Slučaj Šotiček samo je potvrda da talenti sve više zaobilaze Maksimir

Saga oko Marina Šotičeka je završena njegovim potpisom za švicarski Basel. Sada se javio njegov otac i u razgovoru za Sportske novosti zapravo prvi nešto javno i konkretno kazao na tu temu. Do sada su tek bili spinovi koji su izlazili bez neke relevantne potvrde. Šotiček senior tako tvrdi da je jedina ponuda za njegova sina bila 10 tisuća eura brutto mjesečne plaće a to se poprilično razlikuje od onoga što se pojavljivalo u javnosti.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

A zapravo je nebitno tko je u pravu, a tko nije. Činjenica je kako nitko ne može biti zadovoljan raspletom tog transfera. Niti Lokomotiva koja ga je htjela transferirati u Dinamo jer joj odgovara postotak od idućeg transfera, niti Šotiček niti u jednom trenutku nije krio da želi u Maksimir pa u konačnici i Dinamo koji ga je htio. Barem ga je Sergej Jakirović želio u svojoj svlačionici a on bi trebao biti valjda jedini relevantni faktor. Uz sportskog direktora Marka Marića.

U jednom trenutku pojavila se priča da je sporna provizija Šotičekovu agentu. Iako, danas nas uvjeravaju neki koji su na izvoru informacija da se agent bio spreman odreći tih 10 posto od brutto plaće igrača. Možda je problem bilo ime agenta jer se veže uz sudske procese oko Dinama... Ma tko će si ga više znati. Sto baba - kilavo dijete. No, izvjesno je kako su u Maksimiru odlučili prekinuti s praksom menadžerskih provizija. Iako u njima nema ništa sporno. Svugdje u Europi se plaća provizija koja je posve legalna i legitimna. Kao što je, uostalom, legitimna odluka Dinama da više ne plaća te provizije. No, logično pitanje koje se onda postavlja jest: koji će agent raditi s Dinamom na takav način?

To nam više djeluje kao ona izmišljotina o platežnim kućicama za talentirane igrače.

“Oni moraju biti gladni da uspiju u Dinamu”, osnovna je mantra Marka Marića kada su u pitanju mladi talenti. I koja je bila na kušnji prije desetak dana kada je Belinho u pitanju. I zapravo je pitanje je l' već pala u vodu ili je zaista ostalo na tih 400 eura mjesečno za mladog Brazilca. Nekako nam se logičnije čini da je netko trebao izaći u javnost i reći da ne vjeruje u talent Belinha i da mu zato ne Dinamo ne može ponuditi više od tih 400 eura koje su predviđene za “kućicu”. No, svi imaju svoje mišljenje dok ga ne treba javno komunicirati. Međutim, priča o Marinu Šotičeku odnosno njen konačan rasplet samo pokazuje kako neke stvari koje su donedavno bile nezamislive postaju pravilo. A to je da sve više talenta zaobilazi Dinamo. Neko pravilo u Maksimiru je bila selekcija iz vlastite škole, pa potom doselekcija iz HNL-a i inozemstva mladim i potetntnim igračime te na koncu ulazni transferi iz inozemstva.

Dinamo ga je imao 'gratis', trebao je doći na liječnički, a onda su Modri odustali. Sad ga traži pola Europe!

'Dalićevske' dvojbe Sergeja Jakirovića

Kolumbijac pristao doći u Maksimir, samo ga detalji dijele od Dinama?

Škola je već neko vrijeme u problemima i posljednji talent koji je bio projekt kluba jest Martin Baturina. Na ovim pripremama bilo ih je već nekoliko, ali niti jedan od tih igrača u ovom trenutku nije spreman odmah uskočiti u konkurenciju za seniore. Dakako, osim Vrbančića. No, sada šteka i taj drugi model koji je u bližoj prošlosti znatno punio svlačionicu kvalitetom ali i blagajnu. Doselekcijom su u Dinamo stigli Majer, Ivanušec, Olmo, Rog, Pjaca... Dakle, ozbiljni izlazni transferi su u pitanju. No, i to je stvar prošlosti jer smo svjedoci kako sve više talenata i potencijalnih velikih transfera igrača ne završava u Dinamu.

Propustili su Belju i Frigana. Pašalića su imali za nula eura. Pongračić je bio ponuđen za 1,5 milijun eura - jučer je potpisao za Fiorentinu za 15 milijuna. Bećir Omeragić htio je u Dinamo ali su u Maksimiru odabrali Bernauera. I sada je Omeragić nakon samo godinu dana u Francuskoj na putu prema Engleskoj. I Anton Matković je vjerojatno mogao doći za puno povoljnije uvjete nego što vrijedi danas kao idući najveći projekt HNL-a. I na koncu ova priča s Marinom Šotičekom.

Puno je to previše za klub poput Dinama koji je svoju nedodirljivost lidera ovog dijela Europe upravo radio na takvom poslovanju. Kupi jeftino, prodaj skupo! I zato su lani imali budžet od 60-ak milijuna eura a ove se sezone već spominje tendencija spuštanja tih brojki...

Iako prijelazni rok još uvijek traje, puno toga je još uvijek nejasno ili barem u magli. Primjerice, odustajanje od prodaje Petra Sučića za kojeg je Como bio spreman izdvojiti devet milijuna eura a prema novim pravilima kada je riječ o takvoj cifri odlučuje Izvršni odbor kluba.

Nonsens, ali o transferu Petra Sučića nisu odlučili trener i sportski direktor kojima je to u opisu posla i koji su uostalom plaćeni za to već društvo koje broji 13 članova, raznih profila zanimanja i životnih interesa a u kojem sjedi tek jedan čovjek iz nogometnog svijeta; predsjednik Zajec... A evidentno je kako društvo nije prepoznalo trenutak jer Petar Sučić teško može na tržištu vrijediti puno više od tih 9 milijuna ponuđenih od Coma. I da sutra zaigra za Vatrene njegova cijena bit će veća za dva, tri milijuna eura.

Uostalom, da su samo malo zagrabili u prošlost shvatili bi kako je Dinamo prodao Luku Ivanušeca za manje novaca u trenutku dok je ovaj bio standardni prvotimac u reprezentaciji Hrvatske. A prodavao ga je, između ostalih, aktualni član uprave kluba. Pa mogli su pitati tog Podnara za mišljenje kako će Sučića prodati za 15 ili koliko već traže ako su Ivanušeca koji je u tom trenutku imao tri vezane utakmice u reprezentaciji Hrvatske u početnom sastavu - prodali za osam milijuna.

A da se imalo malo pronicljivosti onda bi se ušao u transfer s Comom pa bi se od tih novaca kupili barem trojica sa skraćenog popisa Sergeja Jakirovića na kojem su bili Šotiček, Radeljić, Pašalić, Elšnik, Čerin... Kupio bi se i Kačavenda koji je zapravo igrač Lokomotive a trenira s Dinamom i oduševljava trenera. Možda bi bilo dovoljno za tog Miereza koji je tiha patnja Dinama...

Obrisi sportske politike Dinama u ovom trenutku su prilično nejasni i na ozbiljnoj su kušnji. I zapravo se ne zna tko je vodi. Trener i sportski direktor ili predsjednik, Izvršni odbor, Nadzorni odbor ili možda predstojnik ureda predsjednika za kojeg kažu da se gura u sve...

U trenutku kada imaš 13 milijuna eura zagarantiranih, kada s prodajom tog Sučića možeš cifru zaokružiti na 20 - onda ulažeš, ideš jako i napadaš Ligu prvaka! A ti se, eto, cjenkaš sa Šotičekom za deset tisuća eura mjesečne plaće... Čini se da su neki došli učiti se poslu u Maksimir što definitivno ne sluti na dobro.