
Fruk ili Stojković? Dinamova dominacija počela je Lukinim buđenjem! On je 'lanjski Fruk'
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 21.05.26. | 08:00
U biti, dvojbe ne bi niti trebalo biti, moglo je na popisu biti mjesta za obojicu. Ali, Stojković je, iz više razloga, zaslužio biti među 26
Luka i(li) Toni. Njihova imena tvore ime i prezime nekad sjajnog talijanskog napadača. I, iz nekog razloga, ili iz više razloga našli su se zadnjih dana na 'suprotnim stranama', sučeljeni u raspravama hrvatskog nogometnog puka, tko je od njih više zaslužio biti na konačnom Zlatka Dalića za SP? Među 26 putnika našao se Rijekin maestro, Toni Fruk, dok je Dinamov 'divljak' Luka Stojković, zasad na pretpozivu. Iako je, po mišljenju mnogih, baš on trebao biti u avionu za Ameriku.
Slažem se, Zlatko Dalić trebao je Stojkovića staviti na ovaj uži popis. Ali, da odmah razjasnimo, to ne znači da sam protiv Tonija Fruka, niti dvojba nije nužno ta: Luka ili Toni? Mogli su obojica biti među 26, bilo je tu prostora i za jednog i za drugog, bilo je možda nekih drugih kandidata, koji su mogli izvisiti. Nije niti da argumenti Zlatka Dalića ne drže vodu, izbornik je objasnio da za konačan izbor nije bila presudna samo trenutna forma, već kontinuitet, status u reprezentaciji, ono što su mu igrači već ranije pokazali. I to da su nakon ožujske turneje u Americi svi igrači dodatno iskočili pa je i sam izbor bio teži. Legitiman stav, nema što, Dalićev je način biranja igrača, u tom smislu, neupitan i ne treba mu ga uzimati za zlo. No, trebao je u nekim slučajevima biti malo fleksibilniji.
U dvojbi Fruk ili Stojković najviše odzvanja činjenica da Dinamo, dominantan i nedostižan ove sezone u hrvatskim okvirima, neće imati nijednog igrača na SP-u u hrvatskom dresu. Dion Drena Beljo porušio je gotovo sve golgeterske razine, zabio više od 30 kao tek drugi igrač u povijesti naše lige. Nije se našao na Dalićevom užem popisu. Uz objašnjenje da njegovi konkurenti igraju u jačim ligama i jednako uvjerljivo zabijaju. U redu... No, ako Dalić već nije sklon Belji, iz nekog razloga, Stojkovićevo nepozivanje teško je objasniti, pogotovo kroz prizmu pozivanja Tonija Fruka. Dakle, po meni, da još jednom naglasim, čak tu i nije pitanje 'ili-ili', već zašto Fruk može, a Stojković ne može? Dinamova silna dominacija ovog proljeća počela je upravo buđenjem Luke Stojkovića.
Stoji i to da je za njegovu 'konfuznu' jesen ponajviše kriv i sam Dinamo, Mario Kovačević i Zvonimir Boban nisu ga doživljavali glavnim igračem, već čovjekom iz drugog plana, a da ne pričamo da je zimus već bio blizu transfera u Emirate i da je ostao samo zahvaljujući svojoj odluci. Ne klupskim stavom da ga ne želi pustiti. Pitanje je bi li Stojković imao i takvo proljeće da se nije već u prvoj utakmici ozlijedio Bennacer pa je on ušao s klupe i 'riješio' Osijek!? Sigurni smo da su i ona isključenja, neke čudne, nervozne reakcije posljedica svega toga, možda i neke frustracije. I da svega toga nije bilo, Stojković bi sigurno iza sebe imao još i više argumenata da svega toga nije bilo. I duži kontinuitet odličnih igara, možda bi bio dijelom reprezentacije i na onoj ožujskoj smotri u SAD-u. To su, definitivno, činjenice koje pozivanju Stojkovića ne idu u prilog. No, zato je sve to nadoknadio u drugom dijelu sezone, a začinio briljantnom partijom u finalu Kupa, gdje je, ako baš želite, nadmašio i Tonija Fruka.
Stojković je, jednostavno, drugačiji igrač od svih ostalih. Što u žargonu volimo reći 'divlji', to mu je pozitivna osobina, da nije takav ne bi bio toliko kvalitetan. Nepredvidljiv, široke lepeze sjajnih poteza i rješenja, a opet, kad izađeš iz svih tih 'oluja' na ovakav način, znači da si i vrhunski karakter. Stojkovićeva preobrazba unatoč nepovjerenju koje je doživljavao u vlastitom klubu dokaz je da se radi o jednom posebnom igraču. I da sad više ne bi smjelo biti nikakve sumnje u njegove vrijednosti. On je 'taj'! Jest, zabio je manje od Fruka ove sezone (13 u odnosu na 19), ali ima više asistencija (12 prema 3), što ipak pokazuje i njegovu svestranost. A gledajući samo drugi dio sezone, Stojković je nemjerljivo bolji. Čak 10 golova i 10 asistencija u odnosu na Frukovih 7+1... Ono što je, također, Stojkovićeva prednost jest da može kvalitetno pokriti i oba krila, na kojima je Hrvatska ionako deficitarna, može i Fruk ponekad na tu poziciju, ali ipak s drugačijim igračkim navikama. Argument zašto Stojković a ne Fruk leži i u činjenici da je sezonu završio i u boljem fizičkom stanju (opet se to vidjelo u finalu Kupa), Fruka su proljetos mučile ozljede, dojam je stalno bio da je igrao nedovoljno zaliječen, dok je Stojković pucao od snage i forme. I radio razliku u gotovo svakoj utakmici, dok je Frukova forma ipak bila promjenjiva.
Ali, čak i da sve to maknemo sa strane, imamo jasnu matematiku da je Dinamo čak 35 bodova ispred Rijeke, svladao ju je i u finalu Kupa, Toni Fruk ove sezone nijednom nije uspio baciti Dinamo na koljena i u međusobnom dvoboju (koji donedavno nije ni postojao) nije zasjenio Luku Stojkovića. Na neki način, Stojković je 'lanjski Fruk', igrač koji je donio prevagu, koji je naslov prvaka potpisuje svojim 'autogramom'. Pa ako je lani zbog velike uloge u dvostrukoj kruni Dalićev poziv zaslužio Toni, a neupitno jest, tako je sad na popisu mogao ili morao biti Luka. Nonsens je da toliko dominantni Dinamo nema nijednog igrača na 'popisu 26', da je Rijekin glavni igrač ispred Dinamova, unatoč velikoj prednosti Modrih. Opet, kažemo, nije ovo Stojković protiv Fruka, zašto ne i obojica? Ali, Luka je trebao imati svoje mjesto u ovoj priči. Po svemu! Pa i zbog poruke i čuvanja digniteta tog našeg 'napaćenog' HNL-a!


.jpg.webp)





.webp.webp.webp)


.jpg.webp)
.jpg.webp)





