Sa štitom ili na njemu – Rijeka na Poljudu nema što izgubiti, put Splita idu ‘krepat, ma ne molat’

Piše: Ižak Ante Sučić

Dva šesterostruka osvajača Hrvatskog nogometnog kupa, Hajduk i Rijeka, danas će odmjeriti snage pred prepunim tribinama poljudskog stadiona. Bit će ovo drugi put otkako je samostalne Hrvatske da se je finale Jadranski derbi, a prvi put kad smo tome svjedočili Rijeka je ukupnim rezultatom 3:1 osvojila svoj prvi trofej od osamostaljenja.

Bilo je to 2005. godine, prva utakmica na Kantridi završila je rezultatom 2:1, da bi onda u uzvratu Rijeka ponovno slavila minimalnim rezultatom. Heroj tog finala bio je Dumitru Mitu, najpoznatiji Rumunj u hrvatskom nogometu koji je svojevremeno igrao za Osijek, Dinamo i Rijeku, s tim da je uvjerljivo najveći trag ostavio u bijelo-plavom dresu. U dresu Rijeke odigrao je tek jednu polusezonu, ali navijačima je to bilo dovoljno da ga se rado sjete radi same činjenice da je bio presudan faktor u finalnim ogledima protiv Hajduka. Mitu je zabio dva pogotka u finalu, dok je treći djelo Tomislava Ercega. Riječani su nadigrali Splićane u obje finalne utakmice, što je uostalom priznao i tadašnji trener Hajduka, a današnji izbornik Indije, Igor Štimac.

“Rijeci treba čestitati. Zasluženo su osvojili Kup i bili bolji u obje utakmice.”

Nakon tog Sunca, još njih šest završilo je u klupskim vitrinama riječkog kluba, čime su se po broju spomenutog trofeja izrađenog od strane poznatog umjetnika Ivana Rabuzina izjednačili s Hajdukom. Ono što razlikuje Rijeku i Hajduk je to što je Rijeci za sedam Sunca trebalo osam prilika (jedini put kad su izgubili finale bilo je u sezoni 93./94. kad je nakon dvije utakmice bolja bila Croatija ukupnim rezultatom 2:1), dok je Hajduk igrao ukupno 12 finala, posljednje u sezoni 17./18. kad je Dinamo slavio minimalnim rezultatom u finalu igranom u Vinkovcima.

(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)

Ove sezone imali smo prilike uživati u četiri Jadranska derbija, s tim da dvije pobjede imaju jedni, a dvije pobjede drugi. Zanimljivo, svaki put je gostujuća momčad slavila, a budući da je Rijeka ‘na papiru’ domaćin u današnjem finalu, Splićani vjeruju da mogu kompletirati hat-trick posljednjom utakmicom u ovoj sezoni.

Ona je za Riječane bila dobra, dok se konačna presuda u slučaju Hajduka tek treba donijeti. Konkretnije, neovisno o konačnom ishodu, u Rijeci mogu reći da su ciljevi ispunjeni, dok bi Splićanima ova sezona bila pravi neuspjeh u slučaju poraza u finalu budući da su ove sezone ‘prvi put nakon 10-ak i više godina’ uložili velika sredstva u momčad.

(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)

Spartanske su majke davale štit svojim sinovima i govorile im da se vrate ‘Ili sa štitom ili na njemu’. Njima je to bio najveći domet ratnika, zato što njegovo djelovanje više nema izvor u njemu samome, nego u nečem višem. Rijeka danas igra za neke više ciljeve, ne za sam trofej, Istog su se nagledali posljednjih godina, ali ono što je posebno u ovom finalu je količina euforije s kojom je jedna momčad ušla u ovu sezonu (Hajduk), odnosno razina sumnje s kojom je druga momčad ušla u sezonu (Rijeka). S vremenom se percepcija izmijenila, jer Rijeka je igrala dobro u prvom dijelu sezone, dok je Hajduk (ne bi bilo krivo napisati sramotno) ispao od Tobola čime si Jens Gustafsson (koji će uskoro postati novi trener poljskog Pogona) zapečatio sudbinu na klupi Hajduka. Nakon jednog sjevernjaka, među energične i temperamentne južnjake stigao je još jedan takav. Valdas Dambrauskas je prije dolaska u Split vodio Ludogorec, a hrvatski nogomet nije mu ništa strano budući da je godinu dana bio trener Gorice. Naravno, za njegov dolazak najzaslužniji je Mindaugas Nikoličius, a sudi li ih se po onome što su dosad napravili za Hajduk, može se reći da su u Splitu dobro odlučili kad su dali priliku litavskom dvojcu.

Rijeku pak više od godinu dana vodi Goran Tomić, čovjek koji bi – po mnogočemu sudeći, što je Germanijak prvi najavio – uskoro mogao postati novi trener Dinama. Iako su svi njegovi prethodnici u eri Damira Miškovića s Rijekom osvajali trofeje, za Tomića, čak i da ne osvoji Kup, se avantura na Kvarneru može okarakterizirati uspješnom. Šibenčanin voli nogomet u kojem se igra 'na gol više', napad je pod njegovim vodstvo procvao, a igrači poput Drmića, Vučkića, Murića i Ampema pokazali su najbolje od sebe. Doduše, na obrani treba još puno raditi, ali nije to isključivo krivica trenera. Velkovskom, Smolčiću i Krešiću je Rijeka najveći klub u kojem su bili standardni prvotimci, dok su Drmić i Vučkić svojevremeno igrali u ligama petice. O tanetu Murića i njegovoj lijevoj nozi je nepotrebno trošiti vrijeme, dok je Ampem igrač koji se izvrsno uklapa u ono što Tomić od svoje momčadi traži.

(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)

Iako je veći dio sezone Rijeka igrala u sustavu 4-2-3-1, za očekivati je da bi se Tomić ovog četvrtka mogao odlučiti za nešto pragmatičniji pristup. Očekuje se da će Rijeka igrati u sustavu 5-3-1-1, s tim da bi se u tom slučaju vjerojatno žrtvovao Murić.

Obrana je standardna, s lijeve na desnu stranu igrat će Smolčić, Krešić i Velkovski, dok bi na bočnim pozicijama trebali ordinirati Solano i Ampem, s tim da nije nemoguće da se prije Ganca u početnih 11 nađe Vukčević koji je odradio veoma dobru sezonu. U veznoj liniji siguran je Selahi, trebali bi mu pomagati Pavičić i Gnezda-Čerin, dok bi na mjestu polušpice trebao biti oporavljeni Vučkić. Usprkos tome što je Obregon zabio u posljednja dva prvenstvena kola, tko bi se trebao naći u vrhu napada uopće nije upitno…

Ono što Rijeci itekako ide u prilog uoči današnje utakmice je sama činjenica da u njemu nemaju što za izgubiti. Tomić je toga svjestan, baš kao i igrači. Taj manjak opterećenja uzrokovan sjajnim klupskim rezultatima u posljednjih 10 godina Rijeci je dalo toliko na snazi da im moguće ne osvajanje Kupa neće apsolutno ništa promijeniti u klubu. Ako se pita Miškovića, puno je važnije izboriti Europu sljedeće sezone, iako na ovom svijetu nitko neće biti sretniji od njega ako Rijeka ponovno uspije svladati Hajduk, što je u njegovom mandatu postala svojevrsna navika momčadi s Kvarnera. Podsjetimo, za vrijeme vladavine Matjaža Keka Rijeka je protiv Hajduka upisala 13 pobjeda, osam remija i tek jedan poraz, dok je Goran Tomić (vodeći Šibenik, Istru 1961, Lokomotivu i Rijeku) protiv Hajduka upisao četiri pobjede, tri remija i 12 poraza.

(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)

U današnjem finalu gostima s Kvarnera najvažnije je da ne popuste pod pritiskom koji će sigurno biti ogroman. Hajduku ova utakmica kroji sezonu, a Riječanima… Ona skoro da ne odlučuje praktički ni o čemu. Uoči samog finala za Germanijak su pričali Milan Radović i Ahmad Sharbini, rasni golgeteri kojih se Riječani rado sjete, a obojica su istaknula kako je Rijeka itekako ima razloga za optimizam. Momci koji su se nazabijali Hajduku znaju o čemu pričaju, s tim da Radović dodaje kako je po njemu velika prednost po sve današnje klubove da se utakmice igraju na Poljudu, a ne Kraj plinare (odnosno Starom placu), stadionu za kojeg ističe da je imao 'ono nešto'.

Za Rijeku je najvažnije da pokažu gard, da se postave čvrsto i agresivno te da, ako već moraju past, neka padnu muški, bez zadrški, tako da se po u svlačionici – što će mnogima biti posljednji put u dresu Rijeke – mogu jedni druge pogledati u oči. Navijači se nadaju najboljem, spremni su i na najgore, a da se kojim slučajem i vrate put Kvarnera bez slavlja još jednog Sunca, najvažnije od svega će im biti da se ispuni krlatica 'Krepat ma ne molat'. Ako u tome uspiju, nogometaši Rijeke bit će za navijače pobjednici, jer od njih se danas malo očekuje, a može jako puno dobiti.

Hajduk – Rijeka, Hrvatski kup, finale, stadion Poljud, četvrtak, 19 sati

Očekivani sastav:

Rijeka (5-3-1-1): Labrović – Solano, Velkovski, Krešić, Smolčić, Ampem– Gnezda-Čerin, Selahi, Pavičić – Vučkić - Drmić

Hrvatski kup, finale

Četvrtak, 26.svibnja

Hajduk - Rijeka 19.00

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+