OCJENE - Dinamo: Nije Oršić, nije Shala... Dinamo ima dva Mr. Derbyja, trenerova runda i Nevistiću!

Ovaj puta bio je važna karika na putu do Dinamove pobjede, njegova najbolja partija sezone. Nekoliko odličnih obrana, kad je momčad bila u 'bunaru', kad je Rijeka bila bliže vodstvu. Onda i ona velika, kad je pred sam kraj susreta skinuo čisti zicer i spriječio izjednačenje. Istina, nakon toga je loše istrčao na ubačaj iz kornera, promašili su Riječani veliku šansu, da je lopta završila u mreži, išao bi gol Nevistiću na dušu. Ali, nije ušla i to će se loše istrčavanje brzo zaboraviti, osim za internu analizu. Spasio je momčad, to se pamti!

Očito je da se ne snalazi najbolje na desnom boku, nije to njegova pozicija. Trudio se, trčao, pokušao zatvoriti i u dobrom dijelu utakmice to je i uspijevao. Međutim, prema naprijed nije mogao ništa, koncentrirao se na obrambene zadatke. I onda je zaspao baš kad je bilo najopasnije, nije ispratio Ndockyta, koji mu je pobjegao i zabio za izjednačenje. Svjestan greške nakon tog trenutka pala mu je koncentracija, s nekoliko krivih poteza darovao je Rijeci priliku, Fruk ga je 'bacio na pod', ali nisu gosti iskoristili te propuste.

Igrao do 86. minute. Je li izišao zbog ozljede? Na samom početku susreta vidjeli smo da mu je noga zamotana na više mjesta, očito ima neke probleme. Vidjelo se i na terenu da nije sasvim spreman, imao je određenih propusta, na trenutke se u drugom poluvremenu i mučio, nije bio siguran kao inače, iako mu se i malo toga može zamjeriti. Viđali smo ga u boljim izdanjima.

Iako jest mogao bolje reagirati kod Rijekina pogotka, gdje je ostao u praznom prostoru, nije se najbolje postavio, zaslužio je opet pozitivnu kritiku. Pogotovo u prvih 45 minuta, kad je odigrao, praktički, bez pogreške. Blokirao je jedan opasan udarac Fruka, presjekao nekoliko pokušaja proigravanja Rijekinih ofenzivaca, standardno, osvojio većinu zračnih duela. U tom konfuznom nastavku dvoboja nije ni on bio imun na pogreške i krive procjene, međutim, znao ih je sam i ispraviti.

Igrao do 76. minute. Obrambeno dobar posao sve do Rijekina pogotka, kad je mogao bolje reagirati. Ali, ostao je na širokom prostoru, mogli su suigrači to još ispraviti. Kažemo, do tog trenutka korektna partija, odradio je na svoj način ono što inače dobro radi. Nedostaje taj veći doprinos prema naprijed, često radije daje loptu unazad, nego okomito, u dubinu. Osim onog ubacivanja, koje je iznenadilo Belju, nije puno sudjelovao u tim napadačkim akcijama. Ali, zna se što je njegov dio posla.

Igrao do 76. minute. Dosta dobro prvo poluvrijeme, kvalitetna partija u sredini terena i nekoliko korisnih proigravanja prema napadačima. Držao je poziciju, nije dao Riječanima da se razigraju, da išta kombiniraju. U nastavku je, u onih crnih Dinamovih pola sata pao kao i čitava momčad. Onda je ipak odigrao odličan dupli pas s Hoxhom, bio je to jedini potez Modrih vrijedan pažnje do tog eurogola albanskog reprezentativca. Ali, načelno, Ljubičič nije razočarao.

U samoj igri imao je dobrih stvari, bila je to klasična Mišićeva izvedba, koja je bila sve bolja kako je susret odmicao. Govorimo, jasno, o onom dijelu kad je Dinamo dominirao, vodio i kontrolirao utakmicu. Međutim, kažnjavamo ga u ocjenjivanju zbog onoga što je napravio u nastavku. Sasvim nepotrebno determinirao ja nervozu, izgubio kontrolu u jednom trenutku, nakon prekšraja nad Frukom, kojemu je udijelo 'dobre batine' i prije toga, počeo odgurivati i šamarati sve oko sebe. Visio je na rubu crvenog kartona, sudac Pajač mu se smilovao, kapetan u ključnim trenucima utakmice si takvo što ne smije dopustiti. Izvukao se samo sa žutim kartonom!

Igrao do 90. minute. Najbolji igrač na terenu u prvom poluvremenu, dominirao u svakom dodiru s loptom, bio je najraspoloženiji Dinamov igrač. Sve je okrunio briljantnom, navođenom asistencijom za zemljaka Bakrara, doista je vrijedi pogledati 100 puta. Ne znamo imaju li neku tajnu, alžirsku šifru, ali to je stvarno bilo kao na Playstationu. Za razliku od većine suigrača, pogotovo veznjaka, nastavio je dobro i u drugom poluvremenu, imao je još nekoliko kvalitetnih proigravanja, dugih lopti... Za stepenicu iznad većine Dinamove momčad u ovom derbiju.

Kao i čitava momčad, puno bolji u prvom, nego u drugom poluvremenu. Strijelac, lijepo je primio to dodavanje Bennacera i majstorski zabio. U jednom nam je intervjuu kazao da bi volio od sunarodnjaka Soudanija preuzeti nadimak Mr. Derby i, moramo priznati, dobro je 'zapeo'. Jer, potvrdio je golčinom pobjedu na Poljudu, zatim i onu protiv Fenerbahcea, sad je otvorio Rijeku. Igra promjenjivo, ali u pravim je utakmicama - pravi. I do tog je gola bio najopasniji, najkonkretniji. Poslije malo samozatajan, riječka je obrana primirila, iako je znao podvaliti, zaprijetiti još koji put.

Igrao do 76. minute. Nije to bio njegov dan, nije bio u onom golgeterskom 'modu' kakav ga inače krasi. Istina, sve mu je teže i igrati kad malo lopti dolazi do njega u peterac ili barem šesnaesterac, gdje je najopasniji. I ono malo lopti što je dobio, nije iskoristio, mora se izvlačiti iz napada prema sredini ili na krilo da bi nešto producirao. U ovoj utakmici nije prošlo.

Nije Oršić, nije Shala, ali je jedan od junaka Dinama ove sezone. Kakav gol! Oršićevski, jedan od onih o kojima će se dugo pričati. Klasičan primjer igrača kojemu lopta vrati sav trud, upornost. Zanimljivo je kako su on i Bakrar riješili Hajduku na Poljudu, sad i Rijeku, nema status 'kralja' kakav je imao legendarni Kujtim Shala, ali Hoxha postaje ljubimac maksimirske publike. I kad mu ne ide, malo mu se može zamjeriti, ide do krajnjih granica, ne odustaje. Još jednom, golčina za dugo sjećanje, možda i gol koji može okrenuti Dinamovu sezonu u boljem smjeru.

Igrao od 76. minute umjesto Belje. Premalo za ocjenu.

Igrao od 76. minute umjesto Gode. Premalo za ocjenu.

Igrao od 76. minute umjesto Ljubičića. Premalo za ocjenu.

Igrao od 86. minute umjesto Domingueza. Premalo za ocjenu.

Igrao do 90. minute umjesto Bennacera. Premalo za ocjenu.

Piše mu se pobjeda, ali dojam je da ona nije došla zbog njegove genijalnosti i sjajnih trenerskih poteza. Nije ponudio ništa novo, ista momčad, ista igra, koja je donijela vodstvo, ali i potpuni raspad u nastavku. Nevjerojatne su te ocilacije njegove momčadi, a on je taj pad u igri promatrao bez reakcije sve do 76. minute kad je napravio prvu zamjenu. Da Hoxha nije zabio gol kakav možda nikad neće zabiti, tko zna kakva bi bila noć u Maksimiru. Ako odluči platiti rundu ili večeru, Hoxha i Nevistić imaju puni pansion, švedski stol. Ovaj put je i sreća bila na njegovoj strani, samo, kao da je i on već izgubio energiju.