Trenutak inspiracije Broza kao tableta za kratkoročan gubitak pamćenja

1:0, hvala i doviđenja.

Vatreni su slavili, rezultat se piše, ali dojam... Dojam nije bio dobar, i to treba iskreno reći. Slovaci su dobrim djelom utakmice bili čak i bolji od Hrvatske, aktualnog viceprvaka svijeta i reprezentacije koja u svojim redovima ima igrače najvećih svjetskih klubova. Ponekad izgleda kao da je za nas vrijeme stalo, kao da su razmišljanja u našim glavama „bolji smo i to je jedino bitno“, ali baš zbog toga svi oni koji stoje na suprotnoj strani terena imaju dodatan motiv skinuti skalp onim igračima koji u svojim vitrinama imaju srebro sa Svjetskog prvenstva.

Ali to je sve prošlost, sadašnjost nije tako bajna. Ona je takva jedna reprezentacija koja u svojim redovima ima tek jednog igrača čija tržišna vrijednost premašuje 10 milijuna eura odigra u potpunosti ravnopravnu utakmicu protiv Hrvatske. Mukotrpno je to bilo gledati. Jalovi u napadu, propusne vezne linije, dok je obrana izgledala najbolje ne zato što je ona bila sjajna, već zato što je protivnik limitiran kvalitetom.

Vida i Lovren, igrači kojima treba skinuti kapu za sve što su napravili u 'kockastom' dresu, već neko vrijeme nisu na svojem vrhuncu. Oni su najbolji bili baš onda kad je to trebalo, prije tri godine u Rusiji. Nakon toga, njihova je forma u silaznoj putanji, a oni i dalje djeluju kao dvojac koji ima najbolju sinergiju. I to je problem, kolikogod to kontradiktorno zvučalo.

Kako „sinergija je dobra, a to je problem“? Eto, baš tako. U utakmici protiv Slovačke trebali bismo se pitati „tko su bili stoperi danas“, a ne da spomenutom dvojcu brojimo svaku grešku, krivo dodavanje ili zakašnjelu reakciju.

Epic Broz probio Slovake za važna tri boda Vatrenih u Bratislavi (VIDEO)

Uostalom, zar ne govori sve da je jedan od heroja, osim strijelca fantastičnog pogotka, bio Ivica Ivušić, debitant u reprezentaciji. To što je debitant je manje bitno, zabrinjavajuće je to da je riječ o vrataru i da je on jedan od onih o kojima će se najviše pričati na jutarnjoj kavi. Ivica je bio na razini, s razlogom je dobio poziv, a u konačnici i stao na gol nakon što je zbog ozljede za utakmicu otpao Dominik Livaković.

Ivica je obranio sve što je morao, a pored toga, obranio je i ono za što – da je ušlo – nitko ne bi mogao reći nijednu riječ. Veliki je to vjetar u leđa za ovog talentiranog vratara koji sigurno nije još kao srednjoškolac dobio poziv Intera iz Milana. Dokazao se Ivica u 1. HNL, kako u Istri 1961, tako i sad u Osijeku, a ako nastavi s ovakvim predstavama, nitko ne bi bio iznenađen da opet završi u nekoj od Liga petice. Jednostavno, on ima kvalitetu za to, a to je demonstrirao i danas.

Od ostalih pozitivnih stvari što smo vidjeli u ovoj utakmici, svakako je palac gore zaslužio i Borna Sosa, mladić koji je ne tako davno bio državni neprijatelj broj jedan. Borna je sad tu, zasluženo, a u ove dvije utakmice dokazao je kako je on daje dimenziju više Vatrenima, naročito u napadačkom segmentu igre.

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na njega baci kamen

Junak Ivušić: Debi iz snova, ponosan sam što sam dio reprezentacije Hrvatske

A na njemu treba poraditi. Kako, teško je sad dati egzaktan odgovor, jer da ga imamo, sigurno bismo ga već javili na adresu HNS-a. Kramarić je očito jedan od onih koji nikako ne uspijeva pronaći svoje idealno mjesto u reprezentaciji, Petković je sve samo ne igrač koji garantira golove, Čolak puno ovisi o momentu, formi i tome hoće li ga suigrači u pravo vrijeme pronaći na pravom mjestu. Borna ima taj teledirigirani centaršut, ima ono što napadači jednostavno obožavaju, ali ako imaš ubačaj, a nemaš ga kome poslati, onda je svejedno je li on tu ili njega nema.

Pred Vatrenima je sad ogled protiv Slovenije. Ponovno je kvaliteta igračkog kadra na strani Dalićevih trupa, ali Matjaž Kek je iskusni lisac koji zna pobjeđivati i one koji su „bolji od njega“. Na kraju balade, zapisat ćemo bodove, a utakmicu... Nju u potpunosti zaboraviti.

Potpisali bismo to i ovog utorka, iako, to je sve samo kratkoročno, dugoročno nam treba nešto više.

Brozova bomba u finišu utakmice bila je kao tableta za kratkoročan gubitak pamćenja. Samo da nam uskoro ne bi trebala i neka za dugotrajnu glavobolju...