojačati momčad ako žele nastaviti trend postavljen prije četiri godine.
Inter je od Lige prvaka ove sezone uprihodio oko 100 milijuna eura, ako računamo i prihode od marketinga, tv prava i prodaje ulaznica, što je značajna zarada za jedan nogometni klub, no, istovremeno, s tim novcem moguće je kupiti tek jednog kapitalca A kategorije (ako bi on htio uopće doći u Inter) ili dva nešto jeftinija, a Interu trebaju njih barem četiri, ako žele vratiti Scuddeto u svoje vitrine i ponovno se boriti za europsku kantu…
Inter je prošlih sezona, pod vodstvom ponajboljeg sportskog direktora Europe Giuseppe Marotte, jako dobro trgovao, u zadnje dvije godine prodali su Romelua Lukakua u Chelsea za 113 milijuna eura, Achrafa Hakimija u PSG za 68, a Maura Icardija za 50. Prodan je i Matteo Politano za 21, a istovremeno su za svega 80 milijuna eura doveli igrače poput Edina Džeke, Hakana Calhanoglua, Mattea Darmiana, Denzela Dumfriesa, Francisca Acebria, Henriha Mhitarijana, Andrea Onanu, Raoula Bellanove, vratili za 7.8 milijuna eura Lukakua na posudbu…
Jedina dva promašaja mogu se okarakterizirati dva najskuplja transfera Joaquina Correu Inter je platio preko 33 milijuna eura, a Argentinac, uz povremene bljeskove, nije opravdao očekivanja, često je bio i ozlijeđen…
Drugi je mladi belgijski stoper Zinho Vanheusden, kojeg je Inter prvo prodao Standardu iz Liegea za 11.74 milijuna eura, ponovno ga kupio dvije godine kasnije za 16.2, a onda poslao na posudbe prvo u Genou, a onda i Alkmaar. U posljednje dvije sezone Vanheusden je odigrao svega 24 utakmica, a tržišna vrijednost pala mu je za 150 posto.
Pred Interom i Beppe Marottom i Simone Inzaghijem je, u svakom slučaju, jedno vrlo izazovno ljeto, ako žele ostati u vrhu europskog nogometa, odnosno zadržati status kojeg su stekli u posljednje četiri sezone…
INTER ZA IDUĆU SEZONU:
