I. SučićS kakvim se dojmovima vraćamo iz Bukurešta: Donosimo tri pozitivne i tri negativne stvari koje smo vidjeli na Euru U21
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 28.06.23. | 13:00
Mladi Vatreni su ostali dužnici na ovom Euru U21, ali ako je to bila škola koju su morali proći kako bi u budućnosti bili pametniji, zreliji i sigurniji u sebe i svoje kvalitete, onda će se loših 10 dana u Rumunjskoj brzo zaboraviti. Inače, moglo bi se za njima 'plakati', ipak je ovo jedna iznimno talentirana generacija koja je sigurno mogla i morala više od ovoga
Hrvatska U21 reprezentacija je samo s jedim osvojenim bodom okončala svoj nastup na Euru za mlade. Da je netko rekao Skočiću prije početka prvenstva da će ishod biti ovakav, vjerojatno bi mislio da ga se samo nastoji isprovocirati, ali na kraju se i on i hrvatska sportka javnost mora pomiriti s ovim rezultatom. Koji ni u kojem slučaju nije dobar. Naročito ne za reprezentaciju kao što je Hrvatska…
U ovom trenutku je nezahvalno išta predviđati. Dojmovi se trebaju sleći, baš kao što treba pustiti vrijeme da odradi svoje. Možda se ovoj iznimno talentiranoj generaciji poražavajući rezultat na Euru U21 morao dogoditi samo kako bi onda u budućnosti više vrednovali uspjehe. I kako si ovakve poraze više nikad ne bi dopustili. A ako je cijena njihovog učenja 10-ak loših dana u Rumunjskoj, to svi mogu prihvatiti. Uz, naravno, preduvjet da su naučili vladati samim sobom…
U nogometu rezultat nerijetko vara. Svi smo mi pogledali barem jednu utakmicu u kojoj je jedna momčad slavila s dva ili tri pogotka razlike, a da je isto tako mogla izgubiti. Isto tako je Hrvatska na ovom Euru osvojila tek jedan bod u skupini B, a da je bilo malo više sreće, koncentracije i determinacije, danas su mogli biti na putu za Cluj, a ne Zagreb…
Iz Rumunjske se vraćamo s podijeljenim mišljenjem. Bilo je dobrih stvari, baš kao i loših, a u nastavku donosimo ono što nam se posebno svidjelo te ono na čemu smatramo da se u budućnosti treba još više raditi.
TRI DOBRE STVARI
1. Napad je najbolja obrana. Ali, nekad ni to ne upali…
Iako će neki reći da je potpuno suludo hvaliti hrvatski napad kad u tri utakmice nije postignut nijedan pogodak, valja reći da je Hrvatska U21 reprezentacija, nakon ‘100 godina’, igrala prilično napadački nogomet. Činjenica da je gol razlika na kraju grupne faze, 0-3, ne oslikava realno stanje stvari. U sve tri utakmice Hrvatska je imala nekoliko dobrih prilika za postići pogodak, ali, kako je rekao izbornik Skočić, očito su se nekome zamjerili.
Barut u topovima hrvatskih napadača je ostao mokar. Šteta, jer samo Frigan je imao četiri veoma dobre prilike, baš kao što je i Beljo u posljednjem ogledu protiv Rumunja naprosto morao pospremiti odbijenu loptu u mrežu nakon udarca Baturine. A onda još ona greda Vidovića…
2. Mladost
Izbornik Skočić je u nekoliko navrata isticao kako Hrvatska ima nevjerojatno mladu momčad. I to je istina. Doduše, nakon prve konferencije za medije se malo nespretno izrazio kad je te mlade nazvao ‘talentiranima’, a ove druge ne. Iako malobrojnom broju hrvatskih predstavnika medija u Rumunjskoj nije bilo sasvim jasno što je točno htio reći, to se nije iskoristilo protiv njega te nam je dan kasnije malo detaljnije objasnio svoju izjavu.
Sigur je bio nesiguran u prvoj utakmici, krivac je (zajedno sa Franjićem) za pogodak Španjolaca, ali je protiv Rumunjske pokazao kako zaslužuje svoje mjesto u ovoj reprezentaciji. On, Stojković, Perković, Baturina i Frigan su pokazali potencijal, kad se još malo uigraju i kad im bude još jasnije što to Skočić traži od njih, rezultati bi u budućnosti morali/trebali biti puno bolji.
3. Vratari
Kotarski, Pandur i Čavlina su danas trio u mladoj reprezentaciji, a ne bi nas čudilo da jednog dana budu trio i u A reprezentaciji. Da, toliko su dobri!
Kotarski si ništa ne može prebaciti kod primljenih golova, a ono po čemu se posebno istaknuo su dvije ili tri sjajne refleksne obrane s kojim je pokazao kao je pred njim uspješna golmanska karijera. Iako, to smo znali i prije ovog Eura…
Ivor Pandur je odradio fenomenalnu sezonu u Nizozemskoj te je prepun samopouzdanja stigao na ovo Euro. Bespogovorno je prihvatio ulogu drugog vratara, a kad je dobio priliku u trećoj utakmici, pokazao je svu raskoš svog talenta. Brz, vokalan, bistar… Vratar kakvog bi svi treneri rado imali u svojoj momčadi. Protiv Rumunjske se pokazao, a kako je radio na treninzima i kakvu ulogu ima na momčad vidjelo se kad mu je Skočić dao kapetansku traku. Iako su na terenu bili Baturina, Frigan, Bulat, Perković…
Za kraj, iako na ovom Euru nije imao prilike demonstrirati svoje kvalitete, Nikola Čavlina je među najboljim vratarima u HNL-u (samo Livaković i Labrović malo odskaču) te bi on, ne sumnjamo, da je branio na nekoj od ove tri utakmice, ulijevao jednaku sigurnost svojoj momčadi kao što su to radili Kotarski i Pandur.
TRI LOŠE STVARI
1. Govor tijela
Mladi su, naučit će, ali s našim mladim reprezentativcima je netko morao raditi da im se ne dogodi ono što je bio slučaj poslije poraza od Ukrajine. Oni su odmah nakon utakmice, ali i dan kasnije, djelovali iscrpljeno, osušeno, iscijeđeno. Govor tijela im je bio loš. Razumijemo i ljutnju i frustraciju, ti dečki su htjeli pobjedu na otvaranju Eura više od ičega, ali u tom su trenutku i dalje imali sve u svojim rukama.
Biti nogometaš ne znači samo odigrati 90 minuta. Biti nogometaš je posao koji traje 24 sata u danu, sedam dana u tjednu. I tako dok ne kažu ‘dosta je’. I kad im je teško, moraju pronaći način da barem na van djeluju kao da su spremni na nove izazove. Iza zatvorenih vrata mogu raditi što ih je volja, ali kad se nalaze pred očima javnosti, ne smiju si dozvoliti hodanje s glavom usmjerenom ka podu…
2. Brojevi
Jednostavno je, jedan bod iz tri utakmice, u kojoj je Hrvatska bila drugi favorit iza Španjolske, je puno premalo. Nebitne su priče ‘zaslužili smo više’, toga će se za par godina sjećati samo oni koji su igrali ove utakmice i oni predstavnici medija koji su ih u Bukurešt došli ispratiti. Ostati bez gola na Euru U21 svakako nije dobra stvar. Uostalom, nogomet se igra za golove jer ti samo oni mogu donijeti pobjede…
3. Prijateljske utakmice
Dragan Skočić netko je tko će morati istrpjeti podosta kritika nakon ovog Eura. Neke će biti opravdane, neke neće, ali ono što mu većina najviše zamjera je period prije Eura kojeg je proveo u Istri. Imao je 13 dana da uigra momčad, da im pokaže što od njih želi. Iza zatvorenih vrata, skoro bez da je itko pitao gdje su i što rade. Dakle, savšreni uvjeti!
Priče o neuigranoj obrani krenule su još prije nego što je autobus krenuo iz Zagreba za Istru. A za uigrati nešto je potrebno – igrat! Ili nam je nešto promaklo?
Hrvatska nije odigrala nijednu prijateljsku utakmicu prije Eura. I to se vidjelo protiv Ukrajine. Ne može momčad ‘uigravati’ na Euru, to se radi u pripremnom periodu. I nije protivnik morala biti Italija, Engleska ili Njemačka, mogli su dečki odigrati 90 minuta protiv nekog istarskog kluba, trećeligaša ili četvrtoligaša, tako je nebitno. Trebalo je to odraditi samo kako bi jedni druge ‘osjetili’ na terenu. Onaj tko je donio tu odluku da prijateljske, odnosno pripremne utakmice nisu bile potrebne je, kratko i jasno, grubo pogriješio.
