Stojković ili Fruk? Nema tu nikakvih upitnika, tek jedan uskličnik!

Ako ćemo gledati širu sliku, odnosno sve reprezentacije koje su se plasirale na SP, najintrigantniji je bio popis Carla Ancelottija. Naravno, nije tema treći vratar i treba li to biti netko iz Prve brazilske nogometne lige, tema je bio Neymar, brazilski princ koji nikada nije posao kralj, s tim da je najbliži tome bio 2022. godine u Katru. Da, zabio je on u četvrtfinalu, ali vjerojatno svi znaju što se dogodilo nakon tog pogotka: Prvo Vlašić za Oršića, zatim Oršić za Petkovića. A na kraju i jedanaesterci, sjajni Livaković pa vratnica Marquinhosa.... Kao da je bilo jučer!

Ney je, znaju to vjerojatno svi koji prate nogomet, u sudačkoj nadoknadi upao na popis Don Carla, brazilska nogometna javnost je odahnula, a iako će oni imati prilike u SAD-u, Kanadi i Meksiku uživati posljednju sambu svojeg enfant terriblea, u Hrvatskoj pak nisu baš svi 'izbornici' oduševljeni popisom kojeg je Zlatko Dalić branio na posljednjoj konferenciji za medije. Lovro Majer i Ivan Smolčić najveći su gubitnici, na popisu nema ni prvog topnika HNL-a Diona Drene Belje, a svojevrsno iznenađenje bio je i povratak Dominika Kotarskog koji iza sebe baš i nema neku očaravajuću sezonu u Copenhagenu. No, izbornik je na konferenciji odao dojam odlučnog čovjeka koji ni trunčice ne sumnja u svoje odluke, iako se – kao grom iz vedra neba – u nogometnim krugovima počelo raspravljati o nečemu što nam se, do jučer ili prekjučer, uopće nije činilo nekom ozbiljnom temom: zašto Toni Fruk da, a Luka Stojković ne? I je li Dalić tu pogriješio?

Ako ćemo gledati golove, Toni je ove sezone s 19 pogodaka bolji, dok je po pitanju asistencija Stojković s njih 12 znatno ispred svojeg 'konkurenta'. S druge strane, što se tiče europskih nastupa, Stojković ove sezone ima devet utakmica (416 minuta na terenu), s tim da je bez učinka bio sve do zadnje utakmice protiv Genta kada je prvo zabio dva pogotka, da bi onda u produžecima pocrvenio. S druge strane, ove sezone je 'ozlijeđeni' Fruk odigrao 49 utakmica (3659 minuta), a Stojković 42 (2564 minuta). Da ne bi ostali 'kratki' za Frukov europski učinak dodat ćemo i da je u Konferencijskoj ligi zabio pet pogodaka (Strasbourg, Omonia 2, Celje i Lincoln) te da je Rijeku vodio do njenog najboljeg euro-ostvarenja u povijesti. Dinamo? Njihova je ovosezonska euro-avantura zaključena baš u ranije spomenutom ogledu protiv Belgijaca.

Nije sporno da je Stojković odigrao najbolju polusezonu svoje karijere, nije sporno ni da je za Plave ispalo savršeno to što je mladi veznjak zimus odbio ponudu (koju je klub prihvatio!) Al Jazire pa se – usprkos tome što su ga ranije mnogi otpisali – izborio za status prvotimca, ali isto tako treba priznati da Stojković ove sezone ni u kojem trenutku nije bio prvi igrač Dinama, da nije u kontinuitetu bio igrač prevage te da je ta njegova već opjevana 'divljina' i dalje dvosjekli mač. Stojković je zasad dokazan tek kao talent, ne i klasa, jer klasa se dokazuje kontinuitetom, a to Dinamov as tek treba postići. Svi znaju da jedna lasta ne čini proljeće, baš kao što jedna dobra polusezona (i to samo u domaćem prvenstvu) nije dovoljna da se ovjeri karta za najveće nogometno natjecanje. Najveća razlika između Stojkovića i Fruka je ta što je Stojkovića Dinamo (Mišić, Beljo, Zajc) učinio boljim, dok je s druge strane Fruk Rijeku (Dantas, Gojak, Adu-Adjei, Vignato) učinio boljom. A to radi otkako je došao u klub. I to je nepobitna činjenica, bez ikakvog prostora za diskusiju. Točka.

Nadalje, Toni Fruk je, jasno je to svima, dokazana vrijednost, premium proizvod, lider i dominantan karakter na i van terena. Na stranu sad to što je u svojoj prvoj sezoni u Rijeci imao 16 asistencija, što je u drugoj (i to samo u prvenstvu) imao double-double učinak (11+11) te je doslovno sam vodio Rijeku do druge duple krune u povijesti, on je pored svega toga ne samo uspio zadržati kontinuitet, već i sustavno igrački napredovati. I baš zbog toga njegovo ime na popisu nije sporno kod izbornika, stožera i senatora. Svi oni jako dobro znaju da je Toni 'taj', usprkos tome što se to nekima u metropoli baš i ne sviđa...

Kao i svi ljudi, izbornik Dalić je čovjek s tisuću mana, a sasvim sigurno neke od njih povremeno naljute preostalih 3,6 milijuna izbornika. No, Dalić isto tako ima čvrste principe, svoj put, svoju viziju. I s tim svojim idejama, principima i vizijom je postao najveći hrvatski izbornik u povijesti, sa srebrom i broncom sa svjetskih prvenstava u privatnoj kolekciji umjetnina. Bi li ostali 'izbornici' također uspjeli u tom ostvarenju? Eh, u to baš i nismo pretjerano sigurni. Fruka je u reprezentaciju postepeno uvodio, pobrinuo se da ga 'Obitelj' odmah prihvati, premda se sad, od ovog ponedjeljka, odjednom ljudi ne slažu s njegovim imenom na popisu putnika u SAD. U redu, nije nam ovo prvi rodeo da se iznenađujemo kako će oni naklonjeniji plavoj boji 'gurati' kojekakve igrače Dinama u reprezentaciju, ali iako i Stojković siguno ima neke svoje argumente, tema Stojković ili Fruk, zapravo – ne postoji. I najčudnije od svega je što se o tome uopće priča.

Naravno, nitko ne očekuje od Tonija Fruka da bude nositelj Hrvatske na nadolazećem SP-u, ali za razliku od Stojkovića koji bi možda, s tim da je taj 'možda' jako važan za naglasiti, mogao reprezentaciji u nekoj utakmici nešto dobro donijeti, Toni Fruk je dokazao da je to sigurno spreman napraviti. Uostalom, ne trebamo predaleko u povijest, dovoljno je samo pogledati posljednju utakmicu reprezentacije. Protiv Brazila.

Sjećamo se svi, ušao je Toni u igru u 82. minuti, a dvije minute kasnije imao je potez utakmice. Čuvao ga je Fabinho, ali Rijekin Maestro je po zadržanoj lopti Muse nastavio kretnju, pobjegao svojem čuvaru pa u treptaj oka došao do centra igrališta. Marco Pašalić bio je 'predasistent', a Toni je onda napravio sljedeće: primio loptu, dignuo glavu i pogledao prema drugoj strani. Što je imao za vidjeti? Lovru Majera, koji je sve samo ne najbrži igrač na svijetu, u sendviču između Marquinhosa i Danila. S tim da je Majer tada bio na kakvih 35 metara od gola u punom sprintu. Ne umanjujući činjenicu da je Majer lijepo poentirao, zabiti pogodak oduvijek je bila najteža stvar u nogometu, ali dodavanje Tonija Fruka bilo je takvo da se najviše pamti upravo ta njegova velemajstorija. A kad se u jednoj takvoj utakmici više aplaudira dodavanju nego pogotku, onda je svaka daljnja diskusija nepotrebna. Savršena lopta, u centimetar točna!

No, pored svega toga, neki, eto, i dalje čvrsto vjeruju da je Dalićeva odluka upitna, odnosno da je Stojković i mogao i morao biti na popisu prije najboljeg igrača Rijeke, ujedno i jedinog igrača iz HNL-a (ne računajući Livakovića) koji će uživati čari ovog SP-a. Iako, na kraju bi možda najbolje bilo postaviti jedno pitanje, odnosno zamisliti jednu situaciju. I taj odgovor neka ujedno bude i odgovor ove 'dvojbe': Utakmica SP-a drugo poluvrijeme, Hrvatska treba svježu krv. I igrača koji će sigurno nešto novo donijeti u igru, čiji će se ulazak osjetiti, a balans u momčadi se neće narušiti. Hrvatskoj treba sigurno rješenje, Hrvatskoj treba 'iskra', Hrvatskoj treba provjerena kvaliteta i netko tko će ju učiniti boljom. I tko je već potvrdio da je spreman za najveće svjetske pozornice. Stojković ili Fruk? Jednog dana, tko zna, možda i obojica, ali danas, sada, na ovom SP-u... Dalićeva je odluka upitna? Hajmo se prestati šaliti – nema tu nikakvih upitnika, tek jedan uskličnik!