J. RadićŠto nam slijedi, velika promjena ili kraj projekta?
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 12.05.26. | 08:00
Nakon što je Ivica Pirić objavio fotografiju sa svojim prijateljem i nekadašnjim idolom Igorom Štimcom, logičnim se postavlja pitanje, kraj ili novi početak? Jer ako projekt ulagača nastavi živjeti od sada ima dodatno pitanje. Više se neće promatrati samo kroz temu koliko novca donosi, nego i kroz pitanje kome bi taj novac otvorio vrata Poljuda
Fotografija Ivice Pirića s Igorom Štimcem, objavljena u trenutku dok se oko Hajduka ponovno otvara tema stranog kapitala, nije samo običan kadar iz vinarije. U splitskom nogometnom okruženju takve fotografije imaju veliko značanje. Čitaju se kao poruke, testiraju javno mnijenje i proizvode golemi efekt, osobito kada se na istoj fotografiji nađu čovjek koji se predstavlja kao most prema potencijalnim ukrajinskim ulagačima i jedan od najglasnijih kritičara postojećeg modela upravljanja klubom. Ali, Pirić fotografiju nije slučajno objavio, niti je trenutak slučajno odabran. Logičnim se stoga postavlja pitanje je li ovo fotografijom možda označio kraj projekta ulagača ili je pokazao put u kojem se kreće projekt? Odgovor nije jednostavan, ali činjenica je da je projekt definitivno ušao u osjetljiviju fazu.
Ivica Pirić, bivši nogometaš Hajduka i poduzetnik povezan s potencijalnim ulagačima, objavio je fotografiju s Igorom Štimcem iz vinarije Rizman, uz poruku o uživanju u dalmatinskoj atmosferi, vinu i pogledu. Vinarija je inače u vlasništvu Damira Štimca, Igorova brata, što fotografiji daje dodatni simbolički naboj. U nekom drugom klubu taj susret prošao bi kao druženje bivših igrača iz istog dresa, ali u Hajduku ništa nije tako jednostavno. Pogotovo ne sada, kada je Pirić u javnosti predstavljen kao ključna veza prema ukrajinskom kapitalu, odnosno Volodimiru Nosovu i grupaciji WhiteBIT/White Tech, a Štimac s druge strane kao osoba koja godinama otvoreno osporava navijački model upravljanja i ulogu Udruge Naš Hajduk. Zato fotografija mijenja percepciju projekta. Do njene pojave priča se mogla predstaviti kao mogući sponzorski ili poslovni aranžman, ali nakon objave fotografije više ništa nije isto. Za jedne je fotografija najava promjena, za druge pokušaj ulaska ljudi koji su u sukobu s postojećim modelom, a za treće kraj projekta ulaganja ukrajinskog biznismena. Gdje je istina?
Novac, upravljanje i simbolika
Na Poljud je stiglo pismo namjere, a Hajduk je potvrdio da su razgovori s predstavnicima ukrajinske tvrtke tek u početnoj fazi. Pirić je predstavio interes za sponzoriranjem kluba i pritom je poručio da je cilj omogućiti Hajduku financijsku injekciju za momčad koja će biti sposobna napasti Dinamo već sljedeće sezone. Pritom je Pirić istaknuo i osobnu ambiciju preuzimanjem uloge predsjednika Hajduka. Tu nastaje problem. Sponzorstvo je za Hajduk načelno prihvatljivo, ali uvjetovanje sponzorstva kadrovskim utjecajem sasvim je druga tema. I onda se u priči pojavljuje Igor Štimac. Nekadašnji igrač, trener i sportski direktor Hajduka, hrvatski reprezentativac i hrvatski izbornik, ali i čovjek koji godinama izaziva snažne reakcije zbog oštrih kritičkih istupa prema vodstvu Hajduka i modelu koji se veže uz Naš Hajduk. Zbog toga Pirićevo pojavljivanje sa Štimcem ima pozadinu i svrhu, jer Štimac je ima ulogu. Detonator promjene ili glasnik kraja projekta? Nije se na fotografiji pojavio tek kao Pirićev prijatelj.
Međutim, ako Pirić doista želi graditi povjerenje s Hajdukom, Gradom Splitom, Našim Hajdukom i članovima, onda javno povezivanje s najprepoznatljivijim kritičarem postojećeg modela upravljanja šalje poruku koju svatko čita na svoj način; jedni je tumače kao pritisak, drugi kao provokaciju, a treći kao radosnu vijest. Može li pritom fotografija otežati projekt? Može, ali ga ne mora automatski srušiti. Projekt bi se mogao nastaviti ako se brzo i jasno odvoje tri razine - novac, upravljanje i simbolika. Hajduku novac treba, ozbiljno sponzorstvo uvijek je dobrodošlo, jer klub koji želi biti konkurentan u Europi i Hrvatskoj ne može živjeti samo od emocije, članarina i prodaje igrača. Međutim, projekt lako može propasti ako se u navijačkom puku učvrsti dojam da se sponzorstvo koristi kao poluga za kadrovsko preuzimanje ili za 'preskakanje' postojećeg modela. Hajduk nije obična privatno poduzeće, vlasnička je struktura specifična sa Gradom Splitom koji drži najveći paket dionica, ali upravljenje je prepušteno Našem Hajduku kao drugom najvećem dioničaru. Pritom je jasno da svaki ulagački projekt u Hajduku mora proći ne samo financijsku, nego i društvenu provjeru. Tako je u Hajduku, nije dovoljno imati samo novac.
Pirićev projekt pati od manjka jasnoće
Zato Pirićev najveći problem nije Štimac, nego povjerenje. Jer, fotografija sa Štimcem među navijačima je samo pojačala onu bojazan koja se kontinuirano pojavljuje u ovakvim situacijama. Tko su točno ulagači, što žele, koliko novca nude, pod kojim uvjetima, kome bi pripala operativna moć i kakvu bi odgovornost ulagači preuzeli? Pirićev projekt trenutno pati od viška signala i manjka jasnoće. U javnosti se spominju milijuni, ukrajinski kapital, WhiteBIT, White Tech, sponzorstvo, moguća funkcija u klubu, napad na naslov, ali nedostaju konkretne stavke. Koliko novca, duljina ugovora, jamstva, prava sponzora, te jasna podjela između komercijalnog partnerstva i sportskog upravljanja. Ako Pirić želi da projekt preživi, mora ga vratiti iz zone velikih najava i simboličkih fotografija u zonu brojki i institucija.
Fotografija Pirića i Štimca vjerojatno nije kraj projekta ulagača u Hajduk, ali mogla bi biti presudni trenutak. Jer ako projekt ulagača nastavi živjeti od sada ima dodatno pitanje. Više se neće promatrati samo kroz temu koliko novca donosi, nego i kroz pitanje kome bi taj novac otvorio vrata Poljuda. Priča postaje sve zanimljivija.
