Dalićev popis koji bi svi potpisali - ili kada "WhatsApp šaptači" padnu u vodu

To je to. Tko je unutra, unutra je; tko je ostao vani, neka se ljuti na kalendar, a ne na izbornika. Silić, eto, nije uletio, Kotarski nije izletio.

Majera nema, a papir ne laže: tek 133 minute ovog proljeća, i to bez ijednog nastupa od prve minute. Niti ono maksimirsko proljeće koje je dizalo publiku na noge nije doživjelo konačnu potvrdu na Dalićevu popisu – i Beljo i Stojković ostali su u čekaonici, dok na Mišića, realno, izbornik nikad nije ozbiljno ni računao.

“Kad sam ga mogao zvati – nisam. Sada je kasno”, rekao je Dalić iskreno.

Kod vratara jasno da je Livaković beton, temelj svega; Pandur i Kotarski su tu da drže ritam na treninzima i uskoče ako se temelj kojim slučajem zatrese. Da, očekivali smo Silića, izbornik je priznao da je bio na prvom, širokom popisu, onom od pedesetak imena, ali do ciljne ravnine nije stigao. Kotarski je, čini se, shvatio gdje mu je mjesto u hijerarhiji – pored ovakvog Livakovića može biti tek rezerva, i to je, čini se, svima jasno iskomunicirano.

Obrana? Četiri stopera, uredno poduplane pozicije. Gvardiol je čovjek za dvije pozicije, lijevo i u sredini, Stanišić pokriva tri mjesta , a tu je i Jakić kao rješenje za desnog beka.

“Probali smo dva sustava, protiv jačih reprezentacija igrat ćemo s tri stopera, protiv Engleske primjerice. Kako smo prije imali najjaču veznu liniju na svijetu, tako sada imamo odličnu obranu i jake stopere. Ovo je turnir na kojem moramo biti čvrsti i jaki. Rekao sam bio da neću igrati s trojicom, ali kad imaš toliko dobrih stopera, nema smisla da to ne probaš”, priznao je Dalić.

U vezi je najveći dobitnik Luka Sučić. Jer, ako postoji gubitnik, onda se zove Lovro Majer, a ako postoji netko tko je isplivao baš na vrijeme, onda je to momak iz Real Sociedada.
Da se popis slagao nakon američke turneje u ožujku, njih dvojica vjerojatno bi zamijenili mjesta: Majer unutra, Sučić na čekanju.


Ovako, Sučić je proigrao kad je trebalo, Majer ostao u frižideru, i to je cijela priča. Svi ostali u centrali – očekivani, bez iznenađenja.

Kod napadača je, kao i uvijek, bilo najviše drame i papira. Šest mjesta, a trojica su bili fiksni od prvog dana. Ako itko u ponedjeljak nije morao gledati prema mobitelu i čekati Dalićev popis, to su Budimir, Perišić i Kramarić – njih trojica su dio osnovne konstrukcije ove reprezentacije, noseći stupovi napadačkog plana. Ostali su se gurali, navijali rukave i pokušavali u zadnji čas preskočiti ogradu.

Petar Musa trese mreže u MLS-u i, kako izbornik kaže, rasturao je na treninzima tijekom američke turneje. Matanović je već spakirao pedesetak nastupa u Bundesligi, redovito zabija, a usput igra i finale Europske lige protiv Aston Ville – detalj koji u ovoj konkurenciji više nije ukras, nego argument. Marco Pašalić bio je načet ozljedom, ali se brzo vratio u ritam i uhvatio vlak.
Jednostavno, tko god je od napadača bio “li-la”, dodao je gas u završnici i osigurao put preko Atlantika. Beljo je ostao s impresivnom statistikom i praznim koferom. Brojke su bile na njegovoj strani, ali vrijeme i konkurencija nisu. Na kraju se pokazalo da u ovoj Dalićevoj matematici nije bilo mjesta za “ako” i “možda” – tko je ušao, ušao je na vrata, Beljo je ostao pred njima, s najboljim argumentima u ruci, ali i bez ulaznice za Mundijal.