T. Ničota'Slučaj Mišić' otvorio Pandorinu kutiju. Situacija u Dinamu je zabrinjavajuća!
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 02.11.25. | 09:45
Mario Kovačević stalno priča o procesu stvaranja momčadi. No, problem je što taj proces stagnira, nema pomaka, Dinamo ne izgleda bolje. Atmosfera i odnosi u svlačionici su loši, nezadovoljstvo sve veće. Na sve to 'nadovezao' se kapetan Mišić, a to je, pak, dublja priča
Šteta što je puno toga, iz Dinamove perspektive, zasjenilo prekrasan pogodak Arbëra Hoxhe. Zapravo, golčinu kakvu rijetko viđamo, pogodak, koji je Dinamu donio trijumf u derbiju protiv Rijeke (2-1). Tri važna boda, koja su potvrdile i odlične obrane Ivana Nevistića u samoj završnici utakmice, poneka i ranije. Međutim, fokus javnosti, pogotovo javnosti 'obojane u modro', zaradio je Josip Mišić.
Kapetan Dinama, koji je protiv Rijeke doživio jednu od svojih najtežih noći otkad je u Maksimiru, a pogotovo otkad je preuzeo kapetansku traku. Mišićeva nervoza, udaranje suparničkih igrača, koja samo čudom i nevojerojatnom odlukom sudaca (Pajač glavni, Pejin VAR) nisu dovela do crvenog kartona u trenucima kad se utakmica lomila, a potom i incident, koji su mu navijači jako zamjerili, nešto je što Mišić dosad nije pokazivao na taj način.
Dakle, Dinamovi igrači nisu na kraju susreta onako srdačno, kao što obično znaju, pozdravili sjevernu tribinu, nije bilo zajedničkog navijanja, tek na kraju su nevoljko došli do centra i pozdravili dosta hladno. Potom se uputili u svlačionicu. Nedugo nakon toga buknule su objave, krenula je teška navijačka paljba prema Mišiću, u koju su se bez ikakve provjere i argumenata uključili i neki mediji. Optužba jest da je okrenuo momčad protiv navijača, da je svojim potezima za vrijeme utakmice tu istu momčad zamalo ostavio s igračem manje, a spominje se i da je, navodno, pljunuo prema zapadnoj tribini.
Dinamo je kasnije pokušao 'popeglati' cijelu situaciju, objavio Mišićevu izjavu kako 'nitko nema navijače kao Dinamo, naš Sjever je nedostižan.' Kao, sve je pogrešno shvaćeno, nije točno da igrači nisu pozdravili Sjever, i tako dalje. Međutim, kako to obično biva, kad iskra ovako bukne teško ju je pogasiti i vidjet ćemo kako će se odnos Mišića (odnosno igrača) s navijačima dalje rasplitati. Hoće li već protiv Celte u četvrtak sve biti izglađeno, pripisano vrućoj glavi i tenzijama derbija, ili će možda dobiti i neki nastavak?
Josip Mišić je, poznajući ga, svjestan da je u subotu (po)griješio. Ono sa šamaranjem Rijekinih igrača, gubitak kontrole, to je stvarno bila glupost, nešto na što kapetan Dinama mora paziti, biti suzdržaniji u takvim trenucima. A ako je doista na kraju utakmice pljunuo prema zapadnoj tribini, iako neki sugeriraju da do toga nije došlo i da je stvar prenapuhana, onda to tek nije kapetanski potez.
Publika u Maksimiru jest s terena ispratila igrače s gorčinom i frustracijom zbog niza loših igara, bilo je i zvižduka, nekog neugodnog povika, no nitko ne može reći da je pređena nekakva granica. Znate ono, tko plati kartu, ima pravo i na takve povike, dok god nije iznad te granice dobrog ukusa. Igrači, pak, moraju biti spremni na kritiku (ako ih je to nagnalo na ljutnju) što se kaže, Dinamov dres ima posebnu, dodatnu težinu.
Međutim, treba i stati na loptu, najlakše je sad 'jahati' po Mišiću i tražiti linč, a okretati glavu od većih problema i ne postaviti glavno pitanje: Zašto je Mišić uopće imao takvu 'crnu subotu'. zašto je tako reagirao? Igrač koji zna biti čvrst, da ne kažemo grub u startovima na terenu, rijetko je dosad isijavao tolikom količinom nervoze kao protiv Rijeke. Ne samo to, vrlo je simptomatična izjava koju je poslao u eter uoči utakmice, u mikrofone MaxSporta.
"Raspoloženje nije najbolje. Ovaj smo tjedan više sastančili i razgovarali nego trenirali.", kazao je Dinamov kapetan i mnoge iznenadio. Obično, po nekoj špranci, te su izjave prije utakmica, snimljene na travnjaku, potpuno beningne. U ovom slučaju, očekivali smo nešto kao:
"Izgubili smo od Vukovara i taj nas je poraz šokirao, no događa se, večeras ćemo dati na terenu sve da uzmemo tri boda i pokažemo da je sve to bila slučajnost."
No, Mišić je govorio o tome da se više 'sastančilo nego treniralo', potvrdivši informacije Germanijaka o kriznim sastancima nakon poraza u Vinkovcima. Ne jednog sastanka nego više njih! Ali, nakon toga gledali smo Dinamovih promjenjivih 90 minuta, solidno prvo i jako loše drugo poluvrijeme, trenera Marija Kovačevića bez prave ideje i reakcije nakon što je Rijeka osvojila travnjak, igrače koji padaju energetski, izvedbom, rastu nervozom, prepiru se na terenu i žustro objašnjavaju jedan drugome što trebaju činiti, a momčadski duh ne doima se nekim jakim adutom.
I sve to, nakon svih tih 'sastančenja i razgovora', u kojima su sudjelovali predsjednik Zvonimir Boban, trener Mario Kovačević, Josip Mišić, kondicijski tener Ivan Štefanić, a bilo je i razgovora s nekim drugim igračima. Dakle, razgovori i sastanci nisu donijeli nikakav pomak u igri, u atmosferi, u stanju Dinamove svlačionice, sve je ostalo isto. Ili se nakon tog poraza u Vinkovcima dodatno pogoršalo.
Prema svemu što se može čuti, a informacije kroz maksimirske zidove prolaze kao kroz papir, situacija u Dinamovoj svlačionici vrlo je konfuzna. Puno je nezadovoljnih igrača, neki jer ne igraju uopće, neki jer su u Maksimir došli zbog obećanja da će igrati, a sad su 'skupljači lopti'. Treći se žale da su već 'u crvenom' od napora, događa se da Mario Kovačević u zadnji tren promijeni kojeg igrača iz startnih 11 (kao, recimo, Bakrara u Vinkovcima).
Po svojem mišljenju ili po nečijem naputku? Neki igrači traže dodatne razgovore s njim ili Bobanom, jedni ljutnju ne kriju 'sitnim pobunama' na treninzima. Očito, ne štimaju baš odnosi, takva se energija jako dobro vidi i na terenu, kao da je sve puno stihije i nejasnih detalja, a kemije premalo. Reakcije trenera Kovačevića i prve zamjene tek u 76. minuti, iako je Dinamo već pola sata bio u nokdaunu, najbolje oslikavaju to turbulentno stanje u modroj momčadi.
"Stalno ponavljam da smo mi u jednom procesu, da stvaramo novu momčad", ponudit će alibi i nakon Rijeke Dinamov trener. Slažemo se da za stvaranje momčadi i igre treba vremena i strpljenja, no, vjerujemo da će se i Kovačević složiti s nama da se u svakom procesu mora vidjeti napredak, kako bi se moglo zaključiti da sve ide u pravom smjeru. A kod Dinama i njegove igre tog napretka nema, štoviše, sve je više upitnika, nejasnoća, nervoze, nezadovoljstva, sve manje igrača u formi, sve manje osmijeha na licima... I to se oslikava na travnjaku, gdje je Dinamo u derbiju s Rijekom (2-1) ovaj put pomazila i sreća. Idući put možda neće!
Mišić, da zaključimo, jest pretjerao, neosporno jest i u padu forme. Ali netko u Maksimiru mora si postaviti pitanje zašto je reagirao kao što inače ne reagira, zašto je dao takvu izjavu prije utakmice i je li želio poslati kakvu poruku, zašto navijači zvižde nakon pobjede i zašto igračima to smeta? Priča je dublja, problemi veći nego što na prvu izgleda, a spomenuti 'krizni sastanci' očito nisu donijeli željeni iskorak.
Mišić je, na neki način, otvorio Pandorinu kutiju i vrijeme je da u Dinamu, od Bobana do Kovačevića i igrača, počnu rješavati taj nered unutar momčadi. A ne samo 'trpati' pod tepih, praviti se da je sve divno i krasno i da je sve to normalan tijek jednog dugotrajnog procesa. Ne, puno je (bilo) krivih poteza i odluka i vrijeme je da ih netko počne temeljito rješavati, suočiti se s istinom!
Priča oko Mišića zapravo je samo kap u moru, jedan incident koji se nije trebao dogoditi, u kojemu je kapetan loše reagirao. Ali, sve to treba otvoriti oči svima da nešto opasno ne valja, da to nije uzrok već posljedica, Dinamo, jednostavno, ne izgleda dobro, štoviše, neke su stvari zabrinjavajuće i opasne. I ako jedan Hoxhin eurogol za pobjedu i jedan Mišićev ispad bace sve to u drugi plan i zamagle pogled, onda je Dinamo, dugoročno, u derbiju više izgubio nego dobio!
