Što sad?

Kolo sreće se okreće, a to je Borna Sosa jako dobro osjetio na svojoj koži. Od igrača kojem se neizmjerno vjerovalo, čije su pogreške mnogi u Hrvatskoj bili u stanju istrpiti jer znaju o kakvom je talentu i potencijalu riječ, koji je dobio poziv na Euro za mlade usprkos činjenici da nije mogao igrati na prve dvije utakmice, sve do nekoga tko se 'preko noći' naljutio što nije dobio priliku biti dio seniorske reprezentacije. Po njemu, on je to već sad zaslužio, ali svaka medalja ima dvije strane.

Bespredmetno bi bilo raspravljati o kvaliteti Borne Sose. Uostalom, zar netko misli da bi klub kao što je Stuttgart tek tako iskeširao šest milijuna eura za igrača Dinama koji je prije transfera u Bundesligu skupio 41 nastup u 1. HNL. Da skratimo, ne bi. Nijemci svaki svoj potez, svaki potrošeni euro i svako dugoročno ulaganje itekako prvo izvažu. Ulog i potencijalni povrat, to je ono što ih zanima. U slučaju Borne Sose ulog baš i nije bio takav da im je svejedno hoće li se on jednoga dana razviti u vrhunskog igrača kojeg će oni kasnije prodati u nekog od europskih velikana.

Sosa je koketirao sa Bayernom više nego li je koketirao s hrvatskom nogometnom reprezentacijom. Koliko god igrači govorili kako ne čitaju vijesti i kako su oni fokusirani samo na teren, realnost je nešto drugačija. I oni su ljudi od krvi i mesa, i njih zanima što se piše o njima, što misle mediji, što misle navijači… Jednostavno, to je tako. I sami smo viđali koliko ih bole 'ocjene' u medijima za neke njihove izvedbe.

Kraj priče: Sosa neće igrati za Njemačku

„Ja zabijem gol i dobijem 6.5, a tamo netko drugi tko igra za bolji klub dobije odmah 6.5 u startu jer je njegova momčad slavila iako on apsolutno ništa nije napravio“, prije svega nekoliko tjedana rekao nam je jedan prvoligaški igrač. Koliko ih smetaju kritike, toliko vole pročitati pohvale, ali problem je taj što od prevelikih i prečestih pohvale mnogi u svojim glavama 'polete'. S druge strane, kritike na mnoge djeluju tako da se u igračima rodi dodatan inat da dokažu kako su svi drugi u krivu pa samim time krenu igrati bolje nego ikada prije. Treba vam primjer? Lovro Majer, glavom i bradom.

Nije bilo potrebno biti veliki nogometni stručnjak ili skaut nekog svjetskog velikana da bi se njegov talent primijetio još dok je nosio dres Lokomotive. On je bio jedan od onih igrača za koje se voli reći da udaraju loptu drugačije od drugih. Imao je i imat će loših utakmica, imao je i imat će još više onih dobrih u kojima se njegov surovi talent korak po korak transformira u veliku kvalitetu. Majer ima sve što neki trener može poželjeti od svog ofenzivnog veznjaka. Pregled igre, udarac iz daljine, prekid, dolazak u 16-erac iz drugog plana, osjećaj za prostor, asistencija… Lovro ima sve.

Ali, i on je imao problema. Samo zato što je iznimno talentiran ne znači da će mu se sve servirati na srebrnom pladnju. Puno toga što ima danas morao je zaslužiti. Mukotrpnim radom, ničim drugim.

Kad je stigao u Dinamo, iz kluba su mu uručili dres s brojem 10. A to je 'najteži' broj kojeg igrač može imati. Zbog dobrih igara u dresu kluba s Kajzerice zaradio je prelazak u Maksimir, ali tadašnji trener Dinama, Nenad Bjelica, nije mu odmah dao sve ovlasti koje je imao u Lokomotivi. Iako je zbog toga ponekad bio kritiziran i iako su mnogi smatrali kako Lovro mora biti dio udarnih 11, Bjelica ga je 'školovao' i objasnio mu kako u novom klubu sve kreće od nule. Kad ste mlad igrač, a navodno vas osim Dinama traže i klubovi iz Liga petice, teško se pomiriti s tim da ćete u početku utakmice započinjati na klupi za rezervne igrače. Kako je vrijeme prolazilo, odluka Nenada Bjelice sve je više imala smisla, a iako je Majer svoje najbolje partije u dresu Dinama počeo pružati tek nakon što je na kormilo prve momčadi sjeo Zoran Mamić, veliku ulogu u njegovom igračkom razvoju i mentalnom sazrijevanju imao je baš Nenad Bjelica.

Dalić: Sad je sve na Sosi i HNS-u

Borna Sosa je sa samo 20 godina zaradio transfer u redove njemačkog velikana. Stuttgart nije što je bio na početku stoljeća, u njegovoj prvoj sezoni u Bundesligi klub je odmah ispao u drugi rang njemačkog nogometa, ali u povratničkoj sezoni, ovoj u kojoj do kraja ima još dva kola, Sosa je bio jedan od ponajboljih igrača peterostrukog prvaka Njemačke. I to nije subjektivna ocjena jednog od novinara, to je notorna činjenica koja se veoma lako potkrijepi dokazima.

Standardan je, prvi je asistent kluba, dok je u Bundesligi na diobi osmog mjesta. Devet asistencija, baš kao Sosa, skupili su igrači kao što su Sancho, Coman, Sane i Dani Olmo. Odabrano društvo.

Sama ta činjenica da se za njegovim uslugama interesiraju najveći svjetski klubovi (točnije, teško je znati koliko je taj interes stvaran, već je glavna stvar ta što se o tome piše), sigurno su Sosu malo zanijeli. Svi su isticali samo i isključivo njegove kvalitete, dok su se mane 'gurale ispod tepiha'. Iako, to je donekle razumljivo, jer se sve radi u svoje vrijeme, i hvali i kritizira, a Sosa je posljednje vrijeme dobivao puno više pohvala no kritika. A moglo je biti i obratno…

Sjetimo li se jedne od najvažnijih utakmica koje je Igor Bišćan odradio u kvalifikacijama za Euro za mlade, Sosa je u njoj bio uvjerljivo najveći tragičar.

Veliki preokret: Nijemci odustaju od Borne Sose!

Hrvatska je gostovala u Škotskoj. Mini Vatreni poveli su s 0:2, fenomenalno su zabijali Moro i naročito Bistrović, da bi svega dvije minute nakon što je domaćin zabio gol za 1:2, Sosa dobio izravan crveni karton. Na taj način ugrozio je plasman Bišćanove družine na Euro za mlade, a iako su Škoti stigli do poravnanja, pukom srećom svi drugi rezultati u potpunosti su išli u prilog mladim hrvatskim reprezentativcima pa su tako oni u konačnici ipak izborili plasman.

Jasno, dobio je Sosa porciju kritika, ali ni približno koliko ih je zaslužio. I sve to samo zato jer božica Fortuna tog dana bila naklonjena mini Vatrenima.

Usprkos svemu, Igor Bišćan nije odustao od Borne Sose. A mogao je, jer nije baš da na poziciji koju pokriva prvotimac Stuttgarta nema adekvatnih zamjena. Domagoj Bradarić, Daniel Štefulj, David Čolina, Marin Šverko… Hrvatska doslovno nikad unazad 30 godina nije imala ovako pozamašan broj talentiranih igrača na poziciji za koju svi vole reći kako je najdeficitarnija u nogometu.

Zbog tog crvenog kartona protiv Škota, Sosa je morao propustiti prve dvije utakmice Eura za mlade. No, poziv je na njegovu adresu bio upućen, Bišćan mu je vjerovao. Kako mu je Sosa vratio za to povjerenje? Tjedan dana prije početka prvenstva prijavio je 'ozljedu'.

Sve se završilo dobro, jer Hrvatska je prvi put u povijesti izborila plasman u drugu fazu natjecanja. Heroj je bio Domagoj Bradarić, igrač čija je prirodna pozicija ona lijevog beka i koji je svoj prvijenac za mini Vatrene zabio u 91. minuti 3. utakmice grupne faze. Engleska je svladala Hrvatsku rezultatom 2:1, ali zbog bolje gol razlike Hrvati su otišli dalje.

Germania daje najveće tečajeve: Manchester United 2.70, Southampton 2.25, Benfica 1.30

I opet, ni traga ni glasa Supermanu. 31. ožujka odigrala se utakmica protiv Engleza, Sosa je na njoj mogao sudjelovati, ali zaustavila ga je famozna ozljeda. Ona očito nije bila pretjerano ozbiljna jer već 4. travnja, dakle pet dana kasnije, Sosa je odigrao svih 90 minuta u minimalnoj pobjedi Stuttgarta protiv Werdera. I očito da nije dugo tražio formu nakon oporavka od te ozljede, jer baš je on bio asistent za autogol kojeg je postigao Augustinsson u 81. minuti utakmice.

Izgleda kako je to nepozivanje Zlatka Dalića itekako zaboljelo. On misli jedno, hrvatski izbornik drugo. Zanimljivo, kapetan mlade reprezentacije i igrač s uvjerljivo najviše seniorskih nastupa od svih aktualnih U-21 reprezentativaca, Nikola Moro, nikad nije imao potrebu podići glas oko toga koga izbornik Dalić zove, a koga ne. On razumije da će njegovo vrijeme doći, da je 'unutra'. Preciznije, još nije, ali bit će. Uostalom, tko ako ne on na mjesto središnjeg veznog za koju godinu? Uostalom, tko na mjesto lijevog beka ako ne Borna Sosa za koju godinu? Tako je većina razmišljala, ali o beku će se ipak morati malo promijeniti neki inicijalni planovi.

Pitanje 'Što sad?' ostaje bez odgovora još neko vrijeme. Borna je napravio veliku grešku u koracima, po mnogima čak i neoprostivu. Ima i onih koji vjeruju da će se cijela situacija kroz neko vrijeme smiriti, koji već sad spremaju reći, baš kao što se to dalo čuti u poznatom razgovoru Roke Papka i Murka u filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku': „A šta san ti ja reka?“

Mi, barem zasad, nećemo reći ništa. Nije na nama da sudimo, nije na nama da branimo. Na nama je da vidimo kako će se sve ovo razviti do kraja. Jer, to što Sosa ne može igrati za reprezentaciju Njemačke nije kraj cijele priče, već samo jedan filmski zaokret.

Sad smo na sredini, sad se komplicira radnja, a na glavnim akterima je kakav ćemo kraj gledati. Nadamo se pozitivan, dosta nam je negative posljednjih godina…