Nakon trećeg poraza od Dinama: Garcia i momčad su dosegli limit, što će napraviti Graf?

Nakon što je Dinamo na Maksimiru upisao pobjedu (2-0), postalo je kristalno jasno da se Hajduk nalazi pred ozbiljnim preispitivanjem vlastitih dometa. Treći ovosezonski poraz od najvećeg rivala, koji je splitsku momčad ostavio na golemom zaostatku od 18 bodova, nije samo plod lošeg dana, već simptom dubljih, strukturalnih problema. Pitanje limita trenera Gonzala Garcije ili same momčadi zahtijeva slojevitiji odgovor, jer na terenu su bile jasno vidljive obje komponente.

Gledajući isključivo trenerski aspekt, Gonzalo Garcia udario je u taktički zid. Garcia je tijekom sezone uspio stabilizirati Hajduk na drugom mjestu, što je s obzirom na turbulencije proteklih godina korak naprijed, ali Derbiji su ogolili njegov najveći limit, a to je nedostatak taktičke fleksibilnosti. Njegov pokušaj progresivnog nogometa s visokim postotkom posjeda lopte i iznošenjem lopte iz zadnje linije, toliko puta prepričanom 'build upu', donio je stabilnost protiv slabijih protivnika u HNL-u, ali se u Derbijima pokazao kao najveća slabost. Garcijino odbijanje prilagođavanja sustava kada se suoči s tjelesno moćnijim i agresivnijim protivnikom poput Dinama izravno su utjecali na ishode. U sva tri ovosezonska poraza od Modrih Hajduk je izgledao sterilno u završnici i iznimno ranjivo pod visokim presingom. Garcijin je limit očit u nedostatku "plana B" i nemogućnosti prepoznavanja kada pragmatizam mora zamijeniti estetiku, a time je svoje igrače ostavio na 'milost i nemilost' suparničkoj tranziciji.

Momčad limitirana u tri segmenta

S druge strane, nepravedno bi bilo amnestirati igrački kadar, jer je limit momčadi jednako izražen. Hajdukov roster u ovom trenutku pati od ozbiljnog disbalansa između tehničkih sposobnosti i tjelesne moći, što se protiv Dinama redovito kažnjava. Najlakše bi za recentni poraz bilo okriviti igrače zadnje linije, ali pogreške u obrani su posljedica kontinuiranog pritiska pod kojim pucaju defanzivci pred Silićem. Primarno zbog toga što vezni red ne može ispratiti trkački tempo i agresivnost u dvobojima koje je nametnuo protivnik. Iskusniji igrači, nositelji igre, unatoč nespornoj kvaliteti u HNL okvirima, u ovakvim utakmicama pokazuju znakove zamora i nemogućnosti praćenja modernih zahtjeva igre u oba smjera, dok ostatak rostera nema dovoljnu širinu ni kvalitetu da bi donio preokret. Koliko god to nekome bilo teško priznati, momčad Hajduka je, unatoč nekim bljeskovima, ove sezone u odnosu na Dinamo ostala limitirana u tri ključna aspekta - brzini, snazi i širini. Iako su u kadru imena poput kapetana Livaje ili povratnika Ante Rebića, razlika u intenzitetu i kvaliteti u odnosu na Dinamo bila je očigledna. Moderni nogomet koji proklamira Dinamo temelji se na tranziciji i moći, a Hajdukov vezni red, iako tehnički potkovan, izgledao je tromo i nesposobno držati takav visoki intenzitet. Uz to, ponovni neuspjeh u dvoboju s Dinamom jasno sugerira kako ova skupina igrača nosi psihološki teret prošlih neuspjeha, a novi lideri, koji bi taj teret trebali skinuti, još se nisu profilirali. Analiza stoga jasno ukazuje da je ovo apsolutni limit trenera i momčadi. Gdje je izlaz iz 'slijepe ulice'?

Dinamo nije 'svemirski brod', a Hajduk je najbolji u 'ostatku lige'

Bez korjenite promjene u selekciji igrača, kojoj nedostaje brzine i moći, ili bez trenerove spremnosti da bitno prilagodi svoju filozofiju igre rezultatu, limit trenera i momčadi neće se promijeniti. Hajduk će ostati u 'statusu quo' što je plafon drugoplasirane momčadi lige kojoj za stvarni iskorak prema tituli treba sistemski reset. Razvidno je da Hajduk ima trenera koji želi igrati nogomet budućnosti s igračima koji su u zalasku karijere ili taktički nedorečeni za taj sustav. Hajduk je "najbolji od ostatka lige" što je slaba utjeha, jer je miljama daleko od statusa ravnopravnog izazivača Dinamu. Garcia je pred Derbi jasno poručio 'ako si blizu Dinamu, blizu si Europi'. Ali, Derbi je pokazao da je Hajduk daleko od Dinama. Taj jaz podjednako je stvorila Garcijina taktička krutost i limitirana kvaliteta kadra u ključnim linijama. Trener je limitiran igračima koji ne mogu odgovoriti na njegove, ponekad i prekomplicirane zahtjeve, dok su igrači limitirani trenerovom nemogućnošću skrivanja njihovih nedostataka umjesto isticanja vrlina. Dinamo nije tri puta bio "svemirski brod" u ogledima s Hajdukom, ali je bio nesuporedivo kvalitetniji sustav. Da bi sljedeće sezone ugrozio taj sustav Hajduk evidentno mora doživjeti veliki reset u svom razmišljanju, ali i kadru. Koliko li je samo posla pred sportskim direktorom Robertom Grafom u stvaranju momčad koja će sljedeće sezone biti konkurentna, ili barem konkurentnija Dinamu. Jer, ove sezone Hajduk se od borbe za naslov oprostio početkom ožujka što Bijeli sigurno ne žele ponoviti u sljedećem prvenstvu.