Tudor: Koln je za mene nudio 2,5 milijuna eura, a Hajduk kontroliraju navijači
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 14.01.20. | 13:33
Potencijalni reprezentativac dao je veliki intervju za poljske medije, a na pitanje zašto sada ne igra u Bundesligi, indirektno je prstom upro u jednog čovjeka.
>>> Hajduk je danas odigrao prvu utakmicu na pripremama. Pogledajte GOLOVE
Kolikogod da ste s nogometom na „ti“, klub kojem se Tudor priključio jedan je od onih koji se moraju „guglati“ i za koje dva puta provjeravate jeste li upisali ime ispravno.
Iako se u elitnom rangu poljskog nogometa Rakow iz Częstochowe nalazi još 1997. godine, a zanimljivo je kako će sljedeće godine klub obilježiti svoju stotu godišnjicu postojanja.
Prije nekoliko dana donedavni je igrač Hajduka dao veliki intervjuu za internet stranicu poljske nacionalne televizije te se u istom osvrnuo na mnoge detalje iz svoje dosadašnje karijere, a intervju u izvornom obliku možete pročitati OVDJE.
Tudorove riječi prenio je i hrvatski portal Nogomet plus, a valja istaknuti kako ste o ovom brzonogom krilnom napadaču već imali prilike čitati na Germanijaku:
Rakow ti je tek druga inozemna avantura u karijeri. Prva, blago rečeno, nije bila pretjerano uspješna. S dvadeset godina došao si u Panathinaikos, no onda su počeli problemi.
„Nije to bio najbolji transfer. Postojao je problem s dokumentima, Zagreb je zahtijevao naknadu za treniranje, a Panathinaikos nije imao namjeru isplatiti. Bila je riječ o negdje oko 250 tisuća eura. Nikako se nisu uspjeli dogovoriti i zbog toga sam – iako sam trenirao s prvom momčadi – igrao samo za drugu ekipu. Nakon jedne godine vratio sam se u Hrvatsku.“
Po povratku u Hrvatsku u intervjuima si tvrdio da ti je tijekom boravka u Ateni mnogo pomogao Danijel Pranjić, koji je tada igrao za Panathinaikos.
„Istina. Danijel mi je puno pomogao, bio mi je pravi mentor u to vrijeme. Gordon Schildenfeld i Mladen Petrić također su bili tu tako da sam imao tri sunarodnjaka uz sebe, a to je cijelo iskustvo činilo dosta jednostavnijim. Bio sam mlad i neiskusan i njihova pomoć puno mi je značila.“
Čovjek iz Zagreba u Splitu? Kada je riječ o nogometu, ova dva grada se baš i ne podnose?
„Tako je. Rođen sam u Zagrebu i Hajduk je Dinamov najveći rival. Nije bilo lako, ali u Hajduku su tada bila još trojica rođena u Zagrebu pa je sve skupa bilo lakše podnijeti taj pritisak. Također, moj otac – iako je rođen u Zagrebu – je navijač Hajduka. Očeva obitelj potječe s jednog otoka u okolici Splita, tako da sam dijelom i Dalmatinac, a dijelom Zagrepčanin“.
Hajduk je poznat po zahtjevnim i fanatičnim navijačima. Je li te Torcida prihvatila?
„Jest. Vidjeli su da dajem sve od sebe na travnjaku, iako rezultati nisu uvijek bili zadovoljavajući. Ali to je dio posla i stil života. Postoje usponi i padovi.“
Nakon povratka iz Grčke imao si vrlo dobar period u Hajduku. Postigao si sedam pogodaka u sezoni 2015/2016.
„Istina, ali prva četiri mjeseca proveo sam u drugoj momčadi. U travnju 2015. prebačen sam u prvu momčad i u prvoj utakmici protiv Rijeke bio strijelac. U drugom susretu ponovno sam zatresao mrežu. Nakon prvih osam nastupa imao sam dva pogotka i dvije asistencije. Uskoro je momčad preuzeo vrlo dobar trener Damir Burić koji me je iz obrane prebacio na krilo. Posljedica toga bilo je sedam pogodaka i devet asistencija.“
U Hajduku si četiri sezone standardno igrao, debitirao za A selekciju reprezentacije. Sigurno si imao ponuda iz inozemstva…
„Bilo je interesa, ali suprotno dojmu, nije to bio jednostavan period jer sve se stalno mijenjalo. Predsjednik, sportski direktor, trener. Puno turbulencija, puno različitih ideja o igri. Svi su radili prema svojoj ideji i stilu igre i morao si se tome prilagođavati. Ali, takav je život. Ja sam samo nogometaš, ne mogu pomicati planine.“
Iz poljske perspektive Hajduk ima sve što treba da bi bio važan klub u ovom dijelu Europe.
„Ima, ali i nema. Problem je što iza kluba ne stoji veliki kapital. Navijači imaju dvadeset posto vlasničkog udjela u klubu i kontroliraju ga u velikoj mjeri, ali navijači nemaju novac za transfere i investicije. Veliki klub mora imati vlasnika s financijskim izvorima.“
Dobro i koji je najveći klub koji je poslao ponudu za tebe?
„Nakon sezone pod Burićem FC Koln je bio spreman platiti 2,5 milijuna eura za mene.
Ispostavilo se da je to malo?
„Tako je odlučio Mario Branco. Ne znam kako mu je išlo u Wisli, ali znam da Wisla trenutno ima probleme.“
Imao si 22 godine kada si debitirao za prvu momčad Hrvatske. U takvim okolnostima svijetom kruži informacija da se na Balkanu pojavio novi talent i cijena automatski ide gore. Je li bilo teško živjeti s takvom etiketom?
„Nije, ali Hajduk me nije tretirao pošteno. Ako u momčadi imaš momka koji je debitirao za reprezentaciju, onda se kladiš na njega, računaš na njega, guraš ga naprijed, daš mu da regularno igra kako bi u konačnici mogao zaraditi na njemu. Izgleda jednostavno, ali tako nije bilo u Hajduku.“
Kladili su se na iskusnije igrače?
„Ne znam što su oni htjeli. Stvarno.“
U Rakowu treniraš već nekoliko dana, kako si se snašao?
„Dobar grad, dobar klub i svi su me prihvatili vrlo dobro. Suigrači ostavljaju dojam isčekivanja pred nastavak sezone. Sada treniramo dva puta na dan kako bi što spremniji dočekali prvenstvo.“
Mogao si ostati i u Hrvatskoj?
„Tijekom ljeta imao sam ponudu Osijeka, a razgovarao sam i s Rijekom, no nisam želio ostati u Hrvatskoj. Nije lako s Torcidom. Kada napustiš Hajduk ne možeš tek tako otići u konkurentski klub. Preferirao sam odlazak iz države.“
Koje su ti bile prve asocijacije na Poljsku?
„Prva misao bila mi je Legija iz Varšave. Zatim Kožulj, Domagoj Antolić, Marko Vešović. Znam da je liga izjednačena, svake godine drugi prvak. Nije dosadno kao u Hrvatskoj.“
(foto: Pixsell)
