Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na njega baci kamen
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 02.09.21. | 09:49
Zlatko Dalić od prvog je dana govorio kako on neće nikome zatvarati vrata reprezentacije i to je potvrdio. Jedino mjerilo, uvijek i zauvijek, trebao bi biti samo teren, a Borna Sosa se izvrsnim igrama prometnuo u jednu od zvijezda Stuttgarta i ponajboljeg lijevog beka Bundeslige. A to bi trebalo biti dovoljno da bude dio reprezentacije.
Ljudi su dvolični. Tako je bilo, tako će i biti. Pričaju jedno, misle drugo, rade nešto sasvim treće i uvijek iznova nađu način kako da sebe opravdaju. Nebitno čime se bavite, nebitno koja vam je profesija, time smo jednostavno okruženi, a ponekad smo, htjeli si mi to priznati ili ne, i sami takvi.
„Život bez principa je brod bez kormilara“, davno je isticao Mahatma Gandhi, čovjek koji je izborio neovisnost Indije putem nenasilne komunikacije. Njegove mudre izreke i danas su zastupljene u društvu, a razlog tome je što se mnogi u njima mnogi prepoznaju ili što se njegove ideje lako shvaćaju.
Borna Sosa je, ne tako davno, bio državni neprijatelj broj jedan. Poziv Zlatka Dalića na njegovu adresu nije stizao, a njegove igre u dresu Stuttgarta bile su takve da je za njegovim uslugama ozbiljno zagrizao Bayern Munchen. Dečku od 20 i kusur godina sigurno nije bilo lako u tom trenutku. Uostalom, zar ga ne možete shvatiti? S jedne strane vam govore da vam je samo nebo granica i da vas klub kao što je Bayern želi pod svaku cijenu, dok onda s druge strane gledate kako ispred vas poziv ide na adresu Darija Melnjaka (koji je sad bez kluba) te se vaše ime u kontekstu reprezentacije gotovo pa i ne spominje.
Pojavili su se Nijemci, vidjeli svoju priliku i htjeli Sosu uzeti pod svoje. Zar je to grijeh? Na kraju krajeva, to i Hrvatska radi. Sosi se zamjerilo što je – zamisli ti tog bezobrazluka – htio igrati s igračima poput Kimmicha, Goretzke, Sanea, Gnabryja, Havertza, Wirtza, Gundogana, Musale, Mullera, Neuera, Rudigera, Ter Stegena, Kherera i ostalih, a s Robinom Gosenosm bi se borio za mjesto u udarnih 11. Dakle, nije da bi bio netko koga bi Hansi Flick pozvao jednom u tri godine na prijateljski turnir na kraju svijeta, već je Sosa bio 'tu'.
Je li on manje Hrvat od ostalih, je li on 'prodana duša', može li ga biti sram radi svega što je napravio? Možda da, možda ne, tko zna. Uostalom, tko smo mi da ga sudimo, tko smo mi da mu spočitavamo što je htio biti dio Njemačke. Ajde, stavite se u njegovu kožu, hodajte svijetom u njegovim cipelama. Melnjak, koji uz sve svoje kvalitete nije ni približno dobar kao Borna Sosa, dobiva pozive, a vi ne. Njemačka, četverostruku svjetski i trostruki europski prvak, čeka. I? Vi biste rekli ne? Ne znam…
Da je njegova odluka bila ishitrena – je. Da je pogriješio u nekim svojim medijskim istupima i načinom komunikacije – je. Ali isto tako, da je šutio, možda se ništa ne bi promijenilo.
Sigurno će se sad naći nekolicina pametnjakovića s pitanjem: Što je sa brisanjem slika na Instagramu?
I sad, ono što vas autor ovih redaka moli, pročitajte još jednom što mu se zamjera. Brisanje slika. Na instagramu. Njegovom osobnom Instagramu. Brisanje slika. Slika.
Pomislim, nemoguće, zar ljudi idu toliko daleko? Da je Borna obrisao sve, nikom ništa, ali on je obrisao tamo gdje je bio u dresu U-21 reprezentacije. Ma kako ga samo nije sram? Najbolje bi bilo da Borna kao Mujo u poznatom vicu kad dođe do smaka svijeta 'spakira kofere i pravac Njemačka'. On sebi daje za pravo izbrisati slike sa svojeg Instargama… Šok i nevjerica.
Jučer je Borna Sosa upisao svoj debi u dresu hrvatske nogometne reprezentacije. Ona bi trebala biti skup najboljih hrvatskih nogometaša, a Borna zaslužuje imati mjesto u autobusu. Njegov debi – veoma dobar. Gledamo li to s defenzivne strane, moglo je i bolje, ali budući da pogodaka nije bilo, znači da je ocjena prolazna. Što se tiče ofenzive, svi znamo kakav ubačaj i top u nozi posjeduje ovaj Zagrepčanin. S nekoliko je prekrasnih, filigranski preciznih lopti, pronalazio svoje suigrače, ali nažalost se do pogotka nije stiglo. Šteta, jer priča bi bila gotovo pa savršena. U Rusiji, zemlji u kojoj se ostvario jedan od najvećih sportskih uspjeha od osamostaljenje, Borna asistira, a netko poput Kramarića, Pašalića ili najbolje od svega, za potrebe priče, Vlašića, zabija.
„Zahvaljujem na čestitkama, bila je teška utakmica i mislim da smo svi to očekivali. Znali smo da će oni krenuti u visoki presing, da igraju doma i da su imali šest bodova isto kao i mi. Idemo s jednim bodom doma, bit će teška i iduća utakmica“, rekao je Sosa nakon debija pa se osvrnuo na činjenicu da je igrao na mjestu lijevog beka u sustavu s četvoricom braniča, nešto što već neko vrijeme ne prakticira njegov Stuttgart.
„To je pozicija koju sam igrao cijeli život prije nego sam došao u Stuttgart, uvijek sam u reprezentacijama igrao s četiri u obrani.“
Naravno da se nije moglo zaobići to pitanje 'izdaje' i njegove želje da na sebe navuče dres Elfa. Znao je Borna da ga to čeka…
„Ponosan sam i sretan što sam debitirao za Hrvatsku. Definitivno sam spreman na to da će određena zlopamtila to pamtiti. Ja sam fokusiran samo na to da dam što bolje za Hrvatsku, idem dalje kao i do sada, pokušat ću dati sve od sebe“, zaključio je 23-godišnjak.
Borna, ako je i pogriješio, to je priznao. Ispričao se, ali ne mora klečati ni pred kime. Oprost je dobio od onoga tko mu je mora dati, a to je Zlatko Dalić. Mi ostali… Mi smo tako nebitni. Uostalom, kao da ne znate kako to ide kod nas. Od državnog neprijatelja do heroja granica je tanka kao list papira.
Neke principe nikada ne treba mijenjati. Ono s čime živimo, čime se vodimo, što nas gura prema naprijed. No ti isti principi su nešto što će mnogi prvo staviti u negativan kontekst, ne pozitivan. Primjerice, princip kojim bi se svi trebali voditi je da naučimo praštati. Ako nas je netko uvrijedio, a to tako nije mislio, njegovu ruku oprosta treba prihvatiti.
Lakše je to reći nego učiniti, ali time bismo se trebali voditi. Pomoći nekome u nevolji, ne imati samo svoje interese ispred svih ostalih, pokušati se ophoditi prema drugima kako bismo voljeli da se oni ophode prema nama. Borna nije htio uvrijediti nikoga svojim izborom i željom da postane reprezentativac Njemačke, a odjednom, pola se Hrvatske našlo uvrijeđeno. Zamislite da samo takva jedna vaša odluka, kojagod ona bila, uvrijedi pola zemlje, više od dva milijuna ljudi. A vi… Vi o tome niste ni razmišljali.
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na njega baci kamen.