Stjepan Jukić: „U Dračicama su igrači, navijači, uprava, svi kao jedno.“

Hrvatska nogometna ikona Stjepan Jukić progovorio o smiraju karijere u Dračicama, uzletu njegovog Osijeka, životu i nogometu na Dalekom istoku i budućim planovima na nogometnom putu…

Stjepan Jukić jedna je od kultnih persona hrvatskog nogometa. Danas 37-godišnji veteran iz Đakova u 1.HNL igrao je za Šibenik, Croatiju Sesvete i matični Osijek u kojem je ostavio najveći trag nastupajući pet sezona za klub iz Gradskog vrta.

Iz Osijeka se prvi puta otisnuo u belgijski Lokeren, a drugi puta u Sanfrecce Hiroshimu, a osim u Japanu dvije i pol godine proveo je u Kini iz koje se 2012. vratio u Hrvatsku i od tada igra isključivo za lokalne niželigaše.

Trenutno, u smiraju svoje karijere, obnaša funkciju pomoćnog trenera Croatije iz Đakova, ali se bavi još uvijek aktivnim igranjem za Dračice iz Đakova o kojima smo već nekoliko puta pisali. Dračice su sedmoligaški hrvatski klub koji funkcionira prema modelu „jedan član, jedan glas“. U aktualnoj sezoni imaju stopostotni učinak, na proljeće nisu primili gol, a ove nedjelje, na domaćem terenu protiv Zrinskog iz Drenja, organiziraju veliku proslavu naslova i plasman u viši rang županijskog nogometa.

„Dračice su klub koji je osnovan prije dvije godine. Nas par prijatelja, koji smo igrali u prvim, drugim i trećim hrvatskim ligama, odlučili smo prošle godine pomoći klubu kako bi se probao plasirati u viši rang. I, uspjeli smo! Dečki koji su osnovali i vode klub, njih dvadesetak, svi su prijatelji. Cijela priča je prekrasna, atmosfera na utakmicama je vrhunska i jako mi je drago što sam pomogao klubu da se plasira u viši rang. U nedjelju se sprema velika fešta, siguran sam da će doći veliki broj ljudi“, rekao nam je Jukić.

Dračice su klub kojeg su pokrenuli navijači i funkcioniraju prema demokratskom modelu. Igrali ste u klubovima iz više država i liga, osjeti li se u Dračicama razlika u odnosu na te klubove što se tiče prisnosti igrača i navijača te njihovoj uključenosti u klub?

„U Dračicama su igrači, navijači, uprava, svi kao jedno. Ljudi koji su u upravi navijaju na tribinama, ne gledaju na sebe u smislu mi smo uprava, važniji od ostalih navijača. Svi se zajedno družimo i moram reći da se radi o zaista prekrasnoj situaciji. Ovakve priče su potrebne našem nogometu. Volio bih kada bi bilo više takvih priča i klubova u kojima svi jedni drugima međusobno pomažu. Uprava, članovi i igrači, svi su kao jedno“.

Jukić je igrao za nekoliko hrvatskih klubova u najvišem, ali i u nižim rangovima. Najveći trag ostavio je u Osijeku s kojim je u sezoni 2000./01. igrao treće kolo tadašnjeg Kupa UEFA, a u drugom je zabio i pogodak, u 4:1 pobjedi Bijelo-plavih nad bečkim Rapidom. Svjedoci smo ponovnog uzleta Osijeka. U klub je ušao privatni kapital, Osijek je završio četvrti i sljedeće sezone će nakon tri godine pauze ponovno igrati Europu!

„Baš sam prošli vikend nakon utakmice u Gradskom vrtu postao povjerenik Osijeka za Đakovo i Đakovštinu. Nakon nekoliko godina katastrofalne situacije u klubu, kada nije bilo novaca i vodila se konstantna borba za opstanak, situacija je danas odlična! Srećom da se našao privatnik Meštrović koji je preko svojeg prijatelja Mađara Meszaroša donio svježi kapital u klub. Pričao sam baš s ljudima iz kluba i oni žele cijelu priču dignuti na jedan još viši nivo. Ova sezona je za mene iznenađujuće dobra, nisam očekivao tako brzi skok. Drago mi je da je klub izborio Europu u kojoj se nadam što boljem plasmanu. Bitno je da svake godine klub napravi korak više, a tko zna, možda jednog dana Osijek bude kao i Rijeka“.

Znači nadate se naslovu prvaka u nekoj bližoj budućnosti?

„Bio bih presretan kada bi se tako nešto dogodilo. Rijeci je trebalo pet godina da od ulaska privatnog kapitala postanu prvaci. Osijek ima odličnu i perspektivnu ekipu, mladog i stručnog trenera koji radi odličan posao. Zekić je došao u klub dok nije bilo ničega, preživljavalo se od utakmice do utakmice. Nije se znalo hoće li klub završiti u stečaju. On je kao trener dignuo cijeli ekipu, a uz jedno do dva prava pojačanja sljedeće sezone Osijek bi mogao napraviti dodatni iskorak“.

U generaciji Osijeka koja je 2000. izborila treće kolo Kupa UEFE, igrali su zaista sjajni igrači poput Nenada Bjelice, Almira Turkovića, Dumitru Mitua, Mate Neretljaka, Ive Ergovića, Bakira Beširevića, Josipa Gašpara… jeste li još uvijek u kontaktu s tom „zlatnom“ generacijom.

„Ostao sam dakako u kontaktu s nekima od njih. Evo u četvrtak na stadionu NK Elektre igramo humanitarnu utakmicu između zvijezda Hrvatske i zvijezda Osijeka. Igramo revijalne humanitarne utakmice, veteransku ligu… često se zajedno družimo.“

Osim u Hrvatskoj, Jukić je igrao za belgijski Lokeren, japansku Hiroshimu i dva kineska kluba – današnjeg trećeligaša Qingdao Jonoon i današnjeg prvoligaša Chongqing Dangdai Lifan.  Koja je razlika u igračkom, ali i organizacijskom aspektu nogometnih liga iz Zapadne Europe, Dalekog istoka i Hrvatske?

„Od kada sam 2006. otišao iz Belgije, nogomet je u toj državi jako napredovao. Ušao je veći kapital i sve se dignulo. Kvaliteta belgijskog nogometa je iz godine u godinu bolja, što se najbolje vidi na primjeru belgijskih klubova koji svake godine igraju Ligu prvaka, a nerijetko prolaze i u drugi krug. Ulaže se jako puno novaca, svi klubovi imaju akademije u nekoj afričkoj zemlji iz kojih dovode mlade neafirmirane igrače“.

„Japan je svijet za sebe. Tamošnji nogomet posložen je kao i njihov biznis. Organizacija svega je na jednoj puno višoj razini nego kod nas. Kina je u zadnjih nekoliko godina napravila veliki 'bum'. Imaju novaca koliko žele, velike kineske korporacije masovno ulažu u nogomet, a i predsjednik države je veliki zaljubljenik u ovu igru. Evo, nedavno sam čuo da u škole žele uvesti satove nogometa, uz već postojeći sat tjelesnog. Kinezi žele napraviti sve kako bi nogomet dignuli na još jedan viši nivo.“

Jukić je u Kini proveo dvije i pol godine, od zime 2010. do ljeta 2012. kada još nije započela velika ekspanzija kineskog nogometa. Zanimalo nas je kakva je bila kvaliteta lige i uopće organiziranost samoga natjecanja dok je Jukić bio tamo?

„U Kini ima jako puno talentiranih igrača. Sa mnom je igrao jedan jako talentirani igrač koji danas igra za aktualnog prvaka Guangzhou Evergrande. I tada su plaće bile jako dobre, tako da njima nikada nije bilo u interesu otići u Europu zbog financijskog aspekta. Kinezi su jako pošten i radišan narod, kao velika vojska. Da im trener kaže da trebaju trčati šest sati, oni bi trčali šest sati. Žive u kampovima, jedino su stranci živjeli van kampa“.

Je li Vam bolje bilo u Kini ili Japanu?

„Igrački mi je bolje bilo u Kini jer sam u Japanu imao tešku ozljedu Ahilove tetive zbog koje me tri mjeseca nije bilo na terenu, dok sam u Kini, do samoga kraja, igrao jako dobro i standardno. Tada u mi popucali prednji križni ligamenti i to je bio nekakvi kraj mojeg profesionalnog igranja nogometa“.

Pred Jukićem je slavljenički vikend. U subotu bi Croatia Đakovo, u kojoj naš gost obnaša funkciju pomoćnog trenera, trebala izboriti ostanak u Trećoj ligi Istok, a dan kasnije klub za koji igra Dračice slave naslov prvaka i plasman u Drugu županijsku ligu. Koji su planovi Jukića za budućnost?

„Završavam trenersku akademiju HNS-a, pomoćni sam trener u Croatiji i trener juniora. Nadam se da ću što prije završiti školu, dobiti licencu i prihvatiti se u potpunosti trenerskog posla. Što se Croatije tiče, u subotu igramo protiv Bjelovara i bod nam je dovoljan kako bismo i matematički osigurali opstanak. Vjerujem da ćemo u subotu ostvariti uspjeh i da ću u slavljeničkom raspoloženju započeti vikend“.

Razgovarao: Niko Rukavina

(Foto: Pixsell)