A. LesičkiSuigrač zabio autogol i rekord stao: Mandić vodi Vukovar prema eliti
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 06.05.25. | 09:26
Dok se u prvoj ligi vodi bitka za naslov, u sjeni reflektora druga liga nudi vlastitu dramu. Vukovar sanja prvoligaške dane, a Ivan Mandić, golman s rekordom i životnom pričom, postaje simbol borbe, upornosti i nogometnih snova pored Dunava
Nije lako pisati o drugoj ligi kad je solidna doza drame u onoj prvoj. No, zanimljivo je u borbi za mjesto koje će ostati upražnjeno za tri kola... Dok se „veliki dečki“ tuku za naslov, u sjeni se odvija se drama. Opatija je zglajzala protiv Orijenta, a Vukovar je to iskoristio, pa se sada šepuri na vrhu s tri boda prednosti. Do kraja četiri kola, a sve miriši da će baš zadnje kolo, kad Vukovar dočekuje Opatiju, biti „dan D“. A Vukovaru bi i bod mogao biti dovoljan...
A, kakva bi to bila drama bez svog junaka? Ivan Mandić, golman iz Petrinje, visok 196 centimetara, ruku raspona kao da je rođen za NBA, a ne za HNL. Čovjek je držao mrežu netaknutom 876 minuta – rekord, kažu, druge lige.
„Zapravo, bilo je i više minuta, nismo računali nadoknade“, ispravlja nas Mandić, onako usput.
I onda, naravno, sudbina se poigra – vlastiti stoper mu zabije autogol. Samo u HNL-u i na seoskim turnirima možeš vidjeti da ti suigrač pokvari slavlje, ali, što ćeš...
“A tako je ispalo. Nekakav ubačaj sa strane sam odbio, ali na glavu svog stopera od kojeg se odbila u gol. Ma nema veze. Sretan sam i ponosan na rekord, ali možda bolje da je završila ta priča prije nego bi me krenula sputavati. Bitno je da smo mi pobijedili, uzeli ta tri boda i malo se odvojili”.
Mandićeva priča? Klasična hrvatska nogometna bajka. Korak nazad, pa dva naprijed, pa rame otkaže poslušnost baš kad trebaš pokazati koliko vrijediš. Ali, znao je taj golman da tko čeka, taj i dočeka. Samo trebaš imati srce i malo sreće. I vjeru u sebe.
U Maksimir je došao iz Segeste. Bio je u Dugom Selu a sada da je vratar lidera druge lige i njegov dosta jak adut u namjeri da se pored Dunava sljedeće sezone igra s elitom.
“Bio sam u školi Dinama i imali smo dosta jaku generaciju vratara. U juniorima smo branili Čavlina, Zadro i ja. Vodio nas je Tomo Butina koji je dobro podijelio minutažu pa nitko nije bio zakinut. Kada je stigao kraj, mogao sam ostati još u juniorima ali htio sam što prije napraviti taj seniorski iskorak”.
Tu je pomogao Slavko Ištvanić, legendarni kapetan Dinama koji je obiteljski prijatelj Mandićevih. Okrenuo je par brojeva i Ivan je završio u Dugom Selu.
“Bio je to svojevrsni šok. Svi iz moje generacije su otišli u klubove iz prve lige, neki u Sloveniju, a ja, eto, u treću ligu. Možda sam trebao čekati priliku u Maksimiru, ali imam dovoljno samopouzdanja i vjere u sebe. Ako ću biti pravi, doći ću tamo okolnim putevima”, rezime je s kojim nastupa Mandić.
U predgrađu Zagreba je doživio prvi ozljedu. Rame je u jednom trenutku otkazalo poslušnost. Nije išao na operaciju već je pauzirao neko vrijeme. No, nakon povratka ponovno je iskočilo.
“Morao sam na operaciju. Nije više bilo smisla čekati. I taman mi se to dogodi kada je trebao početi ljetni prijelazni rok”.
A onda je Mandiću stigao poziv spasa. S druge strane bio je Marko Buzov, frontmen Vukovara...
“Bio sam još pod djelovanjem anestezije kada sam vidio poruku na mobitelu. Brzo smo se dogovorili, a kupili su me onaj tren kada su mi rekli da ne žele mene kao vratara s posudbe već kao svoj projekt. Imali su plan za mene i osjetio sam povjerenje. Malo su me pričekali nakon operacije i priča je krenula svojim tijekom”.
A ona će Mandića i društvo dovesti do prve lige. Naravno, ako nastave ovim putem. Do kraja je četiri utakmice, zadnja bi mogla odlučivati.
“Opatija je bolja međusobno za taj jedan gol i ako svi dobijemo do zadnjeg kola, trebat će im pobjeda u Vukovaru. Dobra su momčad i to ozbiljno mislim. Ako Opatiji tri puta prijeđeš centar na utakmici, znaš da si napravio dobar posao”, tumači vratar Vukovara kojem je izazov ta prva liga.
“A kome ne bi bio. Sanjamo svi skupa da se dokazujemo na velikoj sceni”.
Povratak u Maksimir je nešto o čemu sanja.
“Pustimo to. Vratar sam Vukovara, imam ugovor još dvije godine i potpuna je koncentracija na tu borbu za promociju. Naravno da vjerujem u ljude koji su oko nas, u cijeli projekt. Vjerujem u sebe i svoje suigrače. Pali me ideja da istrčim u Maksimiru, ali još više da u Vukovaru sljedeće godine dočekamo Dinamo, Hajduk, Rijeku...”.
To će biti mali problem jer Vukovar još uvijek nije zadovoljio uvjete i domaćin bi bio vjerojatno u Osijeku ili Vinkovcima.
“Ne znam ništa o tome, to je pitanje za druge. Samo, bilo bi šteta da ovaj grad ne bude domaćin eliti”, podvukao je Mandić koji je zbog svojih obrana dobio poziv Ivice Olića, izbornika U21 reprezentacije.
“Bio sam na dva okupljanja u statusu trećeg vratara, uz Čavlinu i Kolića. Čast je i privilegij bio da sam dio toga kao i dokaz da se može iz druge lige sanjati”, zaključio je Ivan Mandić, rekorder druge lige.
.jpeg.webp)
