SRAMOTA!

Priča se pisala sama od sebe. Nakon rutinske, s pola snage odrađene pobjede protiv Osijeka na Opus Areni te točno 11 godina otkako je pao Stuttgart, Rijeka je prepuna samopouzdanja dočekala okršaj protiv Olimpije u drugoj utakmici play-offa za Konferencijsku ligu. Uvjereni su bili svi u klubu, bit će to Rijekina večer, večer u kojoj će se pjevajući vratiti na svoj Kvarner i još jednom dobiti potvrdu kako je taj 29. kolovoza ‘sveti dan’ za sve one kojima plavo-bijela boja teče venama. Trebao je to biti nogometni praznik, trebao je to biti spektakl, a na kraju je ispao sveopći debakl od kojeg će nam se lica crvenjeti još danima, tjednima, mjesecima.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Sat i pol prije utakmice, kada su igrači prvi put izašli na teren, pogled prema njima i nas je na neki način zavarao kako je ova utakmica ‘ta’. Izgledali su dobro, mirno i koncentrirano, kao da su došli odraditi posao i Olimpiji pokazati gdje joj je mjesto.

A onda smo skinuli ružičaste naočale s glave. Počela je utakmica...

Ovo kako je Rijeka ovog četvrtka odigrala ‘utakmicu sezone’ bilo je sramotno. I da, teška je to riječ, ali... Sramota, debakl, poniženje... Birajte sami, pogriješiti nećete. I ne samo to, nisu samo podbacili igrači, podbacili su apsolutno svi. Od predsjednika Miškovića, sportskog direktora Raić-Sudara i njegovog pomoćnika Čuline pa sve do stožera. Na čelu s Radomirom Đalovićem. Svi, ali baš svi, ne da su zaslužili ocjenu pet, već su zaslužili i puno manje. No, eto ga, ipak postoji nešto pozitivno u ovoj priči - manje od pet ‘ne ide’.

Šamar realnosti! Rijeka se osramotila usred Ljubljane i ispala iz Europe!

A ista stvar vrijedi i za Armadu. Naravno, ne za svih, već za onu šačicu zbog kojih se danas svaki normalan Riječanin srami svojeg kraja, svojeg kluba, svojeg grada. I zbog kojih sada, lako moguće, neko novo europsko gostovanje neće vidjeti godinama. U redu, možemo razumjeti tu navijačku subkulturu i da oni imaju neka svoja pravila života, ali nikada, baš nikada nećemo razumjeti, a isto tako ni pravdati, bacanje baklji prema centralnoj tribini. Tribini na kojoj su neki obični ljudi, ljudi koji su samo došli pogledati utakmicu, koji su s djecom htjeli uživati u igri koju svi toliko volimo. Taj čin nije samo sramotan, taj čin je ogavan. I ne, nema druge riječi, obraniti ga ne može nitko i nikada. I točka, kraj priče.

Nakon ovakvog poniženja i bodeža zabijenog ravno u srce, u Rijeci sada nemaju nikakvu drugu opciju osim one da naprave kompletni reset. I to na svim razinama. Nema nedodirljivih, nema onih tko u ovom trenutku može biti siguran. Nakon ove utakmice, apsolutno svi bi trebali razmisliti jesu li oni dovoljno odvažni, dovoljno motivirani, a na kraju krajeva i dovoljno kvalitetni da preokrenu stvari u klubu. Neka sjednu, pogledaju se u oči i kažu ‘ja jesam’ ili ‘ja nisam’. Jer, ako netko nije ‘taj’, nema tu nikakve sramote, sve je to život, ali nakon ovakve utakmice ti moraju biti dovoljno hrabri i istupiti.

OCJENE - Rijeka: Crveni obrazi i pognute glave. Ovo nije Rijeka!

Đalović:“Kao da smo igrali s Realom, nemam riječi! Ivanović je riskirao transfer, sam je želio igrati“

Teško je, neizmjerno teško, ostati na tribinama više od sat vremena nakon utakmice i slušati kako Slovenci slave, kako svaki automobil trubi, kako se ori ‘Olimpija, Olimpija’. Teško je, neizmjerno teško, nekoga u ovoj priči pokušati sačuvati, objasniti kako nije sve tako crno te da će Rijeka i sutra postojati, da će klub i dalje funkcionirati, da će igrači i dalje igrati. Teško je, jer vjerovali su svi, da će zbog Rijeke njeni navijači vidjeti još pokoji europski grad, da će biti u istoj rečenici s klubovima prema kojima streme, da će još jednom svima pokazati kako u Europi uvijek zaslužuju biti.

Marijan Kustić bio je u Ljubljani, Damir Mišković također. Ali, nismo gledali u njihovom smjeru, i bez toga nam je sve bilo jasno. Rijeka se danas osramotila, Rijeka se danas za nekoliko razina unazadila. Umjesto da budu na ponos Hrvatske, da se pridruže Dinamu u Europi, a nekim drugim rivalima, onako sportski, bez zle krvi, poruče ‘di ste vi od nas’, Rijeka je sada šamarčinom usred slovenske metropole bačena u takav nokdaun da brojanje suca nije bilo potrebno.

“Miško, što ćemo sada, Miško?”, povikao je jedan od navijača Rijeke koji je s centralne tribine svjedočio ovom debaklu svojeg kluba. Pogledali su domaćini, prilično neprijateljski nastrojeni i vidno iziritirani, a dotični navijač Rijeke potom je podigao svoje ruke, rekao “ljudi, oprostite” pa nastavio prema izlazu.

Na kraju - muk, glavobolja i mučnina u želucu. Na kraju, kad su se reflektori ugasili, a dim napokon raščistio, na Stožicama je ostao samo osjećaj sramote. Sramote koju nikada više ne želimo osjetiti, a koje ćemo se nažalost još dugo sjećati.